Mihail Barišnikov, baletni plesač čija slava prelazi granice jedne države

Izvor: Natalija Mihajlenko

Točno prije četrdeset godina, 1974., odbio se vratiti u Sovjetski Savez tijekom gostovanja u Kanadi. To je bila jedna prava detektivska priča, s prikrivanjem tragova, s automobilom koji ga je čekao na dogovorenom mjestu. 

Više iz ove rubrike:

Ruska sudbina Immanuela Kanta Veliki njemački filozof Immanuel Kant, utemeljitelj klasičnog idealizma, živio je u Königsbergu, u Istočnoj Pruskoj. Taj grad se danas naziva Kalinjingrad, to je ruski teritorij. Dakle, može se reći da je Kant malčice i ruski filozof, a njegova sudbina je u potpunosti ruska.

Isadora Duncan: ples s Rusima Poznata američka plesačica Isadora Duncan (1877.-1927.) imala je dosta tog ruskog. I ne samo zbog toga što se njezina romansa pročula po čitavom svijetu. Kao ni zbog toga što je često boravila u Sovjetskoj Rusiji te je plesala pred revolucionarnim mornarima. Već zbog toga što je otplesala čitav svoj život – odlučno, nepromišljeno, silovito. A to je baš na ruski način.

Leteći Nižinski – majstor baletnih skokova i erotskih skandala U povijesti ruskog baleta ima puno zvijezda, ali je Vaclav Nižinski (1889.-1950.) najlegendarnija. I to prije svega zahvaljujući svojim skokovima. Tijekom plesa skakao je toliko visoko da se činilo da zapravo leti. Njegovi suvremenici su ga nazivali „letećim Nižinskim“, „carom zraka“.

Anton Čehov: genij izdavačkih ugovora Veliki ruski pisac Anton Čehov (1860.-1904.) čitav je život očajno trebao novce. Tko zna bi li napisao mnoga svoja remek-djela da nije živio u takvim okolnostima.

Nije bježao zbog političkih razloga, već umjetničkih. Barišnikov je i u Lenjingradu bio poznati i uspješni umjetnik, no želio je neki drugi balet od onog u SSSR-u. Slobodniji i suvremeniji, nesovjetski. Nedostajala mu je sloboda stvaralaštva.

Što je čekalo Barišnikova u Rusiji da kojim slučajem nije otputovao na Zapad? Njegov najbliži prijatelj Josif Brodski odgovarao je na to pitanje: „Propio bi se!“. Takva sudbina zadesila je mnoge talentirane ljude u 1970-im. Pjesnici, glazbenici, redatelji počinjali su piti, prestajali su pisati, svirati, režirati, jer se nisu mogli suprotstaviti ukočenoj atmosferi kasnog SSSR-a.

S druge strane, tko zna tko bi postao da se rodio u Americi. Sam Barišnikov pretpostavlja da nikako ne bi postao baletni plesač. Vjerojatno bi postao pravnik ili biznismen.

Pobjegavši na Zapad, ne samo da se uspio ostvariti, otplesati svoje najbolje uloge, nego je postao i prava pop-zvijezda, njegova slava danas daleko prelazi granice baletnog svijeta. Recimo, nedavno je glumio u megapopularnoj seriji Seks i grad, te su za njega čuli i oni koji nikad nisu posjećivali balet.

O njegovom fenomenu dobro se izjasnio i drugi ruski Amerikanac, pisac Sergej Dovlatov: „Nedavno sam zašao u trgovinu oko Queens Boulevarda, u New Yorku. Vidio sam na zidu ogromni portret Mihaila Barišnikova. Samu sliku, bez potpisa. I odjednom sam shvatio što je slava! To je kad tvoju sliku stave u trgovini. Ne u predvorju kazališta. Ne u uredništvu modnog časopisa. Već upravo u trgovini, uz uvjerenje da je osoba na slici svima poznata“.

Međutim, ni modni časopisi ga ne zaobilaze. Malo koga zanima njegova koreografija, no o Barišnikovljevom privatnom i mondenom životu pišu vrlo rado. O njegovim romansama s Jessicom Lang, Lizom Minelli, o njegovim automobilima, putovanjima, biznisu.

Kao i svaka zvijezda, Barišnikov ima obožavatelje u najvišem društvu. I kao svaka zvijezda odnosi se prema njima s visine. Jednom se tijekom prijama u Bijeloj kući našao za istim stolom s princezom od Walesa, sad već pokojnom. Diana je upitala:

- Vi se mene, naravno, ne sjećate?

- Oprostite, Vaše Visočanstvo?

- Prije braka nisam propustila ni jedan vaš nastup u Convent Gardenu. A jednom sam vas zajedno s drugim vašim obožavateljicama čekala nakon predstave te sam dobila čak autogram od vas.

- I što sam vam tad napisao?

- Samo prezime. Čini mi se da ste se tad jako žurili.

Barišnikov ima svoju baletnu kompaniju, uspješni biznis. Postoji čak linija odjeće i parfema Miša. A još je dugo vremena bio suvlasnik legendarnog restorana Ruski samovar u New Yorku, gdje se od osamdesetih tradicionalno okupljaju ruski emigranti. Od intelektualne elite (Brodski, Dovlatov) do brightonovskog ološa i gangstera.

Jednom je Barišnikov sjedio s prijateljima u Samovaru, a pored je glasno bančilo neko gangstersko društvo. Jedan od prijatelja počeo se ljutiti, no Barišnikov se nasmijao: „Ma pusti ih, neka banče, bolje ih ne diraj, inače bi mogli pucati. Tko šiša za tebe, no mene je žao!“.

Cinično, ali istinito. Bilo bi žalosno izgubiti Barišnikova. On je narodno dobro u isti mah nekoliko država.