Izvor: Sergej Slovohotov / Rossijskaja gazeta
Kao ne baš previše praznovjerna osoba, ne bih htjela puniti čitateljima glavu svakakvim praznovjerjima. No slučaj je riješio sve. Nekako poslije jakog pljuska zajedno sa svojim prijateljima Talijanima i Francuzima došli smo k meni u stan, gdje sam na nesreću otvorila kišobran da ga dobro osušim. Svi su skočili da ga zatvore. Tako sam prvi put saznala da kišobran otvoren u prostoriji u Europi sluti na nesreću. Riječ po riječ, i morala sam iznijeti na vidjelo naše ruske zabrane.
1. Ne smije se ništa predavati preko praga
Ovo svi znaju od djetinjstva, ali zašto je to zabranjeno nije sasvim jasno. Vladislav Oblonski kaže:
U davna vremena u Rusiji je bilo uobičajeno prah predaka čuvati pod pragom. Stoga je to mjesto trebalo što manje uznemiravati. Zato se prag uvijek preskakao, nikad se nije sjedilo na njemu i nikad se ništa nije dodavalo preko njega. Prag je također smatran svojevrsnom granicom između svjetova, utočište zlih duhova. Zato su se trudili prolaziti što brže i nikad se ne zadržavati na njemu.
U svoje ime mogu dodati da moji roditelji i svi poznanici poštuju ovu zabranu i nikada ništa ne dodaju preko praga, nego ga preskaču kako bi što uzeli ili dali.
2. Ne treba se vraćati nazad ako ste krenuli iz kuće
Ako ste se već vratili, treba svakako pogledati u zrcalo tri puta preko lijevog ramena, inače vas na putu može sustići nesreća.
Vladislav Oblonski komentira:
Ma kako paradoksalno, ovo praznovjerje ima veze s prvim. Smatra se da ako se čovjek vrati natrag ne dosegnuvši cilj, njegove životne snage će oslabiti, a na pragu (sjetimo se da je on utočište demonskih snaga), uhvatit će ga zli duhovi. Drugo pitanje: zašto treba pogledati u zrcalo tri puta preko lijevog ramena? Zrcalo je kao što znamo granica svjetova. Po tradiciji smatra se da svaki čovjek ima anđela čuvara, on stoji iza vašeg desnog ramena, i demona koji vas iskušava, iza lijevog. Ako pogledamo u zrcalo preko lijevog ramena tri puta (tri je sveti broj u kršćanstvu), neutraliziramo negativno djelovanje zlih sila.
3. Noću ne treba izbacivati smeće
Ne zna se odakle potječe ova zabrana. Zato je veoma vole ruski muškarci. Jer to je odličan izgovor da ne iznose smeće kada se navečer vrate s posla.
4. Prije nego što kreneš na dug put treba malo sjesti
U našoj obitelji to je također tradicija. Kada netko odlazi, pred sam izlazak svi ukućani trebaju sjesti na desetak sekundi, zatim ustati i reći „Zbogom“, i tek tad možete mirno napustiti dom. Mene je uvijek zabavljalo kako se kod Rusa divno slažu pravoslavlje i poganski obredi, jer običaj da se sjedne prije puta upravo je iz tih, pretkršćanskih vremena.
Vladislav Oblonski potvrđuje:
Ovo praznovjerje je čisto pogansko. Tu se radi o oklijevanju domaćih duhova da puste čovjeka iz kuće u strašni i opasni vanjski svijet, a kada sjednemo mi kao da prevarimo kućnog duha, kao da nigdje ne planiramo ići.
5. Ne poklanjajte noževe, satove ili šalove
Sve ovo nisu najbolji pokloni za Ruse. Šalovi, na primjer, predskazuju suze, noževi neprijatelje a satovi rastanak. Čak ako ste i naumili pokloniti Ruskinji skupocjeni Hermès šal, ona će ga radije kupiti sama, samo da se poštedi suza. Ako ipak nekom poklonite neku od ovih stvari, nemojte se iznenaditi ako vam zauzvrat daju novčić. To služi stvaranju iluzije da su kupili tu stvar. Svakako morate uzeti novčić, čak i ako vas začudi da vam za skupocjenu stvar plaćaju sitnim novcem.
6. Novac se ne smije uzimati u ruke
U Rusiji vam se može dogoditi da taksist ili trgovac odbije primiti novac koji im pružate u ruku, i inzistirati da ga stavite na vozačku tablu ili na pult kraj blagajne. Vjeruje se da novac prenosi energiju vlasnika pa i njegovu negativnu energiju. Jednom kada putnik izađe iz auta ili kupac ode s blagajne, veza s energijom se prekida i netko drugi može uzeti novac bez straha.
7. Ne smije se zviždati u kući
Ljubitelji zviždanja s povodom i bez njega vrlo su tužni kad saznaju da se u Rusiji to ne radi u kući. Smatra se da ako zviždite u kući, nećete imati novaca. Nitko u to ne vjeruje, ali iz nekog razloga i svi stranci kad čuju za to vjerovanje prestaju zviždati.
Vjerovati u praznovjerje ili ne stvar osobna je stvar. Naravno, bolje je ne vjerovati. Ja nisam praznovjerna. Ali za svaki slučaj gledam u ogledalo ako se vraćam po nešto u stan, sjedam prije puta i nikada ne iznosim smeće poslije zalaska sunca.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu