Predsjednik Vladimir Putin je 20. prosinca održao tradicionalnu veliku konferenciju za novinare. Na dijalog s predsjednikom došlo je 1226 ruskih i stranih novinara. Putinova konferencija za novinare bila je prva poslije četverogodišnje „premijerske“ pauze. Sve u svemu, za osam godina na mjestu predsjednika Rusije Putin je održao sedam tako velikih susreta s novinarima, s tim što je za odgovore na pitanja svake godine odvajao sve više vremena: od jednog i pol sata 2001. do rekordnih 4 sata i 40 minuta 2008.
Jučer Putin nije postavio sebi cilj oboriti vlastiti rekord u dužini razgovora s novinarima: odgovarao je na pitanja 4 sata i 33 minuta. Do rekordnog rezultata od prije četiri godine nedostajalo je samo 7 minuta. Tijekom razgovora predsjednik je odgovorio na 81 pitanje koje je postavio 61 novinar. Jedna od glavnih tema bila je reakcija Rusije na „Zakon Magnitskog“ koji je donijet u SAD-u. Pored toga, postavljana su i pitanja vezana za socijalnu politiku, rad Vlade, Putinov odnos prema vlasti, „deofšorizaciju“ ekonomije, povratak na zimsko vrijeme, Mihaila Hodorkovskog...
Prenosimo odgovore Vladimira Putina na neka važna pitanja.
Ekonomija
Rast bruto domaćeg proizvoda prema podacima za period od siječnja do listopada iznosio je 3,7%. To je samo malo manje nego prošle godine, kada je rast iznosio 4,3%, ali s obzirom na recesiju u eurozoni i smanjeni tempo ekonomskog rasta u SAD-u, smatram da je taj rezultat u cjelini dobar.
Pored svjetske recesije, na smanjenje tempa rasta odrazio se i naš unutrašnji problem, jer ova godina nije bila rodna.
Prošle godine prinos žitarica iznosio je preko 90 milijuna tona, a ove godine nešto više od 74 milijuna tona. To se u izvjesnoj mjeri odrazilo i na inflaciju, i svakako je usporilo tempo ekonomskog razvoja u 3. i 4. kvartalu.
Međutim, u cjelini je rezultat, po mom mišljenju, zadovoljavajući.
Što se tiče inflacije, ove godine (zaključno sa 17. prosincem) ona je vrlo malo porasla, za 6,3%, ali je praktički i dalje u okvirima istih vrijednosti kao i prošle godine.
Socijalna sfera
Prosječna mjesečna zarada za studeni iznosi 27.607 rubalja. Prošle godine je rast osobnog dohotka iznosio 2,8%, a ove godine je već 8,8%.
Stopa nezaposlenosti je u prošloj godini iznosila 6,6%, a u studenom ove godine smanjena je na 5,4%.
To je jedan od najboljih pokazatelja u svim razvijenim ekonomijama svijeta. Broj službeno registriranih nezaposlenih je 1%.
Posebno raduje činjenica da rastu ulaganja građana Ruske Federacije u domaći bankarski sustav, u naše financijske institucije. Godišnji rast je iznosio 19,6%, tj. 13,1 bilijuna rublji.
Demografija
Naravno, posebno se ponosimo pokazateljima pozitivnog prirodnog prirasta, koji su najviši u posljednjih 20 godina, i isto tako najnižim pokazateljima negativnog prirodnog prirasta. To je dokaz da su ljudi počeli drukčije planirati svoj život, da su proširili horizonte planiranja svoje obitelji. To znači da se kod ljudi, u cjelini gledano, i pored svih problema kojih ima dosta, ipak pojavljuje osjećaj sigurnosti u pogledu događanja u zemlji. Ključni značaj imaju i mjere podrške rađanja.
„Zakon Magnitskog“ i zabrana američkim građanima da usvajaju rusku djecu
„Zakon Magnitskog“ je bez svake sumnje nedruželjubivi potez, usmjeren protiv Ruske Federacije. Nije stvar u dužnosnicima kojima se zabranjuje da imaju nekakve račune ili im se kontrolira imovina. Ja sam nedavno u Obraćanju parlamentu rekao što mislim o tome. Mi i sami smatramo da naši dužnosnici, naročito oni na visokim položajima, tj. ljudi koji se bave politikom, trebaju imati račune u ruskim bankama. Stvar je u tome što je jedan antiruski zakon, tj. amandman Jacksona-Vanika, samo zamijenjen drugim. Oni nikako ne mogu bez toga. Sve vrijeme se trude ostati u prošlosti. To je vrlo loše. To kvari naše odnose.
Što se tiče pojave da stranci usvajaju našu djecu, koliko su meni poznati rezultati istraživanja javnog mnijenja, ogromna većina građana Ruske Federacije ima negativan odnos prema tome. Mi se sami trebamo time baviti. Mi trebamo kod nas stimulirati usvajanje naše siročadi i djece koja su ostala bez roditeljske brige. U vezi sa tim mislim da je prijedlog Dmitrija Anatolijeviča Medvjedeva potpuno ispravan: taj pravac djelovanja treba razvijati unutar zemlje, treba uklanjati birokratske barijere i još više podržavati obitelji koje usvajaju djecu.
Nije stvar u konkretnim američkim građanima koji usvajaju našu djecu. Tamo se događaju i tragedije, to nam je poznato, ali ipak se većina ljudi koji usvoje našu djecu ponaša vrlo korektno, jer su to dobri i pošteni ljudi. Zastupnici Dume ne reagiraju na tu činjenicu, nego na poziciju američkih vlasti. U čemu se sastoji njihova pozicija? Kada se vrše zločini prema usvojenoj ruskoj deci, američko pravosuđe najčešće uopće ne reagira i oslobađa od kaznene odgovornosti ljude koji su očigledno počinili kazneno djelo prema djetetu. A ruskim predstavnicima praktički ne dozvoljavaju čak ni da budu promatrači na tim sudskim procesima.
Nedavno je sklopljen sporazum između američkog State Departmenta i našeg Ministarstva vanjskih poslova o tome što mogu poduzeti predstavnici Rusije kada dođe do takvih kriznih situacija. I što je ispalo u praksi? Ispostavilo se da je američko zakonodavstvo prebacilo taj resor s federalne razine na razinu svake pojedinačne države. I kada naši predstavnici odu ispuniti svoje obaveze u okviru tog sporazuma, tamo im kažu: „Znate, to nije posao federalnih vlasti, nego pojedinačnih država, a vi niste sklapali sporazum s pojedinačnim državama. Idite u State Department. S njima ste sklapali ugovor, s njima to i rješavajte“. Oni se prave ludi, i čemu onda služi takav sporazum?
O čemu vode brigu naši partneri u SAD i američki zakonodavci? O ljudskim pravima u našim zatvorima. Lijepo je to od njih, ali oni i sami tamo imaju gomilu problema.
Ja sam već govorio o tome: Abu-Grejb, Guantanamo... Godinama drže ljude u zatvoru bez optužnice. To je nešto neshvatljivo. I ne samo da ih drže u zatvoru bez optužnice, nego ih drže u okovima, kao u srednjem vijeku. Oni su u vlastitoj zemlji legalizirali mučenje zatvorenika.
Zamislite što bi bilo kada bi bar nešto od toga bilo kod nas? Odavno bi nas pojeli za doručak! Orgijali bi po cijelom svijetu! A kod njih svi šute, mrtva tišina. Koliko puta su obećali da će Guantanamo biti zatvoren, a eno ga stoji kao i prije. Zatvor radi, i otkud mi znamo, možda se tamo mučenja nastavljaju? To su ti takozvani tajni zatvori CIA-e. Tko je kažnjen zbog toga? I oni nama skreću pažnju da kod nas ima nekih problema! To je u redu, hvala im, mi to i sami znamo. Ali ako se na osnovu toga donose neki antiruski zakoni, onda to prelazi sve granice. Takav njihov postupak nije ničim izazvan s naše strane. Ja shvaćam da je Državna Duma u revoltu reagirala, ali smatram da je njena reakcija ispravna.
Izmjene u osobnom životu i osobna odgovornost
Znate kako se kaže: sve teče, sve se mijenja. I ljudi se mijenjaju, i situacija se mijenja. Ako ja sada počnem pričati kako sam se ja promijenio, naravno u pozitivnom smislu (ne mogu ja reći da sam se promijenio u negativnom smislu), onda to ne bi bilo baš korektno s moje strane. A jesam se promijenio, naravno, jer sada imam više životnog i profesionalnog iskustva.
Na mene je (u to sam uvjeren) vrlo pozitivno djelovao rad u svojstvu predsjednika vlade tijekom četiri godine, i to u vrlo teškom periodu, kada je naša zemlja bila zahvaćena velikom krizom, i kada sam morao preuzeti na sebe neposrednu odgovornost. I od te odgovornosti nisam mogao pobjeći (ustvari, mogao sam, naravno, ali sam smatrao da bi to bilo potpuno pogrešno). Nije bilo lako krajem 2008. i početkom 2009. ustati i javno reći: „Kod nas je moguće da se dogodi ovo ili ono, imamo probleme ovdje i ondje, ali jedno vam sigurno mogu reći: neću dozvoliti da se ponovi situacija iz 1998., to vam obećavam!“ Zamislite kolika je to odgovornost? I tako je bilo više puta tijekom te četiri godine. A da bih tako govorio, morao sam ući u najsitnije detalje. To u vrlo velikoj meri podiže razinu profesionalne osposobljenosti i sigurnosti u ispravnost našeg rada, i mog osobno, i ljudi koji sa mnom surađuju, tj. čitave naše ekipe.
Autoritarni režim osobne vlasti i demokracija
Ja ne mogu reći da je ovo autoritarni sistem, sa tom tezom se ne mogu složiti. Najočigledniji dokaz da to nije tako bila je moja odluka da se povučem s prve pozicije poslije dva predsjednička mandata. Da sam smatrao da nama najviše odgovara totalitarni ili autoritarni sistem, ja bih jednostavno izmijenio Ustav, to se lako moglo napraviti. Za to čak nije bio potreban nekakav državni referendum, dovoljno je bilo provući odluku kroz parlament, gdje smo imali preko 300 glasova. Ja sam se svjesno povukao na drugu poziciju kako bih osigurao kontinuitet vlasti i ispoštovao Ustav naše zemlje i naše zakone.
Tada ja nisam mogao postaviti sebi za cilj da se kroz četiri godine obavezno vratim na mjesto predsjednika. To bi bilo jako glupo, utoliko prije što je tada počela kriza. Svi smo mi prošli kroz teška iskušenja, i zato ja ne mogu reći da je ovaj sistem autoritaran. Nije autoritaran. Ako netko smatra da su demokracija i poštovanje zakona različite stvari, onda je taj čovjek u velikoj zabludi.
Demokracija je prije svega poštovanje zakona. Kod nas se zbog nečega misli da trockizam ili anarhija i jesu prava demokracija. Ali to nije tako! Bakunjin je bio izvanredna ličnost i vrlo pametan čovjek. Ali anarhija nam ne treba, kao što nam ne treba ni trockizam.
Vama je poznato da je anarhija 90-ih dovela do diskreditacije tržišne ekonomije i same demokracije. Ljudi su se počeli bojati toga. Ja smatram da poredak, disciplina i poštivanje zakona nisu u suprotnosti s demokratskim uređenjem.
Kontinuitet vlasti
Znate, meni je teško odgovoriti na pitanje „postoji li čovjek, kome bih ja mogao povjeriti upravljanje zemljom“. Ne povjeravam ja nekome upravljanje državom, to rade građani putem glasanja. Kada ljudi dolaze na izborna mjesta i glasaju, oni ustvari kažu šta misle i kome povjeravaju upravljanje zemljom.
Što se mene osobno tiče, prije ili kasnije ću i ja napustiti ovaj položaj, kao što sam ga napustio i prije 4,5 godine. Naravno, nije mi svejedno tko će doći na čelo države poslije mene.
Mogu ljudi pričati što hoće o našem radu, recimo, u proteklih 10 godina. Ali svakako je činjenica da smo gotovo dvostruko povećali domaći bruto proizvod (BDP), da smo višestruko povećali primanja vojnih lica i u suštini preporodili Oružane snage, kao i da smo 1,6 puta povećali mirovine vojnim licima. Naša makroekonomija je sada potpuno zdrava, ovakve pokazatelje odavno nismo imali. I najzad, demografski procesi su ono o čemu govorim s ponosom. Pokazatelji prirodnog priraštaja su sada najbolji za proteklih 20 godina.
Ja volim Rusiju, i zato želim da budući vođe zemlje, pa i budući predsjednik, budu još uspješniji. To vam kažem bez imalo ironije.
Mitinzi
i uhićenja
Ne mislim da za sudjelovanje u masovnoj akciji ljude treba zatvarati, čak i ako je tijekom te akcije bilo kršenja zakona. Ali smatram da je nedopustiva primjena sile protiv organa reda. Ja se kao šef države i kao čovjek s pravničkim obrazovanjem pridržavam upravo takve pozicije. Podsjećam vas da je u pravosudnom sustavu SAD-a nedopustiva primjena sile prema radnicima tog sustava, i kazne za takve pokušaje vrlo su surove.
Ako mi to [primjenu sile] dozvolimo bilo kome, nezavisno od političkih stavova tih ljudi, rasturit ćemo pravosudni sustav naše zemlje. Sutra će oni [pravosudni organi] reći: kad je tako, onda idite sami na ulicu i borite se, recimo, protiv predstavnika ultranacionalističkih pokreta“.
Zabranjeni su kopiranje i ponovno objavljivanje sadržaja objavljenih na „Ruskom vjesniku“, djelomično ili u cjelini, u elektroničkom ili pismenom obliku, bez pismenog odobrenja redakcije.