Narodni podzemni dvorac

Moskovski metro ujedno predstavlja prijevozno sredstvo, muzej i muzejski eksponat, koji privlači ogroman broj turista. Čak i jedno kratko putovanje otkriva koliko se ovaj metro razlikuje od svih drugih na svijetu.

Stanica Komsomoljska

Upravo je na stanicu Komsomoljska 15. listopada 1934. u 8:20 izašao prvi vlak. Ljudi su dežurali cijelu noć pred ulazom kako bi se našli među prvim putnicima. Metro je bio sagrađen u najkraćem roku, budući da su od donošenja odluke do otvaranja prve linije protekle samo tri godine. Moskovski metro bio je najveće sovjetsko gradilište 1930–1950., na kojem su radile stotine tisuća ljudi.

Stanica Taganska

U vagonu sjedi starac koji je, da bi se smjestio, zauzeo tri mjesta. Odjeven je u tradicionalnu rusku odjeću i svira na velikom nacionalnom instrumentu sličnom citri. To je Valerij Petrovič, jedan od prvih metro glazbenika. Najčešće se može sresti između Taganske i Kijevske. Kao i drugi metroi, i moskovski privlači ulične glazbenike, ali, ako ih primijeti dežurni, prijeti im novčana kazna.

Jedna linija im je, ipak, omiljenija od drugih — Kružna. Odsustvo krajnjih stanica i dosadnih redara privlači veliki broj slobodnih umjetnika.

Stanica Oktobarska

U redu ljudi koji stoje na pokretnim stepenicama čuje se smijeh. Nadglednica vatreno govori preko razglasa: „Poštovani putnici, ne stvarajte gužvu! Muškarcima savjetujem da obrate pažnju na to kakva se prelijepa djevojka spušta niz susjedni eskalator!"

Ljudmila Šumakova, koja radi na metro stanici Oktobarska-radijalna kao „dežurna nadglednica pored eskalatora“ (funkcija koje nema u drugim metroima), tjedan započinje šalama, dok neradnim danima čita vlastita djela. S 26 godina staža ona je postala prava legenda metroa. Deseci ljudi svakodnevno putuju posebno preko ove stanice samo kako bi je čuli.

Sa Zamoskvorecke na Arbatsko-Pokrovsku liniju

Peronu se približava vlak koji se zove „Narodni dobrovoljac“ — najstarija od aktivnih kompozicija. Vagoni su iznutra ukrašeni eksponatima vezanim uz Drugi svjetski rat, u kojemu je moskovski metro odigrao važnu ulogu.

Izgradnja metroa nije prekidana ni 1941–1945., kada se koristio kao sklonište od zračnih napada. U metrou se u tom periodu rodilo 217 djece. Jedini neradni dan u povijesti moskovske podzemne željeznice bio je 16. listopada 1941., kada je bila donesena odluka da se metro hitno uništi. Srećom, odluka je te iste večeri poništena.

Tijekom rata otvarale su se nove stanice, zahvaljujući nevjerojatnom zalaganju arhitekata i graditelja. Mozaički panoi za stanicu Autozavodska izrađivani su u radionicama opkoljenog Lenjingrada i dopremali se „Putem života“ preko jezera Ladoga.

Krajem rata počela je izgradnja Kružne linije i dubokog dijela Arbatske linije. Gradnja dubokog dijela podzemne željeznice ima veze s početkom Hladnog rata: planirano je da ove stanice služe kao sklonište u slučaju nuklearnog napada. Upravo na ovoj liniji nalazi se najdublja stanica cijelog metroa, Park pobjede (84 metra).

Stanica Majakovska

Stanica Majakovska ušla je u anale svjetske arhitekture zato što se u njoj nalazi 35 Dejnekovih mozaika. Oni stanicu, u biti, čine jednom od dvorana galerije Tretjakov. Mozaici ilustriraju slavne pjesme Vladimira Majakovskog.

Budući da posjeduje tako bogatu povijest, moskovski metro tema je brojnih legendi i glasina. Nedavno je bila kružila teorija o tome da 12 stanica kružne linije predstavljaju 12 horoskopskih znakova te da je osnova same sheme metroa astrološka karta grofa Jakova Brjusa, kojim se u svoje vrijeme oduševljavao Staljin.

/p