Visoravan Putorana je divovski planinski vijenac daleko iza Polarnog kruga. Taj predio spada među najzabačenija područja na svijetu i teško je dostupan običnom čovjeku. Čuven je po svojim fantastičnim pejzažima u kojima dominiraju visoki bregovi s ravnim vrhovima, izbrazdani slapovima i dubokim kanjonima.
U ovim mjestima živi putoranska snježna ovca, podvrsta snježne ovce. Njeni najbliži rođaci udaljeni su tisućama kilometara i žive na sjeveru Jakutije.
Snježna ovca u Rusiji živi uglavnom u Jakutiji (tu je zovu "čubuka"), na Kamčatki, Čukotki i na Sahalinu. Preko 70 000 jedinki naseljava planinske pejzaže Istočnog Sibira i Dalekog istoka. Rođaci snježne ovce žive i u Sjevernoj Americi i u Aziji.
Gotovo su svuda populacije snježne ovce prilično izolirane. One za svoje stanište biraju skrivene stjenovite predjele. Najneobičnija podvrsta snježne ovce živi na visoravni Putorana. To je zapadna granica njihovog staništa koja je udaljena preko tisuću kilometara od populacije koja obitava u Jakutiji.
U znanosti se smatra da se snježna ovca ovdje nastanila prije 12 000 godina, kada su zbog globalnog zagrijavanja i promjene klime u sjevernom dijelu Istočnog Sibira izrasle šume na mjestu pašnjaka. Snježnim je ovcama odgovarao putoranski planinski predio jer se u slučaju opasnosti mogu lako sakriti među stijenama.
Po izgledu se putoranske snježne ovce ne razlikuju bitno od svojih rođaka. Zdepaste su, imaju snažne rogove uvijene unazad i bijelo krzno na vanjskoj strani zadnjih nogu. Rogovi im rastu tijekom cijelog života i po njima se razlikuju mužjaci od ženki. Mužjaci imaju debele rogove, a kod ženki su rogovi tanki.
Putoranska snježna ovca unesena je u Crvenu knjigu Rusije kao životinjska vrsta čija brojnost opada. Radi očuvanja ove podvrste 1988. godine osnovan je Putoranski rezervat. Lov na njih ovdje je zabranjen.
Točan broj jedinki teško je utvrditi. Prema jednim izvorima, ima ih oko 1500, a prema drugima blizu 6000. Smatra se da je stado veliko ukoliko broji 20 jedinki. Ovce obitavaju na ograničenim teritorijima visoravni, ali nema točnih podataka o granicama njihovog areala.
Na brojnost snježne ovce utječu grabežljivci (vukovi i kune), ali i prirodni faktori.
Znanstvenici su obratili pažnju na zanimljivu "obiteljsku tradiciju" koje se pridržavaju putoranske snježne ovce.
Mužjaci i ženke veći dio godine žive odvojeno. Mladi mužjaci imaju svoja stada koja čine srodne jedinke, tj. njihova braća i rođaci.
U studenom i prosincu počinje sezona parenja. Ovnovi rogovima odmjeravaju snage na "turnirima". Pobjednik dobiva pravo da se udvara ženki. Krajem proljeća par dobiva mladunce. Mlade majke formiraju "matična stada", dok se mladi očevi, ispunivši zov prirode, vraćaju prijašnjem načinu života.
U divljini se obično "obitelji" sastoje od majki i mladunaca. A kod stada putoranskih snježnih ovaca znanstvenici su zabilježili i "bake". One brinu o svom potomstvu, ali i o svojim, pa čak i o tuđim unucima. Vjerojatno je to posljedica surovijih životnih uvjeta nego u drugim staništima ovih životinja. Mlade majke uče od iskusnih kako podizati potomstvo.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
