Zaleđeni nanosi valova Bajkalskog jezera na otoku Oljhonu zimi dostižu visinu od nekoliko metara i dobivaju neobične oblike. Što ćete u njima prepoznati ovisi o vašoj mašti. Posjetili smo zapanjujući festival Olkhon Ice Fest, na kojem majstori skulptura u ledu stvaraju djela u suradnji s prirodom.
Najbolje doba za obilazak figura je zalazak sunca, kažu ovi umjetnici. Rumenilo neba na specifičan način osvjetljava skulpture, čineći ih još tajanstvenijima.
U bajci "Konjić Grbonjić" pojavljuje se riba-kit s čitavim selom na leđima? Izgleda da ona danas živi na jednoj stijeni Oljhona, dok je na njenim leđima smješteno naselje Hužir, gdje se i mi nalazimo.
"Na Oljhonu se prepričava stara legenda o praribi koja spava u dubinama Bajkalskog jezera" – objašnjava umjetnik Ivan Loktjuhin iz Kirovska (Murmanska oblast). "Ako ljudi rade nešto što ne valja, ona se može probiti, isplivati i onda ćemo vidjeti svoga boga. Takva pomalo apokaliptična riba dobra je dok spava. Treba živjeti kako valja. Nemojte probuditi ribu!"
A evo još jednog fantazmagoričnog bića. Napravili su ga umjetnici iz Habarovska Danil Coj i Ilja Tjokin. To je dubokovodna riba pod nazivom grdobina mrkulja, koja svijetli iznutra, a na njenu se svjetlost okupljaju ostale ribe. Ona jednostavno otvori usta i pušta ih da uđu. Ovoj ribi ne trebate pružiti prst!
"Ove godine tema glasi: Svemir Bajkala" – kaže organizator festivala Semjon Major. "Zašto svemir? Zato što za ovdašnje stanovnike Bajkal nije samo jezero, nego čitav svemir koji utječe na sve procese života."
Kada čovjek dospije u ledeni park na zaleđenom jezeru, zaista se osjeća kao da se našao u drugom svijetu. Bajke, legende i mistika prožimaju svaki centimetar bajkalskog leda.
"Priroda nam sama daje putokaze: ovdje su bili maska šamana i njegova ruka sa štapom, a pored njega su ledeni nanosi stvorili šumu", kaže kipar Aleksandar Parfenov iz Barnaula (Altajski kraj). "Sjećate se? 'Na pola našega života nađoh se usred neke šume mračne'. Ovo je životni put, čovječuljci se kreću po njemu. Mladi korača bodro, a ovaj već zalazi u sjenku drveća, u drugu realnost, u tajanstvenu šumu. A evo, još se jedan čovjek moli za onog, obraćajući se šamanu."
Aleksandar kaže da, prema legendama, šaman posjeduje dva štapa s glavama konja. I oni mu pomažu da se vrati iz carstva sjenki. Dok ljudi imaju ograničene sposobnosti u tom pogledu.
Šaman ima i druge pomoćnike – zmije. One su se sakrile na drugoj stijeni. "Kada obitelj moli za svog rođaka, šaman, pristajući da im pomogne, zalazi u mračni svijet kako bi izvukao njegovu dušu", kaže Aleksandar. "A bježeći odatle, na duhove tame baca svoje zmije. Iz nekog se razloga mračna bića plaše ovih zmija. One se smatraju čuvarima prolaza između svijetova."
Uralski kipari Aleksej Vasjukin (poznat kao Aleksej Jagelj) iz Krasnokamska u Permskom kraju i Matvej Vavajev iz Jekaterinburga ugledali su na velikoj širokoj stijeni prizor stvaranja novog svemira. Kao da neke više sile kroz slamčicu ovdje "pušu svjetove".
"Ovdje smo ugledali zvjezdana jata, galaksije", kaže Aleksej. "Evo ruke, evo lica. Dobili smo božanstvo koje stvara svemir. A ako se malo udaljite, sve to se pretvara u veliku ribu." I stvarno je tako!
"Postoji jedna riječ – pareidolija. To je kada, na primjer, ljudi u oblacima uočavaju kornjaču ili različita lica. A mi se time bavimo u ledu", kaže umjetnik.
Kako biste vidjeli njihove preostale radove, morat ćete se zagledati u spilju u stijeni. Unutar ovog malog udubljenja "uzgojili" su prozirne kapi-stalagmite. Aleksej ih je nazvao "zaleđenim trenutkom". "Razmišljali smo što da napravimo, a da ne narušimo prirodnu ljepotu spilje. Ona je sama po sebi prelijepa. Odlučili smo je estetski osvijetliti i pridodati glazbu."
Pored toga, u ledenom parku ima i skulptura koje su načinjene od kocki leda prozirnog kao Bajkalsko jezero. Zmaj – simbol tekuće godine po lunarnom kalendaru, dva dražesna bajkalska tuljana, stupovi zvani "serge" posvećeni božanstvima burjatskog naroda koji predstavljaju kopije takvih drvenih stupova na rtu Burhan iza njih.
Smatra se da bajkalski led ima specifične osobine: posebno je lomljiv zahvaljujući sastavu vode. "On kao da je živ, ima brojne pukotine, nepredvidljiv je. Nije to jednostavan materijal za obradu, s njim se morate dogovoriti", smatra Aleksej.
I Ivan Loktjuhin tvrdi da je led na Bajkalskom jezeru poseban: "Na ovoj obali mnogo je vjetra i pijeska, a na ledenim nanosima mogu se vidjeti mrki podljevi. Zato je led čaroban! Dok koračate po njemu, izdaje zvuke kao da je živ. Premda je debeo preko metar."
Ledeni festival se na Oljhonu održava od 2020. godine i svaki put privlači više desetaka tisuća turista. Kako kaže osnivač Olkhon Ice Festa, prvobitno je festival imao format natječaja, ali od prošle su godine odustali od ove koncepcije. Danas festival ima formu simpozija, a kipari rade zajedno. Ove godine ledeni park kreira deset umjetnika ledenih skulptura iz Rusije, tri iz Mongolije, kao i još petnaestak ljudi koji im pomažu u vezi sa svjetlosnim i tehničkim rješenjima.
"Ovdje se događa čisto stvaralaštvo. Umjetnici dolaze bez skica. Mi ne znamo što će napraviti!" – kaže Semjon. "Kada dođu, nekoliko dana provode u promatranju, obilaze prostor, posjećuju muzej, upoznaju se s lokalnim običajima, mogu posjetiti i šamana i upoznati se s ovdašnjim stanovnicima. Tek tada osmišljavaju projekt."
Park ledenih skulptura bit će otvoren do 15. ožujka. Samo mjesec dana. Tada će na Bajkalsko jezero stići proljeće, led će se otopiti i ove će bajkovite figure ostati sačuvane samo na fotografijama.
"Već nekoliko godina dolazim ovamo i svaki put vidim nešto drugo", kaže Aleksandar. "Mi kao da kreiramo novi svemir. I premda će se sve ove skulpture istopiti na proljeće, one će vječno postojati, jer voda vječito pamti. Priroda je materijalizirani bog. Nijedan majstor ni za kakav novac neće moći ponoviti naša djela."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
