Vorkuta: Kako danas živi legendarni grad ruskog Zapolarja
Za ovu zgradu kažu da je "najjezivija" u gradu. Panelna višekatnica sa zakovanim daskama preko prozora i oronulim sloganom na krovu: "Slava osvajačima Zapolarja!"
Djeluje zastrašujuće, ali mi ulazimo unutra. Nailazimo na trošno stubište i duge mračne hodnike.
Iznenada su se negdje nad nama začuli nečiji oprezni koraci. Popeli smo se na krat, a tamo nas je uz prijeteće frktanje napao nekakav crni mačor. Srce nam je sišlo u pete! Potrčali smo nazad koliko su nas noge nosile. Ali čim smo izašli na ulicu, odmah smo se oraspoložili. Pred nama je bila jedna sasvim drugačija Vorkuta, živahna i vesela.
Toplina sjevernog grada
U Vorkutu, četvrti po veličini grad iznad Polarnog kruga, stigli smo krajem studenog, baš u vrijeme Praznika Sjevera.
Nismo očekivali da na temperaturi od -20 stupnjeva vidimo sobove kako jure glavnom ulicom.
Ispostavilo se da svake godine sjeverni narodi Komi, Neneci i Hanti dolaze u grad iz tundre sa stadima sobova kako bi gradske stanovnike upoznali sa svojim običajima.
Ove godine utrke zaprega sa sobovima održane su uoči proslave 80. godišnjice Vorkute i privukle su na tisuće gledatelja.
Tako nam se pružila prilika da popričamo i s lokalnim stanovnicima, ali i s onima koji su odavno napustili grad.
I što mislite, koju smo frazu najčešće čuli? – "Više nigdje nema takvih ljudi kao u Vorkuti."
Grad mladosti
"Sagradili smo ovaj grad za 250 000-300 000 stanovnika. Unaprijed smo planirali da u njemu stasava mladi naraštaj koji će se baviti sportom i biti spreman za svakojake izazove. Grad romantičara i grad sanjara. Zato ovdje ima tako mnogo zgrada i objekata posvećenih mladosti", kaže Mihail Pejmer, čovjek koji je gradio Vorkutu praktički od samog njenog osnivanja.
Mihail Nikolajevič je u veljači 2023. godine proslavio svoj stoti rođendan. Diplomac Moskovske vojne škole čitav je Drugi svjetski rat proveo kao mladi časnik artiljerijsko-raketnih jedinica. Dvadeset dana prije Pobjede, kada je bio kod Königsberga (Kalinjingrad), optužen je za antisovjetsku agitaciju i osuđen na deset godina logora. Tako se i zatekao u Vorkuti. Nakon Staljinove je smrti rehabilitiran i vraćena su mu sva odlikovanja, ali je on ostao živjeti i raditi u Vorkuti sve do mirovine 1984. godine. Sada živi u Jaroslavlju, gradu svog djetinjstva. Druži se s mladima, piše knjige i aktivan je na društvenim mrežama.
U grad je došao sa svojim prijateljem, inženjerom iz Vorkute u mirovini.
Najdublji rudnik ugljena u Rusiji
Posao mnogih žitelja grada vezan je za kombinat "Vorkuta ugljen" ("Vorkutaugolj"), jedan od najvećih rudnika u zemlji. On obuhvaća četiri rudnika (Vorgašorski, Vorkutinski, Zapolarni i Komsomolski), a također površinski kop "Junjaginski", tvornicu za preradu ugljena i Vorkutski strojarski kombinat u kojem se popravlja sva rudarska i tunelska oprema.
"Prvi sam se put u rudnik spustio 2005. godine, i svidjelo mi se", priča nam Oleg Garanjin, direktor rudnika "Komsomolski". "Prošao sam kroz sve profesije, od podzemnog rudarskog električara do direktora."
"Komsomolski" je najdublji rudnik ugljena u Rusiji. Dubok je preko 1100 metara. Spuštanje u transportnoj kabini samo do prve dubine traje deset minuta.
U rudniku radi oko 1000 ljudi, gotovo svi žive u Vorkuti, i to nisu sezonski radnici. Medicinski pregledi su obavezni. Prije ulaska i izlaska vrši se alkotest provjera. Pravilo o neupotrebljavanju alkohola poštuju svi, čak i direktor, jer i on i njegovi zamjenici također silaze u rudnik.
Biser Zapolarja
Rudnik krajem 1950-ih
Moisey Averbach (CC BY-SA 3.0)Geolozi su još 1930-ih otkrili na Sjevernom Uralu visokokvalitetni ugljen s niskim sadržajem sumpora. Baš je taj koksni ugljen neophodan u metalurgiji. Koristi se za zagrijavanje visokih peći gdje se topi željezo. I danas se ovdje nalaze najveće rezerve ugljena u Europi (preko 4 milijarde tona!).
Vorkutu su počeli graditi zatvorenici. Bilo ih je u "Vorkutlagu" blizu 70 000. Među njima su bili predstavnici mnogih naroda, zbog čega se za Vorkutu često govorilo da je "glavni grad cijelog svijeta".
Naselje je 1943. dobilo status grada i u njemu je otpočela velika izgradnja. Nakon Staljinove smrti, kada su rasformirani logori (detaljnije o tome čitajte ovdje), u Vorkutu su počeli dolaziti mladi komsomolci iz cijele zemlje. Oko grada je izgrađen "prsten" od rudnika i radničkih naselja.
Generalni urbanistički plan odobren je 1956. godine. I Vorkuta je, kao i Noriljsk, sagrađena po projektima arhitekti Lenjingradske arhitektonske škole.
Vrijedi prošetati Lenjinovom ulicom i pogledati raskošne stupove Palače kulture rudara i Rudarskog tehnikuma, monumentalnu Palaču pionira i mnoge masivne zgrade od cigle s trgovinama i restoranima u prizemlju. Poseban kolorit gradu pridaju i sovjetski natpisi koji su ovdje česti na zgradama.
"Kontrolirana kompresija"
Izgradnja željezničke pruge Kotlas-Vorkuta
Arhivska fotografijaU vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, u Vorkuti i njenoj okolini živjelo je blizu 250 000 ljudi (danas živi oko 60 000). Bilo je prestižno raditi na Krajnjem Sjeveru.
Međutim, već 1989. godine počele su se smanjivati i plaće i benefiti. Rudari su pokrenuli čitav niz štrajkova. A nakon raspada SSSR-a ljudi mjesecima nisu primali plaće. U potrazi za boljim životom, radnici su postepeno počeli odlaziti u druge gradove.
U posljednjih nekoliko godina situacija je postala bolja. Stručnjaci koji rade pod zemljom dobivaju mjesečno 80 000-150 000 rubalja (900-1600 dolara), kao i pravo na prijevremenu mirovinu i duži odmor.
U Vorkuti već nekoliko godina postoji program "kontrolirane kompresije", tj. organiziranog preseljavanja u grad stanovnika iz naselja koja se zatvaraju, kako bi se smanjili troškovi održavanja infrastrukture.
U Rusiji postoji i državni program za pomoć stanovnicima Krajnjeg Sjevera. Oni, na primjer, mogu dobiti novčane subvencije za kupovinu stanova u drugim regijama, ali se na red čeka godinama, a život prolazi.
"Za Vorkutu ljudi kažu da je 'biser Zapolarja'", priča Mihail Nikolajevič. "Iako se sada čini da je Vorkuta zaboravljena, to nije tako. Nitko nije zaboravljen i ništa nije zaboravljeno. Vorkuta će dobiti novi poticaj."
Ruska vlada je 2023. godine uvrstila Vorkutu na listu uporišta na Arktiku. Za njih će biti izrađeni dugoročni planovi ekonomskog razvoja koji bi trebali značajno poboljšati život stanovnika Sjevera.
Vorkuta posjeduje ogromno industrijsko i arhitektonsko nasljeđe iz sovjetskog doba. Mnogi turisti dolaze da bi posjetili napušetna "avetinjska" neselja u takozvanom "vorkutskom prstenu". O njemu ćemo pisati u sljedećem dijelu.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu