Spitsbergen pripada Norveškoj, ali otok ima poseban politički status. Na temelju Spitsbergenskog ugovora iz 1920. godine svaka država potpisnica (a njih je više od 70) ima prvo na privrednu djelatnost isto kao i Norvežani koji tamo žive. Međutim, u ovom se trenutku tim pravom koristi samo Rusija.
Sovjetski Savez imao je tri naselja na Spitsbergenu, ali su danas dva napuštena, a aktivno je ostalo samo jedno, Barentsburg. Ovdje živi oko 400 ljudi i gotovo svi rade u sektoru eksploatacije ugljena ili uslužnih djelatnosti, a život im je pun iznenađujućih pravila.
Radi se o tome da se na arhipelagu nalazi samo jedna bolnica u kojoj nema rodilišta, jer ustanova nema adekvatnu opremu. Upravo zato se trudnicama preporučuje da nekoliko mjeseci prije porođaja napuste otok zbog svoje sigurnosti. Nakon toga se mogu vratiti.
S umiranjem stvari stoje nešto drugačije. Na prostoru arhipelaga na snazi je zakon kojim se zabranjuje sahranjivanje u zemlji. To je zato što leševi zbog vječno smrznutog tla ne trule već se mumificiraju, što može biti vrlo opasno, budući da to privlači životinje.
Na arhipelagu je 1992. godine donesen zakon koji žiteljima zabranjuje držanje mačaka. Zakonom se štiti lokalna populacija ptica čiji se dobar dio nalazi upravo ovdje.
Istina, bez obzira na zabranu, na Spitsbergenu su bile četiri mačke, Keša, Riđi, Mila i Njura. Iz ovog društva po svemu se izdvajao mačak Keša, on se tukao s lisicama i lovio miševe, dok ptice, naprotiv, uopće nije dirao. Nažalost, uginuo je 2021. godine, kada je imao 12 godina.
Službeno je riječ o spomeniku vođi boljševičke revolucije koji se nalazi na najsjevernijoj točki. On se nalazi u napuštenom sovjetskom naselju Piramida koje je nekada bilo najveće rusko naseljeno mjesto na Spitsbergenu. Iako je prestalo funkcionirati, infrastruktura je ostala. Sablasno mjesto i Lenjina na najsjevernijoj točki danas dolaze vidjeti samo turisti. Osim hotela u kojem prenoćište košta 167 eura, ovdje ništa drugo ne radi.
Ugovor koji Norveškoj daje puni suverenitet nad Spitsbergenom, ali i sadrži niz ograda i uvjeta, potpisan je 1925. godine. Otoci predstavljaju bezviznu zonu i ne ulaze u Schengenski sporazum, pa ih mogu posjetiti stanovnici 39 zemalja koje su potpisale ugovor. Viza nije potrebna kako Rusima, tako ni onima koji žele boraviti u "maloj norveškoj Rusiji".
Naravno, ne svuda. Recimo, u naseljima je nošenje oružja zabranjeno, međutim, kada se ode van naseljenih mjesta, ono je obavezno. Takve mjere sigurnosti pomažu da se smanji smrtnost od napada divljih životinja, između ostalog, bijelih medvjeda. Svima se preporučuje da nose sa sobom signalne pištolje koji mogu pomoći ako se netko izgubi, tako što će dati do znanja gdje se nalazi, ali i moći otjerati zvijeri.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
