Azovsko more
Legion Media
Ovo je more dio Arktičkog oceana i zapljuskuje obale Rusije i Norveške. Ime je dobilo po nizozemskom moreplovcu Willemu Barentsu 1853. godine. Međutim, mnogi narodi Rusije imaju za njega vlastita imena. Na primjer, Pomori ga zovu Studenec, a prije nego što je dobio službeni naziv, obično su ga zvali Murmansko more (po Murmansku na njegovoj obali) ili jednostavno Rusko more.
Zapravo ovo nije pravo more, nego samo akvatorij dijela Barentsovog mora koje se naziva Pečorsko more još na kartama iz 1569. godine. Međutim, 1935. godine sovjetska vlast na ovo je pitanje stavila točku: svojom je odlukom propisala da će se istočni dio Barentsovog mora zvati Pečorsko more i nikako drugačije.
Ono u cjelini spada u unutarnje vode Rusije i pripada grupi mora Arktičkog oceana. Bijelo more spada među najmanja mora na svijetu. Do 17. stoljeća imalo je mnogo naziva – Studjono (Studeno), Solovecko, Sjeverno, Spokojno ili Bijeli zaljev, a u skandinavskim ljetopisima zvali su ga "Gandvik", što znači "Zaljev zmija". Suvremeni naziv potječe od karelskog Valgiemeri, gdje valgie znači "bijel", a meri more. Ono je "bijelo" zato što se po lijepom vremenu, kada se led povlači, u njemu ogleda oblačno nebo. Zato se čini da i more ima takvu boju.
U cjelini se nalazi na granici Rusije i, kao i mnoga druga, pripada Arktičkom oceanu. Teritorijalno zapljuskuje obale Jakutije i Čukotke. Ime mu je dalo Rusko geografsko društvo 1935. godine zbog položaja u istočnom dijelu Sibira, praktički na kraju kontinenta.
Veći dio njegove obale čine močvare i pijesak, pomiješani s višegodišnjim ledom. Danas se led postepeno topi i tako se mijenja linija obale. Zato se obala linija ovog mora na kartama svake godine može korigirati.
Ono također pripada akvatoriju Arktičkog oceana. Nalazi se pored Barentsovog mora na sjeveru Rusije, dijeli ih samo arhipelag Nova Zemlja. Nekada se nazivalo Njarzomsko ili Narzemsko prema nizozemskom Noordzee – "Sjeverno more". U 18. stoljeću promijenilo je naziv u Karsko, po rijeci Kari koja se u njega ulijeva.
Nalazi se pored Karskog mora i predstavlja dio Arktičkog oceana. Laptevsko i Karsko more dijele poluotok Tajmir i otoci Sjeverna zemlja. Dobilo je naziv po ruskim polarnim istraživačima, braći Dmitriju i Haritonu Laptev, a do 1935. godine nosilo je ime Nordenskiölda, moreplovca koji je prvi u povijesti prošao Sjevernim morskim putem do Tihog oceana.
Laptevsko more također je najveći izvor arktičkog morskog leda na svijetu, pri čemu je njegova površina praktički slatkovodna zbog velikog broja mnogovodnih rijeka koje su u njega ulijevaju – Lena, Hatanga, Anabar, Olenjok i Jana – i mnogo manjih vodotokova.
More Arktičkog oceana smješteno između Čukotke i Aljaske. Kroz njegov akvatorij prolazi datumska granica. Naziv potječe od naziva naroda Čukči, starosjedilaca Čukotskog poluotoka.
Smatra se najplićim na svijetu. Njegova maksimalna dubina iznosi 13,5 metara, a prosječna samo 7 metara. Prema prihvaćenom tumačenju, more je dobilo naziv po imenu poloveckog kneza Azupa (Azufa), koji je sagradio tvrđavu na njegovoj obali i vladao ovim krajem u 11. stoljeću. Među ruske je toponime Azovsko more ušlo tek u drugoj polovici 18. stoljeća.
Ovo more nije povezano sa Svjetskim oceanom i nalazio se na granici između Europe i Azije. Često se naziva jezerom. Međutim, Kaspijsko more nije samo po svojoj površini više nalik na more (ono je samo za 12% manje od Crnog mora), nego se smatra jedinstvenim po sastavu vode. U sjevernom dijelu Kaspijskog mora (gdje se u njega ulijeva Volga) ono je praktički slatkovodno, dok je na jugu slano. Osim toga, Kaspijsko je more jedinstveni izvor prirodnih resursa. U njemu živi oko 80% svjetske količine riba iz porodice jesetri.
Naziv potječe od latinskog Caspium Mare, što ukazuje na drevno pleme Kaspija, koje je živjelo na njegovim obalama u prvom mileniju prije naše ere.
Ovo je unutrašnje more Atlantskog oceana i zapljuskuje obale nekoliko zemalja, uključujući Rusiju. Specifičnost ovog mora je potpuna odsutnost života na dubini od preko 150 metra zbog velike količine sumporovodika. Jedna od verzija porijekla naziva kaže da su metalna sidra spuštena na dubinu od preko 150 metara na duže vrijeme bila pokrivena crnom bojom zbog reakcije sumporovodika s metalom. Ovo je jedno od najtoplijih mora u Rusiji i na njegovim se obalama svake godine otvara sezona kupanja.
Ovo more zapljuskuje obale Rusije i SAD-a i pripada Tihom oceanu. Do 18. stoljeća na kartama se obilježavalo kao Kamčatsko ili Bobrovo more. "Bobr" je, inače, naziv za morsku vidru koja obitava u ovim krajevima, a upravo je lov na ovu životinju zbog krzna bio razlog za osvajanje njegovih obala. Suvremeni naziv je podsjećanje na moreplovca Vitusa Beringa koji je more istraživao 1725.-1743. godine.
More Tihog oceana koje zapljuskuje obale Rusije i Japana nalazi se između poluotoka Kamčatke, Kurilskog arhipelaga i japanskog otoka Hokkaido. Ime je dobilo po rijeci Ohoti koja se u njega ulijeva. Japanci su ga nekada nazivali Hokkai, što znači "Sjeverno more", ali s obzirom na to da je taj naziv kasnije preuzelo Sjeverno more u Atlantskom oceanu, oni su prilagodili ruski naziv i sada on na japanskom glasi Ohotsuku-kai. U moru obitava veliki broj vrsta ribe koja se lovi i prerađuje, ali prije svega su zanimljivi kamčatski rakovi koje mogu dostići veličinu čovjeka.
Ovo more na istoku Rusije dio je Ohotskog mora. Naziv potječe od Šantarskih otoka koji ga odvajaju od velikog susjeda. Ponekad se naziva "ruski Bermudski trokut" zbog neobičnih vremenskih uvjeta. Tamo je, naime, redovna pojava plima brzine 15 kilometara na sat, što je brže od toka svih rijeka u Rusiji. Osim toga, događa se da se ljeti na površini led ne topi, što nije karakteristično za tamošnju klimu.
Unatoč nazivu, ono ne zapljuskuje samo obale Japana, nego i Rusije, Sjeverne i Južne Koreje. Susjedi su mu Ohotsko i Žuto more. Naziva se Japansko zbog japanskog arhipelaga koje ga odvaja od sjevernog dijela Tihog oceana. Ovaj je naziv u upotrebi preko 200 godina. Jedine zemlje koje ga nazivaju drugačije su Južna i Sjeverna Koreja. U Južnoj Koreji ovo more se naziva Istočno, a u Sjevernoj Koreji Korejsko Istočno.
Od svih regija Rusije na ovo more izlazi samo Kalinjingradska oblast. Prema jednoj verziji, naziv potječe od pruske riječi balt u značenju "močvara". Ova je riječ bila rasprostranjena u nazivima mnogih naroda koji su živjeli na obalama Baltičkog mora. Neki povjesničari tvrde da naziv potječe od tjesnaca Belt u Danskoj.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
