Zašto se u Noriljsku led ne topi čak ni ljeti?
Mada je ljeto na sjeveru Sibira kratko i traje samo nekoliko tjedana, ipak je vrlo toplo. Prilikom našeg posjeta zatekla nas je prava žega, kada je u Noriljsku tokom čitavih tjedan dana bilo oko 30°C (a to je 300 kilometara sjeverno od polarnog kruga!) A još neobičnije bilo je promatrati upadljiv kontrast između vremenskih uvjeta i arktičke prirode.
Samo jedan korak dijeli ljeto od zime
U centru Noriljska vlada gužva kao na Nevskom prospektu u Peterburgu. Na glavnom trgu termometar pokazuje +29°C. Čovjek se i nehotice zapita je li moguće da se nalazimo u jednom od najhladnijih gradova na svijetu, gdje je prosječna godišnja temperatura -10°C.
Ali stanovnici Noriljska nam objašnjavaju: kod njih godišnje bude oko tjedan-dva tako toplih dana, a čitavo ljeto je obično svježe i kišovito. Lokalni stanovnici se, naravno, ne dosađuju. Grad ima muzej, kazalište i galerije. A po vrućini, ako imaju slobodnog vremena, mnogi se trude otići u prirodu. I mi im se pridružujemo.
U dolini rijeke Jergalah posjetili smo festival ljetnug turizma, koji je organizirao grad Noriljsk. Vikend pod šatorom – što može biti ljepše! Put je trajao oko sat vremena kamionom-autobusom po serpentinama, kuda obični putnički automobil ne može proći.
Put je vodio kroz industrijski rajon. Gradski pejzaž je prvo zamijenila industrijska zona, a zatim planinski krajolik. A zatim se pred nama pružila dolina sibirske rijeke Jergalah. Njene brežuljke pokrivala je jarkozelena trava, prošarana prilično prostranim površinama prošlogodišnjeg (a možda i pretprošlogodišnjeg) snijega.
Snijeg je bio pravi i bilo ga je puno. Neki ljudi su eksperimentirali praveći fotografije na njegovoj pozadini, a neki su pravili sniješka. Ali našu pažnju su privukli oni turisti koji su tom snijegu odmah našli praktičnu primjenu. Uzeli su malu lopatu, iskopali pola kante snijega i napravili mobilni hladnjak. Odmah se vidi da su to ljudi s iskustvom.
Nekoliko dana kasnije našli smo se u dolini druge rijeke Hajerlah, a zatim na rijeci Ajakli. Do njih smo putovali nekoliko sati kamion-autobusom, prelazeći plitke riječice. A led koji smo tu vidjeli bio je znatno impozantniji.
Neki lednici bili su viši od čovjeka! A pritom su oko leda i snijega bujno cvijetale sibirske ruže, rijetko cvijeće pod nazivom „žarki“.
Sjeverne plaže od leda
Mada je Noriljsk industrijski grad, smješten je u blizini nekih od najljepših mjesta na našoj planeti, kao što su visoravan Putorana i poluotok Tajmir.
Izvan grada prvo se pruža prijelazni pojas između tundre i tajge, takozvana šumska tundra. Ona zatim prelazi u arktičku tundru s planinama, tirkiznim rijekama i pjenušavim vodopadima. Zimi su, naravno, i jezera i vodopadi potpuno zaleđeni.
Krajem lipnja - početkom srpnja u Zapolarju naglo počinje ljeto. Za samo nekoliko dana hladna tundra se prekriva neobičnim cvijećem jarkih boja.
Ono ima samo nekoliko tjedana da proživi svu svoju vegetaciju i nema vremena za gubljenje.
Kroz planinske klance počinje strujiti voda. Vodopadi formiraju čitave kaskade visoke nekoliko stotina metara. Gomile ljudi izlaze na jezera i rijeke. Treba iskoristiti vrijeme i za ribarenje i za vožnju kanuom, i za obiteljski izlet. Samo što kupača u ovim rijekama praktički nema, jer led na dnu ne stigne se otopiti, a voda se ne stigne zagrijati tokom kratkog razdoblja toplog vremena. Na obalama rijeka, a ponekad i u samoj vodi ostaju vječne gromade leda. Sunčeve zrake ne dopiru do tih skrovitih mjesta.
U Noriljsku, kao i u drugim sjevernim gradovima Rusije, ljetnji snijeg nije samo prošlogodišnji. Snijeg ovdje može pasti i u lipnju i u srpnju. Ali on se po pravilu odmah topi. Dok u rujnu pada stalni snijeg koji opstaje vrlo dugo.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu