Adresa: Kudrinski trg 1
Godine izgradnje: 1948.-1954.
Što se u njoj nalazi: Stambeni kompleks
Kao i za ostale Staljinove nebodere, kamen temeljac za neboder na Kudrinskom trgu postavljen je 1947. godine povodom obilježavanja 800. godišnjice Moskve. Staljin je osobno bio zainteresiran za ovaj grandiozni projekt i želio je pomoću veličanstvene građevine prikazati moć Sovjetskog Saveza. Čak mu se pripisuju sljedeće riječi: "Naši odlaze u Ameriku, zatim se vraćaju i uzdišu – ah, kako ogromne zgrade! Neka sad dođu u Moskvu vidjeti kakve zgrade imamo i neka uzdišu."
Kudrinski trg je do pedesetih godina bio predgrađe. Staljin je želio što prije obnoviti zemlju nakon Drugog svjetskog rata, pa su se odluke o izgradnji baraka u gradskim rajonima donosile dosta brzo. Lokacija budućeg nebodera izabrana je u odnosu na najambiciozniji (nerealizirani) arhitektonski projekt SSSR-a - Dvorac Sovjeta. Divovsko zdanje visoko gotovo 500 metara trebali su okruživati ništa manje veličanstveni neboderi različite namjene.
Izgradnja nebodera na trgu Ustanka (Vosstanija), danas Kudrinskom trgu, 1952.
Ivan Šagin/SputnikPrvobitno su arhitekti Mihail Posohin i Ašot Mndojanc planirali ne samo izgradnju nebodera, nego i kardinalnu promjenu cjelokupnog njenog okruženja. Upravo zbog toga je najprije oko zgrade "počišćen" teritorij od stambenih zgrada iz vremena "stare" Moskve, a ispred glavnog pročelja pojavio se veliki skver.
Na mjestu srušenih zgrada planiralo se podići novi arhitektonski kompleks koji će "opasati" neboder. Međutim, 1953. godine Staljin je umro i taj projekt nije završen. Suvremenici su kasnije govorili da tako ogroman neboder nema prostora "disati" među uličicama Novog Arbata i drvenim kućama.
Kada je na vlast došao Nikita Hruščov, rukovodstvo zemlje nije više izdvajalo ogromne troškove izgradnje "radi nebodera" i osudilo je pretjeranu dekorativnost, koju je prethodnik toliko volio. Tako da je neboder ostao bez arhitektonske "podrške".
Zgrada visoka 156 metara (zajedno s prepoznatljivim šiljkom) nešto je niža od ostalih "Staljinovih nebodera". Međutim, ipak se isticala na pozadini predgrađa Moskve, podsjećajući istovremeno na Babilonsku kulu, njujorške nebodere i gotičku katedralu.
Zgrada se počela koristiti 1954. godine. Interijer unutarnjih prostorija bio je znatno raskošniji nego kod preostalih "Staljinovih sestara": mramorni stupovi u predvorju, vitraji, a u stanovima parketi od hrastovog drveta.
Osim estetskog uređenja, neboder je također posjedovao vrlo suvremenu (prema mjerilima pedesetih godina) tehničku opremljenost. Zgrada je imala 14 dizala, podzemni parking na dva nivoa, kao i najveći supermarket u zemlji "Gastronom br. 15". On je također bio jedan od rijetkih u kojima je uvijek bila dostupna deficitarna roba. "Gastronom" je, kao i glavni dio zgrade, bio ukrašen stupovima, vitrajima i teškim lusterima.
Ukupno su u zgradi bila 452 stana. Premda se moglo smjestiti i više. Kasnije, kada su stručnjaci analizirali funkcionalnost građevine, zaključili su da zidovi i tehničke prostorije zauzimaju znatno veću površinu od samih stanova.
Usput, neboder na Kudrinskom trgu ima još jedan neslužbeni naziv: "Zgrada avijatičara". Naime, nakon otvaranja u njoj su često stanovali konstruktori aviona, piloti i visokopozicionirani suradnici zrakoplovnih poduzeća.
Staljin se pedesetih godina pripremao za još jedan veliki rat i zato je Kudrinski neboder bio jedina od "sestara" koja je imala vlastito sklonište. Premda ono nije bilo suviše duboko pod zemljom, prostiralo se daleko izvan vidljivog dijela zgrade.
Sklonište nije moglo stanare zaštititi od nuklearne eksplozije, no moglo im je osigurati tri mjeseca života u slučaju prirodne ili tehnogene katastrofe. Navikli smo zamišljati skloništa kao ogromne betonske hale u kojima ljudi sjede jedni uz druge i pokušavaju preživjeti. Ali ovo je sklonište bilo drugačije: praktički je svaki stanar imao posebnu sobu, opremljenu isto tako skupim materijalima kao i stanovi.
Sklonište, hvala Bogu, nijednom nije poslužilo svojoj namjeni. Postepeno je zaboravljeno, a pred kraj devedesetih sasvim je zapečaćeno. Zbog nedostatka tehničkog održavanja prostorije skloništa postepeno je poplavila podzemna voda. Taj problem do danas nije riješen.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
