Putovanje vlakom u Rusiji može trajati od nekoliko sati do nekoliko dana. Recimo, od Moskve do Sankt-Peterburga brzim se vlakom stiže za četiri sata, a Transibirskom željeznicom od Moskve do Vladivostoka za sedam dana.
Bez obzira na to što neki putnici kupuju karte s toplim obrokom ili koriste vagon-restorane, većina po tradiciji nosi domaću hranu na daleki put.
"Moj je tata često išao na daleka službena putovanja, a mama mu je spremala punu torbu hrane. Svaki je put pakirala dimljenu sirovu kobasicu, koja se još dodatno sušila, usoljenu ili dimljenu slaninu i konzerviranu hranu. Za prvih nekoliko dana spremala mu je domaću hranu koju je, kako ga je upozoravala, trebao prvo pojesti." Ovako željezničku gastroromantiku opisuje korisnik po imenu Ferija na ruskom internetskom forumu.
Ruku na srce, omiljena hrana na putovanju vlakom u posljednjim desetljećima nije se mnogo promijenila. Putnici najviše vole sa sobom za u vlaku pojesti ponijeti sendviče sa suhomesnatim proizvodima ili sirom i slatkiše uz čaj. Uostalom, kakvo je to putovanje bez čaja u čašama s prelijepim metalnim držačima koje služi sprovodnik.
Za solidan obrok izbor u pravilu pada na kuhani krumpir (s ljuskom ili bez) i pečenu piletinu ili odrezak. Umjesto krumpira mogu doći kuhana riža ili heljda. Uz klasičnu kombinaciju kao dodatak idu i kuhana jaja i svježe povrće, rajčica i krastavci.
U sovjetskom satiričnom romanu "Dvanaest stolica" autori Iljf i Petrov pisali su u šaljivom tonu: "Putnik vrlo mnogo jede. Obični smrtnici noću ne jedu, ali putnik jede i noću. Jede pečeno pile koje je za njega skupo, tvrdo kuhana jaja koja nisu dobra za želudac i masline."
Pored pileta i jaja, u posljednje su vrijeme vrlo popularna jela koja se brzo pripremaju kao što su rezanci, pire od krumpira i juhe koje je prije upotrebe potrebno samo preliti vrelom vodom i promiješati.
I, naravno, nitko nije ukinuo najraznovrsnije grickalice, poput čipsa od krumpira, dvopeka, keksa, orašastih plodova i suhog voća.
Dok vlak stoji u stanici, putnici kupuju hranu direktno od lokalnog stanovništva, čak i ako to nije uvijek zakonito. Pržene piroške, piletinu i odreske, sezonsko voće i povrće, medenjake, med, slatko i džem. Ponuda ne ovisi samo o godišnjem dobu, nego i o pravcu u kojem vlak putuje.
Putnicima vlaka koji putuje na jug lokalno stanovništvo nudi rajčice, dinje, lubenice, marelice, jabuke i kruške. Sve što uspijeva u njihovom vrtu u određeno godišnje doba. Naći će se tu i lokalno vino. Najčešće će vam prije kupovine prvo ponuditi da probate. Uoči dolaska jutarnjeg vlaka donose se svježe kravlje ili kozje mlijeko, sir i vrhnje.
Za putnike vlakova u pravcu Sankt-Peterburga ili Karelije u sezoni su u ponudi gljive, brusnice, kljukve i borovnice, kao i lokalne vrste ribe (na primjer, deverika ili jegulja). Ponuda riba je bogata i u smjeru Bajkalskog jezera. Ovdje se kupuju marinirana mladica i dimljeni lipen.
I gotovo u svim pravcima sreću se bakice koje prodaju piroške sa slanim ili slatkim nadjevom.
"Najčešća i najomiljenija hrana na putovanju vlakom su piroške", tvrdi Jelena koja često koristi željeznički transport. "Bilo da su domaće ili kupovne. Ljudi koji često službeno putuju istom rutom već znaju i mogu reći od kojih je bakica najbolje kupovati piroške na pojedinim stanicama."
Ne morate čak ni izlaziti iz vlaka da biste nešto kupili. Trgovina se obavlja kroz poluotvoreni prozor. Istina, odgovornost za kvalitetu proizvoda nitko ne snosi. A priručna apoteka s preparatima za želudac nije naodmet nijednom putniku.
Naravno da nitko ne može zabraniti putnicima da u vlaku jedu svoju piletinu, kiseli krastavčić ili boršč s češnjakom.
Mi smo ipak sastavili listu namirnica koje je možda bolje ostaviti kod kuće. Ili ih bar jesti u restoranu:
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
