Vožnja duž obale Bajkalskog jezera zadovoljstvo je koje sebi treba priuštiti.
Okolobajkalska željeznička pruga sagrađena je 1904. godine kako bi povezala zapadni i istočni dio Transsibirske magistrale. Danas je to jedna od najpopularnijih turističkih ruta u Sibiru.
1891. godine počela je izgradnja najduže željezničke pruge na svetu – Transsibirske magistrale. Zamislite samo: do tada je putovanje s jednog kraja zemlje na drugi trajalo mjesecima! Zato je ovakva željeznička pruga Rusiji bila jednostavno neophodna i u njenu su izgradnju uložene snage najboljih umova tog doba. Transsibirska magistrala građena je po segmentima koji su zatim međusobno povezani.
Na putu izgradnje nalazila se velika prirodna prepreka – Bajkalsko jezero.
U početku su vlakovi preko jezera prelazili trajektom-ledolomcem. Put se mogao skratiti samo izgradnjom pruge oko jezera. Izabrana je južna obala.
Reljef obale vrlo je kompliciran i kamenit. Projektiranje je trajalo preko deset godina. Kako bi postavili prugu, graditelji su probijali stijene, koristeći eksploziv. Na nekim mjestima ostali su tragovi od otvora u koje su ubacivali dinamit.
Na kraju su morali sagraditi četrdeset tunela, 16 kamenih galerija, 470 mostova i vijadukta. Ukupna dužina željezničke pruge oko Bajkalskog jezera tada je bila 260 kilometara.
Okolobajkalska željeznička pruga često se naziva "zlatnom kopčom čeličnog pojasa Rusije", jer povezuje zapadni i istočni dio Transsibirske željezničke magistrale. I sve do pedesetih godina ona je u potpunosti opravdavala ovaj naziv.
Međutim, zbog stalnih su odrona već sovjetski inženjeri bili prisiljeni odmaknuti kolosijeke od obale jezera. Na kraju je dio pruge zatvoren, a dio potopljen prilikom izgradnje Iruktske hidroelektrane. Vlakovi Transsibirske magistrale danas prometuju drugom prugom, zaobilazeći opasna mjesta.
Zatvoreni dio Bajkalske pruge još je osamdesetih godina stavljen pod zaštitu države zbog svog povijesnog arhitektonskog značaja. Tu su dolazili turisti svojim očima vidjeti stoljetno čudo inženjerske misli.
Istina, željeznički su nasipi obnovljeni i tuneli ojačani tek dvijetisućitih. Upravo ovaj stari dio pruge dug 89 kilometara danas se naziva Okolobajkalska željeznička pruga.
Prvi turistički parni vlak počeo je prometovati po ovoj povijesnoj ruti 2005. godine. A danas se, osim parnim vlakom, možete provozati i običnim električnim vlakom koji pojedina naselja na Bajkalskom jezeru povezuje s centrom rajona.
Putovanje počinje stanicom Sljudjanka-1, a završava stanicom Bajkal. Do Sljudjanke se najlakše stiže električnim vlakom iz Irkutska, Bajkalskom jezeru najbližeg velikog grada. Usput spomenimo da je zgrada željezničke stanice u Sljudjanki jedina ove namjene na svijetu u potpunosti sagrađena od bijelog mramora.
Usput ćete naići na ogroman broj impresivnih objekata. Jedan od prvih grandioznih lučnih vijadukta nalazi se kod naselja Stara Angasolka (stanica "149. km"). Dužina tunela je 778 metara, ali s obzirom na to da je ravan, na kraju ćete uvijek vidjeti svjetlo.
Jedna od najživopisnijih stanica je "Talijanski zid". Tu se zaista nalazi kameni potporni zid u obliku lukova, koji podsjeća na alpske mostove. Ova građevinska konstrukcija štiti kolosijeke od kamenih odrona. Na njenoj izgradnji zaista su bili angažirani talijanski i pruski stručnjaci.
Putovanje završava stanicom Luka Bajkal. Tu možete obići Muzej Okolobajkalske pruge i stari svjetionik.
Od luke Bajkal mnogi turisti brodom odlaze u Listvjanku, pri čemu vožnja traje pola sata, a odatle im je potrebno sat vremena autobusom do Irkutska. A ako želite bolje upoznati ove krajeve, možete izaći iz vlaka i prenoćiti u jednom od naselja (turistički centri nalaze se na stanicama "137. km", "98. km" i "79. km").
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
