Sredinom srpnja 2022. godine peterburške društvene mreže osvojila je snimka tuljana koji je izašao iz vode iz vode i opružio se na stepeništu keja, uživajući u gradskom sumraku. "Krafnica", "zvijezda", pa čak i "simbol grada" – tako su stanovnici Peterburga prokomentirali njegovu pojavu. Radi se o baltičkom tuljanu, podvrsti prstenastih tuljana, koji živi u vodama Finskog zaljeva. Vrlo je rijedak.
U Finskom zaljevu živi 200-300 baltičkih tuljana, pri čemu je veći dio njih na teritoriju Rusije (izvjestan broj tuljana može se naći i u blizini Estonije i Finske). Njihova populacija počela je naglo opadati krajem 20. stoljeća i uvršteni su u Knjigu ugroženih vrsta Sankt-Peterburga.
Točan razlog do danas nije utvrđen. Neki znanstvenici smatraju da je to posljedica ljudskog utjecaja, a drugi da razlog leži u suviše toplim zimama s malo snijega. Naime, kako bi donijela na svijet i othranila mladunce, tuljanici je potreban priobalni sloj leda koji se stabilno drži najmanje mjesec dana, a zbog toplih zima leda često nema dovoljno.
Sićušnu iscrpljenu mladunčad baltičkih tuljana na obali Finskog zaljeva često pronalaze ribari i turisti. Donedavno nitko nije znao što će s njima u takvim slučajevima. Tek početkom 2000-ih pojavili su se volonteri-zoolozi Vjačeslav Aleksejev i Jelena Andrijevska, koji su se počeli baviti spašavanjem i rehabilitacijom tuljana. Od 2014. godine u Peterburgu pod njihovim rukovodstvom funkcionira Fondacija prijatelja baltičkog tuljana. A uprava gradskog kanala je u naselju Rjepino izdvojila prostor za rehabilitacijski centar. Upravo se na tom mjestu mladunčad priprema za život u divljini. Danas u svojoj evidenciji rehabilitacijski centar ima preko 130 spašenih tuljana.
Sankt-Peterburg leži na rijeci Nevi (koja povezuje jezero Ladoga s Finskim zaljevom) i sav je ispresijecan kanalima, zbog čega je poznat kao "Sjeverna Venecija". Upravo zahvaljujući ovim kanalima baltički tuljani stižu u grad. Na primjer, jedna stanovnica Peterburga je u studenom 2022. godine snimila baltičkog tuljana kako lovi u rječici kod stanice metroa Narvskaja.
Tuljani su uočeni i u centru grada u kanalu Gribojedova, u Petropavlovskoj tvrđavi i na više kejeva u gradu. Danas mnogi Peterburžani znaju da ako tuljani izgledaju zdravo i uhranjeno, ne treba odmah dizati paniku. Životinja može jednostavno predahnuti na obali, uživati u zalasku sunca, a zatim otići svojim putem. Ali ako se vidi da je tuljan u lošem stanju, obavezno treba obavijestiti zoologe.
Ipak, gradski su tuljani rijetkost. Obično divlje životinje izbjegavaju ljude i odlaze nešto zapadnije od otoka Kotlin.
Tuljani, uopće uzevši, nisu velike životinje. Ali baltički spadaju među najkrupnije vrste. Mogu biti dugi do metar i pol, a teški 120-130 kilograma. Jednostavno im je potreban debli sloj potkožnog sala za opstanak u hladnim vodama Baltika.
Šara u obliku svjetlosivih prstenova na tamnom krznu daje im posebno dražestan izgled, a krupne tamne oči bez dna otopit će svako srce.
Ovaj nezaboravan pogled njihovih očiju nastaje pri dužem boravku životinja izvan vode. Naime, njihov organizam tada izlučuje specijalni sekret koji održava vlažnost sluznice i daje očima poseban sjaj.
Iako su izuzetno simpatični, baltički su tuljani, kao i svi tuljani, prije svega mesožderi. Ne druže se međusobno, ali povremeno se odmaraju na kamenju nedaleko jedni od drugih, jer tako lakše uočavaju opasnost.
Među jakim zubima tuljan može držati sklisku i krupnu ribu, tako da bez probleme može ugristi i vas. Zato, blago govoreći, ne preporučujemo da ga pokušate pomilovati.
Ruski zoolozi su 2017. godine proveli promatranje i praćenje baltičkih tuljana pomoću fotozamki. Otkrili su da se oni pridržavaju strogog dnevnog rasporeda.
U lov polaze u 7:30 ujutro, a na svoje omiljeno kamenje za odmor vraćaju se nakon 15:30. Pritom ujutro kreću svi zajedno, a vraćaju se jedan po jedan. Znanstvenici su također zapazili da je tuljana uvečer više nego ujutro, što znači da neki od njih u lov odlaze ranije, prije svitanja.
Baltički tuljan ima najbližeg rođaka pod nazivom ladoški prstenasti tuljan, koji nastanjuje jezero Ladoga. Nešto je sitniji od baltičkog, ali je isto tako simpatičan i druželjubiv. Upravo ovoj podvrsti pripadaju najpoznatiji tuljani Peterburga – Krošik i Šlisik, koje su stanovnici grada spasili prije nekoliko godina i odnijeli u Fondaciju prijatelja baltičkog tuljana.
Fondacija ih je nekoliko puta pokušala vratiti u prirodu, ali oni se, nakon što se malo promuvaju po "divljim" vodama, ponovo vraćaju ljudima. Na kraju je odlučeno da ih zadrže u bazenu rehabilitacijskog centra, na njihovo veliko zadovoljstvo. Stručnjaci centra smatraju da je to posljedica činjenice da su pronađene u sasvim ranom uzrastu.
Pogledajte samo kako jure na doručak!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
