Autostopom kroz Sibir: Epsko putovanje jednog Švicarca

"Mnogo je lakše u Rusiji. Izuzetno je jednostavno. Uvijek računam vrijeme koje provedem čekajući i, zaista, za udaljenost koju sam prešao i broj automobila u kojima sam se vozio, nisam proveo mnogo vremena čekajući, u usporedbi s drugim zemljama. Najčešće bi se već prvi automobil zaustavio da me poveze", ovako Švicarac Etienne Steinemann opisuje stopiranje u zemlji careva. S 25 godina on već ima značajno iskustvo u ovakvom načinu putovanja širom svijeta. Tako je već obišao Španjolsku, Australiju i Novi Zeland.

Osobna arhiva

Odavno je bio zainteresiran za Rusiju, ali tek 2022. godine, tijekom godinu dana studija na Ruskom ekonomskom sveučilištu "Plehanov" u Moskvi, dobio je priliku upoznati je. Prebacivši dio predavanja online, budući međunarodni stručnjak za menadžment odvažio se sredinom svibnja krenuti na nezaboravno putovanje do ruske tihooceanske obale.

Google Maps

Oslanjajući se na velikodušnost lokalnog stanovništva

Sa samo jednim rukaskom na leđima Etienne je u avanturu krenuo sasvim spontano iz Altajskog kraja. Premda je već nejasno maštao o tome da autostopom prijeđe put od Moskve do Vladivostoka, nikada nije imao priliku to ostvariti. Međutim, kada je bio u gostima kod prijatelja u Rubcovsku, u blizini granice s Kazahstanom, osjetio je da je kucnuo čas.

Osobna arhiva

"Kada sam se našao tamo, rekao sam sebi: 'Sada idem u Vladivostok'", kaže on kao da se radi o putovanju do susjednog sela. Međutim, od cilja ga je dijelilo 3850 kilometara zračnom linijom, brojka koja se gotovo udvostručila putem koji je mladić prešao.

Vladivostok

Osobna arhiva

Ukupno se vozio u 60 vozila, otprilike se držeći pravca Transsibirske željezničke magistrale, s nekoliko skretanja usput, između ostalog, u Republiku Hakasiju i Tuvu.

Osobna arhiva

"Sve sam iskusio, kratke vožnje od 10-20 minuta, ali i najdužu od 26 sati. To je bila vožnja kamionom od Čite do Blagoveščenska. Bilo je to nešto posebno, provesti tako mnogo vremena u kamionu s nekim koga ne poznajete. Jednom smo se zaustavili ručati i jednom spavati", kaže Etienne, dodajući da je mogao uživati u vozačevom ležaju dok je ovaj bio za volanom.

Osobna arhiva

Bez unaprijed određene putanje, uživao je u slobodi kretanja, putujući kroz Sibir i preko ruskog Dalekog istoka u skladu sa svojim željama i raspoloženjem. "U Krasnojarsku sam planirao ostati samo 3-4 dana, ali sam ostao dva tjedna."

Krasnojarsk

Osobna arhiva

U Abakanu sam proveo tjedan dana. Svaki put sam rekao sebi 'Ovdje mi je zapravo vrlo lijepo', a s obzirom na to da nisam imao rezervaciju za avion ili vlak, rukovodio sam se svojim željama. Kada sam se negdje dobro osjećao, produžio bih boravak", opisuje student.

Što se tiče smještaja, Etienne se također mogao osloniti na gostoljubivost Rusa.

Osobna arhiva

"Uvijek sam spavao u kućama ljudi. Koristio sam servis 'couchsurfing'. Ponekad ne bih na taj način ništa pronašao, ali bi me vozači pozvali kod sebe. Ponekad bi netko kod koga sam boravio rekao: 'Čekaj, bit ćeš u tom gradu, poznajem nekog, dat ću ti kontakt, možeš spavati kod njih', a jednom mi je netko čak platio hotel."

Avantura s ljudskim licem

Bliskost ljudima je ono što je učinilo ovo putovanje istinski nezaboravnim, jer je Etienne imao priliku podijeliti svakodnevicu s vrlo različitim osobama. Na primjer, kad je bio u Irkutsku, upoznao je čovjeka iz Švicarske i sudjelovao u projektu "Velika bajkalska staza", čiji je cilj da se napravi pješačka staza oko "bisera Sibira", dok je u Rubcovsku vrijeme proveo u okruženju obitelji s mnogo djece.

Bajkal

Osobna arhiva

"Stvarno sam se osjećao kao dio obitelji. Moj ruski je prilično slab, ali mogli smo se prilično dobro sporazumijeti. Bilo je to lijepo iskustvo. Tu sam također posjetio školu, gdje sam pričao s učenicima i objasnio im što radim u njihovom gradu. Bili su iznenađeni što vide turista", prisjeća se on.

Osobna arhiva

U Novosibirsku je Etienneu gostoprimstvo ukazao mladić koji dijeli njegovu strast prema stopiranju. On ga je upoznao sa svojim prijateljima s kojima je otada u stalnom kontaktu.

Osobna arhiva

"To je zanimljivo, jer sam vrlo brzo osjetio da sam dio čitave grupe. Držim da je to impresivno, jer nisam siguran da bi se u Švicarskoj stranac mogao tako brzo uključiti u neku grupu", kaže ovaj avanturist.

Švicarac je morao primijetiti zainteresiranost koju su mještani pokazali za njega.

Osobna arhiva

"Uglavnom su bili vrlo iznenađeni što vide stranca, posebno u ovo vrijeme. Svaki put bi mi postavili pitanje: zašto si došao u Rusiju? Uvijek sam osjećao zainteresiranost ljudi, htjeli su znati što radim u njihovoj zemlji, jer ona za njih nije ništa posebno."

Habarovsk

Osobna arhiva

Radoznalost okruženja dostigla je vrhunac u Hakasiji. Želio je vidjeti čuvenu Sajano-šušensku branu na najmoćnijoj hidroelektrani u zemlji, a s njim je na biciklima pošlo gotovo čitavo selo kako bi mu pravili društvo.

Osobna arhiva

"U Europi smatramo da su Rusi vrlo zatvoreni, vrlo hladni i ne vrlo gostoljubivi; ali to stvarno nije istina! Ugledali bi me na putu i odmah me povezli. I željeli su mi toliko toga pokloniti. Davali su mu mnogo hrane, suvenira, bili su vrlo darežljivi, spremi pomoći u svakoj prilici", ističe Etienne.

Promjene u prirodnom i kulturnom okruženju

Putovanje također znači otkrivanje novog okruženja, kako vizualnog, tako i socijalnog. Od prostranstva tajge do obala Bajkalskog jezera, preko beskonačnih stepa južnog Sibira, naš autostoper zapazio je različite pejzaže, pri čemu je posebno imao sreće posjetiti "Krasnojarske stupove" i nacionalni park "Jergaki".

Osobna arhiva

"Bio sam impresioniran koliko različitih pejzaža možete vidjeti i kako brzo se predjeli mijenjaju. Ponekad se za 10-15 minuta čitav prizor oko vas potpuno promijeni. To je fascinantno. Uživao sam u tome i želio bih ponoviti ovo putovanje", oduševljeno zaključuje Etienne.

Blagoveščensk

Osobna arhiva

Gradovi duž puta također su ostavili dojam na njega, bilo da je to Blagoveščensk, gdje je bio iznenađen što preko rijeke vidi Kinu, ili Čita, prijestolnica Zabajkalskog kraja, za koju se, unatoč upozorenjima koja je dobio, ispostavilo da je izuzetno ugodno mjesto.

Osobna arhiva

Ova raznovrsnost također se mogla zapaziti u mnoštvu kultura u Rusiji, zemlji u kojoj zajedno živi gotovo 190 starosjedilačkih naroda.

Kizil

Osobna arhiva

"Obraćao sam pažnju na različite kulture, posebno u Kizilu i Ulan-Udeu, što su budistički gradovi. Ili kada sam bio u Abakanu, otišao sam na izlet s osobom kod koje sam boravio i ona mi je objasnila ponešto o njihovim šamanskim ritualima, koje smo zajedno izveli i to je bilo vrlo zanimljivo. Tamo su bili menhiri, kameni kultni spomenici. Stavili smo nešto kruha kao žrtvu, a žena je išla oko kamena izgovarajući neke riječi", opisao je Etienne.

Hakasija

Osobna arhiva

Nakon ove nezaboravne ekspedicije Švicarac se ne želi zaustaviti. Priprema se u veljači 2023. godine prijeći Arapski poluotok, ponovo autostopom, a zatim se vratiti u Rusiju i ponoviti svoj pothvat, ovoga puta do Magadana na obali Ohotskog mora.

Ulan-Ude

Osobna arhiva

"A zašto onda ne bih malo ostao živjeti u Rusiji? Volio bih to, posebno u nekom gradu u Sibiru ili na obali Crnog mora, kod Sočija", zaključuje ovaj svjetski putnik.

Vladivostok

Osobna arhiva

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji