Kako se živi na Kamčatki u neprekidnoj opasnosti od erupcija vulkana i potresa?
„Snažan potres potresao obale Kamčatke“, „vulkan na Kamčatki izbacio pepeo 4 kilometra u visinu“, „kamčatsko naselje pokriveno pepelom“ – ovakvi naslovi u dalekoistočnim medijima su redovna pojava. Upravo u ovim krajevima Rusije događa se najveći broj potresa i erupcija vulkana. Ali u stvarnosti nije sve tako strašno.
„Domaći“ vulkani
Na Kamčatki vlada nevjerojatna gustoća „vulkanske prisutnosti“: na poluotoku dugom 1200 i širokom 440 kilometara nalazi se oko 300 ugašenih i 30 aktivnih vulkana, a svake godine neki od njih se probudi (ponekad i više njih odjednom).
Petropavlovsk-Kamčatski, prijestolnica Kamčatskog kraja, okružuju tri vulkana: Avačinski, Korjakski i Kozeljski (prva dva su aktivna). Svi oni se nalaze na nekoliko desetaka kilometara od grada, tako da ih stanovnici Petropavlovska-Kamčatskog od milja nazivaju „domaći vulkani“ i posjećuju ih češće nego ostale.
Još jedno popularno mjesto 70 kilometara od grada je ugašeni Viljučinski vulkan, na čijoj padini se nalazi suvremeni skijaški centar. A u srpnju 2021. godine na njemu je čak održana jedna svadba.
Vulkani Šiveluč i Ključevski, koji su ove jesen eruptirali (a Šiveluč i do danas izbacuje pepeo i lavu), nalaze se na sjeveru poluotoka i naselje Ključi (600 kilometara od Petropavlovska-Kamčatskog) u njihovom podnožju redovno zasipaju pepelom.
Ovdje je i najstarija vulkanološka stanica u Rusiji, osnovana još 1935. godine. Osim što vulkanolozi na društvenim mrežama redovno objavljuju najzanimljivije trenutke iz života vulkana (što je vrlo uzbudljivo!), pri stanici se nalazi i turistički centar za sve one koji žele vidjeti vulkan izbliza.
„Ljudi dolaze da pogledaju vulkansku aktivnost u svoj njenoj ljepoti i postvulkanske prirodne pojave, da čuju huku fumarola, okupaju se u toplim izvorima“, kaže Alisa iz Petropavlovska-Kamčatskog. „Sada eruptira vulkan Šiveluč, doslovno smo ostavili sve i krenuli u dubinu poluotoka da svojim očima vidimo kako teče užarena lava, jer to je jedinstven događaj! Na sigurnoj udaljenosti smo postavili šator i uživamo u pogledu!“
Vulkanski turizam
„Na Kamčatku sam prvi put došao na aktivni odmor. Htio sam probati surfati, da vidim vulkane i Tihi ocean“, kaže Aleksej iz Nadima (Jamal). „Sada ovamo dolazim tako često da ljudi ponekad misle da sam mještanin. Ljeti smo se uspinjali na vulkane motociklima, a zimi motornim sanjkama. Tamo sam probao 'heli-ski' (prebacivanje skijaša helikopterom do teško pristupačnih vrhova). A prije nekoliko tjedana sam video erupciju vulkana. Zadivljujući prizor!“
Aleksej kaže da je išao u posjetu prijateljima na sjeveru poluotoka samo kako bi video erupciju Šiveluča. Odsjeo je upravo u turističkom centru u naselju Ključi. „Nisam vidio pepeo, ali sam vidio vrlo užarenu lavu“, kaže on.
„Ministarstvo za izvanredne situacije ne savjetuje ljudima da se približavaju vulkanu na manje od 15 kilometara, ali neki turisti ipak se penju na padinu, želeći ostvariti svoj san.“ Po pravilu prilikom erupcija ljudi dobijaju SMS obavijesti o mogućoj opasnosti, gdje se upozoravaju da ne prilaze vulkanima.
Što se tiče lokalnih stanovnika, kaže Aleksej, nije primijetio nikakvu posebnu zabrinutost povodom činjenice da žive u blizini vulkana.
Povećana otpornost na potrese
„Rođena sam i odrasla na Kamčatki, zato su potresi nešto s čim se susrećem od djetinjstva“, kaže Alisa. „Kada sam bila tinejdžerka, pamtim duga razdoblja kada su potresi bili svakodnevna pojava i činilo nam se da smo na njih toliko navikli da nas ništa ne može iznenaditi. Ali jednom je počelo snažno podrhtavanje kada sam bila u trgovini i tada sam prvi put vidjela kako ljude hvata panika. Kod izlaza je nastao kaos.“
Oko 20% teritorija Rusije pripada seizmički aktivnim zonama, ali samo na 5% teritorija mogući su snažni potresi, između 8 i 10 stupnjeva po Richteru. Najnestabilnije područje je upravo obala Tihog oceana Rusije (Kamčatka, Sahalin i Kurilski otoci), gdje se proteže rasjed između tektonskih ploča. Tu se bilježi oko 300 potresa godišnje, istina, veći dio njih je bez posljedica.
„Ponekad mi se učini da osjećam blago podrhtavanje. Ali ako nisam sigurna, provjerim u vestima, na stranici, na društvenim mrežama. A poslije jakog potresa svi se obavezno javljaju jedni drugima“, kaže Alisa.
Jedan od posljednjih snažnih potresa dogodio se 2006. godine u Oljutorskom rajonu na sjeveru poluotoka. Tada je iz naselja evakuirano preko 1200 ljudi, a stradalih nije bilo samo zato što se sve dogodilo danju i stanovnici su uspjeli brzo napustiti svoje domove. Međutim, jedno naselje je bilo potpuno porušeno i nestalo je s karte Kamčatke.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu