Danas malo selo Svijažsk na otoku gotovo savršeno okruglog oblika mirno dočekuje turiste. Njegove manastirske zidine, srednjovjekovne ulice, zlatne kupole i ergela konja, dočaravaju okruženje ruske drevnosti (a mnogi objekti na njemu spadaju među prave spomenike srednjovjekovne arhitekture pod zaštitom UNESCO-a). Ali nije tako bilo oduvijek: danas idilični Svijažsk više puta je bio mjesto krvavih i dramatičnih povijesnih događaja.
Počnimo od priče o nastanku Svijažska. Sredinom XVI. stoljeća, car Ivan Grozni je pokušao osvojiti prijestolnicu Kazanjskog kanata – grad Kazanj. Ali nailazio je na teškoće. Naime, vojsci je za napredovanje nedostajala baza za dopremanje i skladištenje hrane, municije i sličnog. Otok 30 kilometara od Kazanja između rijeka Svijage, Ščuke i Volge bio je idealno mjesto. Ali kako sagraditi tvrđavu toliko blizu Tatarima?
Učinjeno je to na specifičan način: prvo je čitava tvrđava podignuta od balvana u gradu Miškinu, a zatim su balvani numerirani, tvrđava rastavljena i s dolaskom proljeća splavovima prebačena Volgom do otoka. Već četiri tjedna kasnije, 1551. godine, nenaseljen otok je postao utvrda Ivana Groznog pod nazivom Svijažsk.
Tvrđava (koja je po veličini čak nadmašivala tadašnji moskovski Kremlj) je u potpunosti ispunila svoju namjenu. Godinu dana poslije njenog osnivanja Kazanj je osvojen.
Prvobitno se u gradu-tvrđavi nalazilo 18 kula, stambene kuće i pravoslavni hram, ali nakon što je ovjenčan ratničkom slavom Svijažsk je brzo postao centar pravoslavlja s velikim brojem svetinja.
Već nekoliko godina poslije osnivanja grada pojavio se Uspenski manastir, a zatim i Uspenska crkva, koja se danas može pohvaliti jedinom freskom s likom Svetog Kristofora s konjskom glavom (obično se ovaj svetac prikazuje sa psećom glavom). Od 1667. godine slike svetaca sa životinjskim likom bile su zabranjene i uništavane, ali ova je imala sreće: dugo su pored zida s freskom stajale mošti prvog igumana manastira, a nad njima se uzdizala konstrukcija s četiri luka na stupovima. Ona je skrivala fresku i tako već pokrivenu slojevima gareži.
Do naših dana sačuvan je i značajan dio drugih fresaka i građevina. Na otoku postoji najmanje 37 spomenika kulture, uključujući dva manastira (osim Uspenskog tu je i manastir sv. Ivana Preteče iz XVI. stoljeća) i sedam crkava. Od 1971. godine cjelokupna površina otoka nalazi se pod zaštitom UNESCO-a.
Osim crkvenih, u gradu se nalazio i veliki broj svjetovnih objekata. 1781. godine tu je živjelo oko 10 000 ljudi.
Istina, većina građevina iz XIX. stoljeća potopljena je prilikom izgradnje umjetnog jezera ili je porušena. Danas se na njihovom mjestu u Svijažsku mogu vidjeti drveni panoi s prikazom nestalih objekata.
Ono što također podsjeća na teška vremena su memorijalni objekti: „Zid komunista“ i spomenik žrtvama političkih represija.
Poslije revolucije 1917. godine Svijažsk od „manastirskog grada“ (kakvu je reputaciju imao) postaje mjesto represija.
Ovamo su protjerivani i ovdje strijeljani oni koji nisu prihvatili novi poredak, a počevši od 30-ih godina u Svijažsku se osnivaju popravni dom za maloljetnike, zatvor NKVD-a, a zatim i psihijatrijska bolnica. Spomenik žrtvama političkih represija podignut je nakon što je otkrivena velika grobnica: analiza ostataka je pokazala da je dio ljudi strijeljan, a drugi dio umro od gladi početkom 40-ih godina.
Danas turisti iz cijelog svijeta posjećuju ovo mjesto više kao etnografski kompleks, s namjerom da dožive duh ruske povijesti i srednjovjekovni ambijent.
Na teritoriju otoka nalaze se aktivna lončarska radionica, kovačnica, teren za streličarstvo sa srednjovjekovnim oružjem. Djeci su namijenjene zanatske radionice na kojima mogu naučiti kako obrađivati kožu ili napraviti vlastiti komad lončarije.
A glavna znamenitost otoka danas je ergela konja s aktivnom konjušnicom i terenom za jahanje.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
