Bajkalsko jezero u Sibiru najstarije je i najdublje jezero na planetu. Lokalni stanovnici stoljećima su ga obožavali i pričali djeci tajanstvene priče o njemu. Ali može li se ovim pričama vjerovati? Odlučite sami, ili još bolje: posjetite Bajkalsko jezero!
Bajkalsko jezero ima vlastito čudovište Nessie i ono je zapravo jako strašno. Postoji nekoliko opisa "vodenog zmaja" koji obitava u Muhorskom zaljevu, u najtoplijem dijelu jezera, i odvlači ribare u svoje podvodno carstvo. Neki pričaju da izgleda kao ogromna jesetra s ljutitim likom; drugi kažu da je to gmizavac s kandžama i "oklopom" duž leđa, dok treći vjeruju da zijver izgleda kao drevni ihtiosaur, predak krokodila. Kako bi umirili zvijer, mještani su joj prije samo nekoliko stoljeća "nudili" krzna, nakit i hranu. Neki su prakticirali čak i krvne žrtve.
Usput, sovjetski su istraživači osamdesetih godina sonarom na dnu jezera detektirali pokretni objekt dug 30 metara, ali nisu uspjeli utvrditi o čemu se točno radi. Zato ruski i strani ljubitelji misterija i dalje pokušavaju pronaći "čudovište", a fotografije s tamnim mrljama u vodi povremeno se pojavljuju na društvenim mrežama. Možda je to samo nova vrsta bajkalske faune?
Jedan od najvećih neriješenih misterija u ruskoj povijesti glasi: gdje su nestale zlatne rezerve Ruskog Carstva nakon revolucije 1917. godine? Zemlja je bila zahvaćena Građanskim ratom između pristalica carskog režima (bjelogardejci) i pristalica "novog režima" (crvenoarmejci). Zlato je premještano sve dalje i dalje u Sibir i prelazilo je iz ruku jedne u ruke druge vojske. Kada je završilo u rukama boljševika 1919. godine, ispostavilo se da neki od sanduka sadrže cigle umesto zlatnih poluga. Oko 180 tona je "izgubljeno". Neki ljubitelji legendi vjeruju da je zlato Ruskog Carstva potonulo u jezero, kada se u vodu srušio vlak koji ga je prevozio prugom oko Bajkalskog jezera.
Naravno, navodno blago privlači brojne avanturiste. Nekoliko puta na dno Bajkalskog jezera spuštana su podvodna plovila "Mir", pri čemu su pronađeni ostaci sanduka stari sto godina, a čak su viđene i poluge zlatnog sjaja. Ipak, one nisu izvađene, jer bi svako pomicanje izazvalo nova obrušavanja tla.
Ovo je vjerojatno najromantičnija i najpopularnija legenda o Bajkalskom jezeru. Tri stotine rijeka i potoka ulijeva se u ovo jezero, ali samo jedna rijeka, Angara, istječe iz njega. Ona je jedna od glavnih rijeka Sibira i, prema starim pričama, smatra se da je kći Bajkalskog jezera.
Mještani prikazuju Bajkalsko jezero kao bogatira koji prikuplja "porez" iz okolnih krajeva, a njegova kći Angara odmah ga vraća. Imala je samo jednu ogrlicu, koju nije nikome pokazivala. Čuvala ju je za budućeg muža. Onda je Bajkal rekao svim susjednim bogatirima da želi udati kćer. Izabrao je mladića po imenu Irkut, iako je ona voljela viteza Jeniseja. Ali riječ njenog oca bila je konačna. Na kraju je Angara pobjegla od kuće, odnoseći svoju ogrlicu i bacajući perle pod svoje noge, dijeleći tako blago ljudima. Na mjestu gdje se srela s Irkutom danas se nalazi grad Irkutsk. Gdje je bacila perle, nastali su drugi gradovi. A gdje se srela s Jenisejem, nalazi se ušće: Angara se ulijeva u rijeku Jenisej.
Bajkalsko jezero najdublje je jezero na svijetu i lokalni stanovnici znali su to čak i prije znanstvenih istraživača. Vjerovali su da se tu nalazi provalija bez dna koja vodi ili u otvoreni ocean ili u zagrobni svijet. Priča se da se iznad te točke pojavljuje vodeni vir na površini jezera, koji može odvući brodove na dno. Tek tridesetih godina 20. stoljeća bilo je moguće izračunati manje-više točnu dubinu jezera, koja se otada određivala sa sve većom preciznošću. Ispostavilo se da je prosječna dubina Bajkalskog jezera 740 metara, ali postoji i mjesto s dubinom od 1642 metra i to baš na mjestu koje opisuju legende. "Provalija bez dna" zapravo je mjesto rasjeda Zemljine kore.
Znanstvenici se još uvijek spore o starosti Bajkalskog jezera (prevladava teorija o starosti od 25-35 000 godina, dok neki govore o 150 000 godina ili o samo 8000) i o njegovom porijeklu (je li nekada to bio vulkan ili je drugog porijekla). Zna se da su ljudi živjeli oko ovog jezera u 2. stoljeću prije nove ere. Bili su to pripadnici različitih naroda. Ali za jezero su koristili vrlo slične nazive. "Bai" na mnogim jezicima znači "velik". Na burjatskom Baigal-dalai znači "velika voda kao more". Na jakutskom baihal, baig’al znači "velika, duboka voda". Postoji legenda prema kojoj je Bajkalsko jezero nastalo na mjestu "vatrene planine", to jest vulkana, i da njegovo ime znači "Vatro, zaustavi se".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
