Kako posjetiti najudaljeniju regiju Rusije, Čukotku?

Aleksej Žaruhin, Vjačeslav Viktorov
Možda ne možete jednostavno kupiti avionsku kartu, rezervirati hotel i otići na sam rub kontinenta. Ali to ne znači da tamo nećete biti rado viđen gost.

Čudesan svijet arktičke hladnoće, sjevernog svjetla i beskrajne tundre - tako se može opisati ova daleka zemlja. Ustvari, Čukotka je pravi rub ne samo Rusije, nego i čitavog euroazijskog kontinenta. Tu se proteže 180. meridijan, koji razdvaja zapadnu i istočnu hemisferu i služi kao referentna točka za datumsku liniju – koja dijeli vrijeme na "jučer" i "danas". Tu se nalazi i pomorska granica između Rusije i SAD-a (udaljenost između Diomedovih otoka, od kojih je jedan ruski, a drugi američki, iznosi samo četiri kilometra).

Ljudi odlaze tamo da bi vidjeli nevjerjvatnu i gotovo neukroćenu prirodu, po kojoj lutaju mrki i polarni medvjedi, promatrali morževe (premda je još uvijek pitanje tko koga promatra), grudali se u tijekom ljeta (jer je permafrost!) i jednostavno izazvali sebe i stigli do najdalje točke Euroazije, rta Dežnjeva. 

Tko živi na Čukotki

Ovo je velika (kao nekoliko europskih zemalja!) i najrjeđe naseljena regija Rusije, sa samo 50 000 ljudi, od kojih su polovica Rusi, četvrtina autohtoni narodi Čukči i druga četvrtina drugi etnički narodi, uključujući i manjine. Nomadski narodi u tundri uglavnom se bave uzgojem sobova, a autohtoni stanovnici obale uglavnom su morski lovci.

Anadir

Centralna Čukotka je grad Anadir, glavni grad regije. Ovo je najskuplji grad u Rusiji (o njemu ćemo govoriti u narednim člancima), ali je i najsjajniji. Sve su kuće obojene u vesele boje kako bi se izbalansirao nedostatak vegetacije za oči. U predgrađu Anadira turisti se penju na brda i istražuju ušće Anadira čamcem.

Zapadni dio obuhvaća gradove Bilibino (gdje se nalazi jedina svjetska nuklearna elektrana na permafrostu) i Pevek (najsjeverniji grad u Rusiji), jezero Eljgigitgin i otok Vrangel (također ima i nadimak "Otok medvjeda").

Istočna Čukotka najinteresantniji je dio regije, gdje možete vidjeti morževe, kitove i orke u divljini, kao i posjetiti autohtone narode. Također možete otići do rta Dežnjev i vidjeti točku na kojoj se susreću Arktik i Tihi ocean.

Nije potrebna samo ruska viza

Obično svaki stranac može sam organizirati putovanje u Rusiju: dobije vizu, rezervira hotel, kupi avionske karte i riješi lokalni prijevoz. Ali u slučaju Čukotke morate kontaktirati lokalne turističke kompanije i putovati u grupi. Čak i ako dobro znate ruski. Dobre vijesti – ovo je na kraju jeftinije i sigurnije od pokušaja da sami organizirate putovanje.

Pored ruske vize (ako vam uopće treba), bit će vam potrebna i dozvola regionalnog ureda Federalne službe sigurnosti (FSB), s obzirom na to da je Čukotski autonomni okrug takozvani teritorij s reguliranim režimom posjeta. Dozvolom za turističku grupu bavit će se turistička agencija.

Ali čak i ako možete sami osigurati dozvolu, suočit ćete se s drugim problemom. Dolazak od jednog mjesta do drugog ponekad je moguć samo avionom, helikopterom ili terenskim vozilom. Turističke agencije mogu rezervirati čarter letove za grupu i organizirati transfere. I ne radi se o nečem ekstremnom - to je uobičajeni lokalni način prijevoza.

Također, iz sigurnosih razloga bolje je putovati u grupi: vrebaju divlje životinje, vremenske prilike su surove i brzo promjenjive, a izvan naselja ne rade mobilni telefoni.

Kako doći do Čukotke?

Na Čukotki postoje tri grada koja povezuju ovu regiju s ostatkom svijeta. Većina putovanja počinje iz Anadira. Aerodrom se nalazi u naselju Ugoljnije Kopi na drugoj strani ušća, do kojeg se može stići trajektom ili helikopterom, ovisno o sezoni. Avioni stižu tamo iz Moskve (8-9 sati), Irkutska (5-6 sati), Novosibirska (6-7 sati), Vladivostoka (5-6 sati), Petropavlovska-Kamčatskog (5 sati), Jakutska (5-6 sati) i Habarovska (4-5 sati). Drugi grad je Pevek. Ovdje možete letjeti iz Magadana (5 sati) i Jakutska (6 sati). Treći grad je Bilibino, gdje možete letjeti samo iz Magadana (3 sata).

Postoje i aerodromi u velikim selima: Egvekinot, Lavrentija, Providenija, rt Šmita, gdje radi lokalna aviokompanija "Čukotavija".

Zbog močvarnog zemljišta i permafrosta željeznice nema. Autocesta gotovo da i nema, to su uglavnom zemljane ceste, a samo su u pojedinim naseljima betonirane, jer nijedan asfalt ne podnosi ovu klimu. Zimi ljudi koriste "ledene ceste".

Zapamtite da na Čukotki vrijeme odlučuje o svemu: zima u pravilu traje oko devet mjeseci, dok je od lipnja do kolovoza nešto poput vjetrovitog ljeta s jarkim suncem. Zbog topografije, vrijeme može biti drugačije čak i na maloj udaljenosti, zato budite spremni!

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće