Kako izgleda luksuzno kampiranje u prostranstvima čukotske tundre (FOTO)
Čukotka je najveća i najslabije naseljena regija na sjeveroistoku Rusije, koja preko mora graniči sa SAD-om. Zamislite da na teritoriju veličine nekoliko europskih zemalja živi samo 50 tisuća ljudi, pri čemu od jednog do drugog sela možete stići samo helikopterom ili terenskim vozilom. Veći dio Čukotke leži iza polarnice. Zato se ne može reći da je klima ovdje ugodna. Turisti dolaze u ovaj kraj da osobno dožive ljepotu pejzaža u tundri, vide polarne i mrke medvjede, promatraju morževe, jednom riječju, kako bi iskušali svoju čvrstoću u uvjetima divlje prirode. Na jednom takvom mjestu, isto tako lijepom, isto tako nenaseljenom, nedavno se pojavio prvi glamping (glamurozni kamp). I izgleda vrlo neobično!
Luksuzni odmor u nedostupnom kraju
Turistički centar "Umka" (kako se na Čukotki nazivaju polarni medvjedi) nalazi se među selima Lavrentija i Lorino oko 100 kilometara južno od polarnice. Isto je toliko udaljen od najistočnije točke Rusije, rta Dežnjev. Otvoren je u rujnu 2021. godine i nakon što je primio prve turiste (grupu iz Austrije i Njemačke), morao je biti zatvoren tijekom zime i proljeća, kaže njegov osnivač Maksim Krupenja. Sljedeći gosti bili su početkom kolovoza 2022. godine sudionici ekspedicije realizirane u okviru festivala "Beringov prolaz", posvećenog razvoju turizma na Čukotki. Maksim spada u one lokalne stanovnike koji su se s velikim entuzijazmom upustili u pothvat razvoja turizma u ovim krajevima.
"Čitavog sam života vojnik i prešao sam služiti na Čukotki kako bih što preij otišao u mirovinu (ovdje se godina službe računa kao dvije zbog surovih uvjeta). Znao sam da ovdje ni za turiste ne postoji komforni smještaj. Htio sam dokazati da vrhunska usluga može postojati čak i na kraju svijeta", objašnjava on. Kada je Maksim 2009. godine otišao u mirovinu, odlučio je prijaviti se za besplatno zemljište u okviru programa "Dalekoistočni hektar" i organizirati glamping.
Podigao je kredit i kupio šest geodezijskih kupola od proizvođača na Altaju, od kojih su pet stambeni, a šesti čini blagovaonicu i dnevnu sobu.
Turistički centar namijenjen je za 12 osoba, ali po potrebi se tu može smjestiti do 20 gostiju. Unutar svake kupole nalazi se jedan bračni krevet i dva single kreveta, kao i jedan krevet na kat, stalci za odjeću i nekoliko utičnica. Kupole posjeduju peći na plin i na drva. Jedan je zid proziran s pogledom na planinsku rijeku i vrhove prekrivene snijegom čak i ljeti.
Zamišljeno je da se gosti "Umke" hrane u velikoj zajedničkoj kupoli: suradnici glampinga tu na velikom grillu pripremaju ribu, meso, juhe, kuhaju kavu. Vani peku ražnjiće. Složenija jela (kosani odresci, salate s majonezom, kaše i prilozi od povrća) pripremaju se u selu Lavrentija. Sanitarnu zonu čine drvene kućice koje se nalaze odvojeno, a posjeduju ekološki toalet i tuš. Voda iz planinske rječice doprema se u bojler, a poslije korištenja otječe u septičku jamu, gdje se pročišćava, filtrira, a zatim nizvodno izbacuje pročišćena.
A što je svuda unaokolo?
Mogli biste pomisliti da se ovdje i nema baš što raditi, jer kakve zabave mogu biti u divljini? Ali zapravo nije tako. Na samo 10 minuta hoda nalaze se topli izvori "čukotski Baden-Baden" koji sadrže slabo radioaktivni plin radon (koristi se kao moćno ljekovito sredstvo za čitav spektar oboljenja). U sovjetsko doba pored ovih izvora nalazili su se pionirski kamp i hotel, ali danas su od njih ostali samo kosturi. Ipak, ovdje i dalje dolaze stanovnici najbližih naselja i turističke grupe. Maksim smatra da, osim turista koji žele boraviti duže vrijeme, u glampingu mogu prenoćiti i oni koji posjećuju ove izvore.
Na 20 minuta vožnje od glampinga nalazi se najveće nacionalno selo Lorino na obali Beringovog mora, gdje se turisti dolaze upoznati s kulturom i svakodnevicom čukotskog naroda. Ovdje se održavaju proslave, sportske igre, godišnja morska regata "Beringija" s tradicionalnim ručno pravljenim čamcima.
Zelena energija za tundru
Maksim sanja o tome da glamping prebaci na ekološki čistu energiju. Sve s ciljem da smanji negativan utjecaj čovjekove djelatnosti na okolinu, jer premda u tundri nema ljudi, tu je puno života. U tundri rastu rijetke biljke (mahovine, patuljasto šiblje, lišaj jagelj), i žive divlje životinje: medvjedi, arktičke vjeverice, a tu su vrlo čiste rijeke. Sve to treba čuvati.
"Imamo objekt koji je odvojen od industrijskog napajanja", kaže on. "Trenutno turistički centar koristi generator na dizelsko gorivo, koje donosimo iz sela, a ja bih želio da sve radi od hidroturbine, da ovdje napravim neku vrstu minielektrane." On također ima ideju da postavi vjetrogeneratore, jer na Čukotki ima dovoljno jakih vjetrova, pa zašto ih onda ne bismo "ukrotili"?
Još prošle godine mislio je da će glamping funkcionirati samo ljeti, ali sada je odustao od ideje da konstrukciju razmontira. Ove kupole već su izdržale olujni vjetar, a peći prilično dobro zagrijavaju prostor. Sada bi htio provjeriti kako će glamping preživjeti zimu.
Osim toga, Maksim se trudi urediti još jedno mjesto u zaljevu Lavrentija, na području zaljeva Bezimjani. Ovoga puta za znanstvenike, koji dolaze proučavati arktičku klimu i morske životinje. Ovaj centar bi u potpunosti trebao koristiti ekološke izvore energije.
Nekada je mislio da će dočekati mirovinu i otići u centralni dio Rusije, ali nije uspio sasvim napustiti Sjever. Danas veći dio godine provodi u Kalinjingradu, ali često se vraća na Čukotku. Čak i u najzapadnijoj točki Rusije ne može prestati razmišljati o njoj. Planira stvoriti i glamping u čukotskom stilu, s tradicionalnim jarangama (šatorima nomada) gdje bi kao osoblje radili lokalni stanovnici. Tako želi propagirati i širiti ljubav prema svojoj voljenoj Čukotki.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu