Jakuti ili Saha, kako oni sebe zovu, jedinstven su narod u Rusiji, a žive u najvećoj i najhladnijoj regiji u zemlji, Jakutiji. Čine oko polovinu stanovništva ove republike - 466 tisuća ljudi od 990 tisuća stanovnika (ostalo su Rusi i drugi autohtoni narodi Sjevera) i stoljećima čuvaju svoj identitet.
Jakutija je regija s visokim plaćama, s obzirom na to da se ovdje nalaze velike kompanije za eksploataciju dijamanata, znanstveni centri, kao i prvi na Dalekom istoku Rusije IT park u kojem rade dizajneri igrica i aplikacija, premda na sjeveru, naravno postoje i nomadi, uzgajivači jelena. Ovdje se voze japanski automobili s volanom na desnoj strani, jede ramen s rezancima, mladež prati korejsku pop kulturu.
Jakuti pritom imaju svoju suvremenu kulturu, glazbu, nakit, stiliziran po uzoru na starinske amajlije, nacionalne sportske igre poput "nadvlačenja palice", hrvanja, ili nošenja kamena teškog 115 kilograma. A Jakuti su, inače, dan-danas pogani.
Jakuti su turkijski narod, a njihov je jezik s jedne strane blizak tatarskom i baškirskom (na primjer, "jedan" se na tatarskom kaže "ber", a na jakutskom "biir"), a s druge strane ima veliki broj konstrukcija iz paleoazijskih jezika.
U jakutskom jeziku postoje i riječi koje jako nalikuju na ruske. Na primjer, lonac se na ruskom zove "kastrjulja", a na jakutskom "көстүрүүҥкэ".
Jakutski jezik je usporedo s ruskim službeni jezik Republike Sahe. Koristi se i za međusobnu komunikaciju i u administrativnim poslovima i u medijima ravnopravno s ruskim. I u školama i sveučilištima nastava se odvija na oba jezika. Materinjim jezikom govori više od 450 tisuća Jakuta, odnosno oko 90 posto pripadnika ovog naroda. Međutim, 90 posto Jakuta govori također ruski jezik, pri čemu dvije trećine tečno govori oba jezika prema Sveruskom popisu iz 2010. godine.
Još jedna zanimljivost jakutskog jezika vezana je za činjenicu što bez obzira na veliku udaljenost naseljenih mjesta nema mnogo razlika u dijalektima sjevernih, južnih i centralnih Jakuta.
Najvažniji književni ep Jakuta zove se "Olonho" i sastoji se od dugih, po 30 tisuća riječi, poema, koje interpretiraju pripovjedači.
Jakuti imaju ljetnu i zimsku varijantu narodne nošnje. Zimi su bili odjeveni u skroz dugačke kapute ukrašene krznom, upotpunjene visokim kapama.
Muškarci su ljeti nosili košulje s remenom ili crne kaftane, a žene raznobojne duge haljine od satena ili svile. Od jakog sunca štitili su ih šeširi od konjske dlake.
Tradicionalno ženski nakit bio je od srebra s različitim motivima. Podrazumijevao je ukrase za glavu, leđa, kosu, naušnice, ogrlice, široke narukvice i prstenje. Možete misliti koliko je sve to skupa bilo teško za nošenje.
I muškarci i žene posjeduju specifičan aksesoar, drvene mahalice od konjske dlake u raznim veličinama i oblicima, a drška ukrašena čak i srebrom. Služile su za tjeranje komaraca koji ljeti mogu praviti velike probleme.
Za razliku od mnogih drugih naroda, Jakuti vrlo često posjeduju primjerke narodne nošnje, premda je nose vrlo rijetko. Prije svega na svom glavnom prazniku Isiah, posvećenom danu ljetnog solsticija.
Moderni pogani, upravo tako bi se mogao opisati veći dio jakutskog naroda. Jakuti su sačuvali tradicionalnu vjeru, bez obzira na krštenje u 17. stoljeću kada je Jakutija ušla u sastav Rusije. Njihova religija zove se Aar Ajii i upisana je u registar vjeroispovijesti usporedo s pravoslavljem.
Prema njezinom učenju svijet se sastoji iz tri dijela: gornjeg, u kojem žive preci Jakuta, podzemnog svijeta u kojem obitavaju zli dusi i srednjeg u kojem borave ljudi. Simbol tog trojedinstva je Veliko divovsko drvo.
Jakuti misle da duhovi ne prihvaćaju krvava prinošenja žrtava, pa ih zato umilostivljavaju nečim ukusnim, tako što prže uštipke u njihovu čast i piju kumis (fermentirani napitak od kobiljeg mlijeka).
Obred očišćenja od zlih duhova obavlja "algisčit", odnosno prizivač dobrih duhova.
Ne može svaki prizivač dobrih duhova postati šaman. Jakuti smatraju da je za to potreban poseban dar, a sama procedura vezana je za neljudske bolove. U Jakutiji postoji samo nekoliko šamana i oni se vrlo rijetko pojavljuju u javnosti.
Tradicionalna vjerovanja poštuju čak pravoslavni Jakuti kojih ima više od 40 posto.
Jakuti mogu imati različita imena, obična ruska, kao što su Jevgenij(a), Mihail, Natalija ili Ana, ali i tradicionalna jakutska poput Sardaana, Ajsen, Arilhaj.
Popularna su i "dvojna" imena koja čine rusko i jakutsko. Nikolaj-Serge, Aleksej-Homustaan, Jelisaveta-Tujaarima.
Vrlo često sreću se i latinska imena, kao što su Rozalija ili Dijana. Događaju se i takve situacije da u ispravama stoji rusko ili latinsko ime, a da se ljudi predstavljaju "jakutiziranim" imenima. Recimo, Dijana je Dajaana, Marija – Maarija, Fjodor – Suoder.
U nacionalnu hranu Jakuta spadaju meso, riba i mlijeko. Uopće uzevši, hrana treba pomoći da se preživi u tim surovim predjelima. Od mesa je popularno ždrebeće, ne konjsko. Kako sami mještani kažu, to je zato što u prošlosti mnogi ždrebići nisu uspijevali preživjeti zimu. Meso i iznutrice koriste se i za pripremanje kobasica.
Od ribe, svježe ili zamrznute, obično se prave naresci ili se prži. U Jakutiji ima mnogo rijeka i jezera, uzgajaju se čir, omul i muksun.
Vrlo su popularni napici od kravljeg i kobiljeg mlijeka.
Ali u jakutskoj kuhinji sigurno nećete naći voće i povrće, jer oni praktički tamo ni ne rastu. Glavna je poslastica umućeno slatko vrhnje sa zamrznutim bobičastim plodovima ili slatkim i džemom.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
