Kakvo je na dodir vječno smrznuto tlo u Jakutiji?

Ako tijekom ljeta dođete u Jakutsk, učinit će vam se da ste u pustinji, jer sunce prži, zrak je suh i vjetar podiže pijesak po polju. Ali dodirnite zemlju! Ona je apsolutno hladna, ne stigne se zagrijati tijekom dana i odmah se zamrzava čim sunce počne zalaziti. To je permafrost ili vječno smrznuto tlo (istina, znanstvenici smatraju da u prirodi ništa nije vječno, pa radije koriste termin "trajno").

Jakutsk

Ana Sorokina

Permafrost zauzima dvije trećine teritorija Rusije. U naseljima osnovanim na trajno smrznutom tlu zgrade se podižu na šipovima, a komunikacije se provode pod zemljom, da toplina ne otopi teren i zgrade ne počnu utanjivati. 

Ana Sorokina

Jakutsk je najveći grad na svijetu (oko 400 000 stanovnika) podignut na smrznutom terenu.

Ulica u Jakutsku okovana ledom na temperaturi oko minus 40 stupnjeva.

Dean Conger/Getty Images

Klima u Jakutsku je oštra kontinentalna: zimi je minus 50, a ljeti plus 30-35 stupnjeva Celzija. Na ovom području postoje mjesta gdje je tijekom cijele godine temperatura ispod nule, ima ih i u samom gradu.

Laboratorij trajno smrznutog tla

Ana Sorokina

Mjesto gdje je uvijek mraz uopće nije muzej, nego podzemni laboratorij Instituta za proučavanje permafrosta "Meljnikov" Sibirskog odjeljenja Ruske akademije znanosti (mještani ga od milja zovu "Merzlotka", a i nalazi se u Merzlotnoj ulici).

Unutrašnjost instituta nije posebno zanimljiva – vrata, prostorije, hodnici... Sve dok ne dođete do vrata na kojima je prikazan mamut i ispod kojih tuče neka neobična hladnoća. Iza tih se vrata svima koji ulaze dijele bunde i zimske jakne, jer predstoji susret sa zimom. Gore na površini je plus 33, a pod nogama je led, i to pravi, prirodni.

Ana Sorokina

"Postoji sloj koji se sezonski otapa. To je kada sunce grije i ta toplina tijekom ljeta prodire na dubinu od 1,5 do 3-3,5 metara. Tako je u cijeloj Jakutiji, a konkretno u Jakutsku ta je dubina oko 3 metra. Ispod tog sloja je i dalje sve zamrznuto", objašnjava Njurgun Baišev, znanstveni suradnik instituta.

Laboratorij ima dva nivoa i sastoji se od hodnika sa zasebnim sobama. Gornji nivo je 5 metara duboko pod zemljom, i tu je temperatura oko 6 stupnjeva ispod nule. Drugi nivo je 12 metara ispod površine tla, u njemu je temperatura minus 8. Zidovi hodnika prekriveni su tankim slojem leda, na tavanici se formiraju kristali pahuljica, a umjesto poda je zamrznuto tlo s pijeskom.

Ana Sorokina

Na pojedinim se mjestima posebno dobro vidi da permafrost nije ništa drugo do zaleđeni pijesak. Kada ga dodirnete, on se drobi. Ponegdje su u zidovima postavljeni drveni stupovi da se tavanica ne osipa, i na tim se stupovima također formiraju kristali pahuljica.

Ana Sorokina

U laboratoriju se proučavaju različiti artefakti: uzorci zemlje, sjemena sačuvana iz sovjetskog doba, cvjetovi zamrznuti u ledu, pa čak i prošlogodišnji sijneg. "Skupljamo snijeg iz različitih područja Jakutska i nosimo ga u laboratorij da proverimo mijenja li se njegov kemijski sastav", kaže Baišev. "Ja osobno nisam naišao ni na kakvu anomaliju, voda u gradu je generalno čista, a imamo podatke od 1972. godine."

Ana Sorokina

Da bi potvrdio svoje riječi, znanstvenik s tavanice skida pahuljice i stavlja ih u usta. "Jakutski sladoled", kaže uz osmijeh i potiče posjetitelje da i sami probaju. I zaista, okus običnog leda, bez ikakvih primjesa.

Ledeno carstvo

Ponekad nije potrebno spuštati se pod zemlju da biste dotaknuli vječno smrznuto tlo. Unutar planine Čočur-Muran (oko 5 km od grada) tijekom 1980-ih kombajnom je probijen ledenjakda se napravi skladište za namirnice. Ledenjak je na površini tla, ali je u svako doba godine temperatura u njemu od minus 4 do minus 10 stepeni. Ovdje je 2005. godine otvorena turistička atrakcija "Carstvo vječno smrznutog tla". To je mreža špinjskih dvorana, u svakoj su postavljene tematske skulpture.

U hodnicima muzeja "Carstvo permafrosta" u Jakutiji.

Andrej Zima/Sputnik

U centru je Ice Hotel s ogromnim ledenim krevetom, a malo dalje "Jeti bar", gdje posjetitelje dočekuje "Čučuna", kako ovdje zovu snježnog čovjeka.

Ana Sorokina

Tu je i prijestolna dvorana jakutskog Djeda Mraza Čishana, romantični divan s ružičastim srcima i citatom iz pjesme Beatlesa, vječnim kao smrznuto tlo: "All you need is love."

Ana Sorokina

Usput, ovdje postoji običaj da se novčići lijepe na ledene skulpture. Kažu da to donosi sreću.

Kontrola smrznutog tla

Ozbiljno proučavanje permafrosta u Rusiji počelo je tek tijekom 1930-ih, najprije u Institutu za proučavanje permafrosta u Moskvi, da bi zatim 1960. godine znanstveni centar bio prenesen u Jakutsk, bliže permafrostu. U samom se gradu dubina smrznutog tla kreće od 250 do 450 metara, a najveća dubina permafrosta u regiji iznosi 1,5 km (u gornjem toku rijeke Marhe, oko 1000 km sjeverozapadno od Jakutska). 

Rudnik Šergina

DNikon (CC BY-SA 4.0)

Institut ima 10 laboratorija, dvije stanice za permafrost (ne samo u Jakutiji, nego i u drugim područjima s permafrostom), kao i jamu Šergina u centru Jakutska, duboku 117 metara. Iskopana je 1828. godine, kada su ljudi tražili vodu ispod trajno smrznutog tla. Vodu nisu pronašli, ali je zato jama postala prava riznica za istraživanja i potaknula rađanje znanosti o permafrostu, tj. geokriologije.

Znanstvenici u Jakutsku ne proučavaju samo procese koji se događaju u trajno smrznutom tlu, nego i interakciju permafrosta i infrastrukture koju je stvorila ljudska ruka. Drugim riječima, traže odgovore na pitanje kako živjeti na trajno smrznutom tlu i ne uništiti ga. Bez takvih proučavanja nije moguća daljnja izgradnja zgrada, cesta i tvornica na ovom terenu.

Velika se pažnja posvećuje promjeni klime. U Jakutiji je svake godine sve toplije. "Mi uspoređujemo prosječnu godišnju temperaturu u tridesetogodišnjim razdobljima: 1961.-1990. i 1991.-2020.", kaže Nikita Tananajev, vodeći znanstvenic suradnik Instituta za proučavanje permafrosta i Arktičkog inovativnog centra Sjeveroistočnog Federalnog sveučilišta. "Zasad vidimo da je prosječna temperatura u Jakutiji porasla za 1,3 stupnja. Taj rast je najveći u Nižnjekolimskom reajonu (na sjeveroistoku regije), nešto više od 2 stupnja." Na temperaturu utječu različiti faktori, između ostalog i šumski požari koji izbijaju svakog ljeta.

Sergej Karpuhin/TASS

Klima je ovdje uvijek bila oštra kontinentalna, ali su prije 20 godina vrućine od +30 stupnjeva Celzija bile sredinom srpnja, a sada su već krajem lipnja. I zime su blaže, oko minus 35, i samo se periodično temperatura spušta na minus 50.

"To znači da će se permafrost pomalo otapati, ali tek treba izračunati kako će se to konkretno odvijati", kaže Tananajev. "Zasad smatramo da će se 2100. godine u centralnoj Jakutiji prvih 20-25 metara potpuno otopiti."