Rt Stolbčati nakon zalaska sunca.
Jekaterina Vasjagina (CC BY-SA 4.0)U prijevodu s jezika autohtonih žitelja Kunašir znači "crni otok". Tako su ga zvali Aini, najstariji stanovnici japanskih otoka, Kamčatke, Kurila i Sahalina. Veliki dio njegovog teritorija pokriven je zimzelenom šumom tamnozelene boje i gotovo crnim tlom vulkanskog porijekla, a veličanstveni vulkan Tjatja baca na otok veliku tamnu sjenu.
Vulkan Mendeljejeva i selo Južno-Kuriljsk na otoku Kunaširu, 2012.
Vladimir Mihajlov/SputnikOvo je najjužniji Kurilski otok. Svega je dvadesetak kilometara udaljen od japanskog otoka Hokkaida.
Kunašir je privlačan i zbog toga što na vrlo kompaktnom teritoriju površine 1490 kvadratnih kilometara postoje četiri vulkana različitog tipa. To su vulkan kaldera Golovnina, stratovulkani Mendeljejeva i Ruruj složene morfologije i soma vulkan (vulkan u vulkanu) Tjatja, svojevrsna vizitkarta ovog otoka.
Pored razlika u morfologiji, svaki od njih ima i svoju specifičnu crtu. Na primjer, vulkan Mendeljejeva i Ruruj poznati su po izvorima vrele vode. Iz klanca vulkana izvire potok koji dalje nizvodno formira čitavu kaskadu prirodnih jacuzzi kada.
Aktivni vulkan Tjatja na otoku Kunaširu.
Andrej Zima/SputnikU okolini aktivnog vulkana Golovina dva su jezera – Goruće i Kipuće ("Gorjačeje" i "Kipjaščeje"). U Kipućem jezeru čovjek bi se mogao živ skuhati, jer temperatura dostiže 80 stupnjeva, a ponegdje je voda toliko vrela da je blizu temperature ključanja. Pod vodom stalno izbijaju mlazevi sumporovodika i sumporovog dioksida i zagrijavaju jezero. Uslijed jezerskih se padalina na površini vode skuplja crna sulfidno-sumporna pjena, zbog koje voda ima boju olova.
Vulkan Mendeljejeva
Natalia Sannikova (CC BY-SA 4.0)U Gorućem se jezeru možete okupati. Voda u njemu neobične je tirkizne boje. Ova su dva jezera spojena, tako da je voda u Gorućem uvijek topla.
Vulkansko jezero "Kipuće" (Kipjaščeje) s vrućom vodom.
Aleksandar Liskin/SputnikTjatja, najveći i najljjepši vulkan na ovom otoku, gotovo je nepristupačan. Do njegovog podnožja može se doći motornim čamcem, ali samo po lijepom vremenu. Pješačenje do podnožja traje nekoliko dana (da i ne govorimo o usponu na vulkan visok preko 1800 metara).
Riječ je o Vreloj plaži blizu podnožja vulkana Mendeljejeva. To je ovdje jedini dio kopna na kojem su vulkanske stijene pokrivene slojem pijeska. Međutim, temperatura tog pijeska toliko je visoka da na njemu lako možete pripremiti omlet ili ispeći plodove mora.
Vulkan Mendeljejeva
Ljahovec Sergej (CC BY-SA 4.0)Najvažnije je da ne prilazite blizu fumarola (otvora i pukotina na površini vulkana), iz kojih periodično izbija jeziva žuta para.
Ovaj je rt nastao prije 40-50 milijuna godina uslijed erupcije vulkana Mendeljejeva. Lava se izlila u ocean i skamenila se u hladnoj vodi u obliku peterostranih i šesterostranih stupova koji nalikuju na cijevi orgulja. Nakon određenog perioda taj se bazaltni masiv podigao iz vode, a priroda ga je pretvorila u visoki strmi rt (na pojedinim je mjestima visok 50 metara) na obali Kunašira.
Fumarola vulkana Mendeljejeva.
Andrej Zima/SputnikZbog karakterističnog oblika mještani su rtu dali ime Stolbčati ("Stolbčatij", od riječi "stolb" – stup) i redovno ovamo dovode turiste.
Kunašir je i državni rezervat prirode. Ovdje zajedno rastu rijetke vrste biljaka koje na kontinentu nikada nisu u istom arealu. Smreke su obavijene lijanama i lišajevima, a bambus raste pored kaline (crne udikovine) i cedra. Više od polovice biljaka na Kunaširu upisano je u Crvenu knjigu Rusije.
Preko otoka je napravljena ekološka staza duž koje su postavljene table s podacima o lokalnim endemičnim vrstama.
Fumarola na Sjeveroistočnom polju fumarola vulkana Mendeljejeva.
Ljahovec Sergej (CC BY-SA 4.0)Jedno od najljepših mjesta na otoku proteže se od rta Puzanova do ušća rijeke Belozerke. To je Golovinska litica, dugačka stijena vulkanskog porijekla na tihooceanskoj obali otoka, ukrašena slapovim. Sastoji se od slojevitih sedimentnih stIJena i odražava povijest otoka tijekom 2 milijuna godina.
Litice Rta Stolbčati na otoku Kunaširu.
Andrej Zima/SputnikAli da bi se vidjela ova ljepota, mora se čekati oseka. U svako drugo vrijeme ocean zatvara put prema litici.
Japan je 1875. godine dobio sva prava na otok Kunašir u zamjenu za priznanje Sahalina kao ruskog teritorija. Međutim, 1945. godine, nakon Drugog svjetskog rata i potpisivanja Potsdamske deklaracije, otok je pripao Rusima (ali Japan još uvijek pokušava osporiti tu odluku i pretendira na Kunašir i još tri otoka južnih Kurila). Tada su Japanci napustili ovaj teritorij, a na njemu su razmješteni sovjetski vojni objekti.
Vulkan Tjatja. Sjeverni dio otoka Kunašira.
Sergej Krivošejev/SputnikCijeli se otok još uvijek tretira kao pogranična zona, tako da je posjet moguć samo uz specijalnu propusnicu. Ona se dobiva u gradiću Južno-Kuriljsku, gdje žive gotovo svi stanovnici otoka. Potrebno je obratiti se administraciji rezervata.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu