U malom dijelu šume, dužinom od samo 800 metara, raste krivo drveće: njegova su stabla savijena u kružnim i spiralnim formama. A što se više približavate centru tog dijela šume, to su stabla neobičnije zakrivljena.
"Prvih sto metara od puta šuma izgleda potpuno obično. Kako pišu u romanima, 'ništa se nije dalo naslutiti...'... U početku malo tko obraća pažnju na to da se borovi počinju kriviti. Pojavljuju se pojedinačna neobična stabla, a zatim ih je sve više... Neka sila počinje savijati drveće. I što dublje zalazite u šumu, to je ova čudna pojava uočljivija", kaže Viktor koji je na ovo mjesto stigao iz Vladivostoka, prevalivši preko 10 tisuća kilometara.
Zbog ove osobine mjesto je dobilo naziv "šuma koja pleše". Ona se nalazi na 37. kilometru Kurške prevlake, nacionalnog parka u Kalinjingradskoj oblasti, samo 14 kilometara od Litve. Svake godine ovdje dolazi na tisuće turista.
Šuma je zapravo relativno mlada. Tu rastu samo borovi posađeni na dini krajem 19. – početkom 20. stoljeća. Drveće je trebalo stabilizirati dinu koja se zbog vjetrova razilazila i "migrirala".
Sama Kurška prevlaka objekt je prirode na popisu Svjetske baštine UNESCO-a. To je uski pojas kopna koji s jedne strane zapljuskuje Baltičko more, a s druge Kurški zaljev. Na nekim mjestima zbog erozije vjetrom njena širina dostiže minimalnih 400 metara.
Kako bi se pokretne dine "učvrstile" i zaustavio proces nestanka kopna, na ovom su mjestu sađene šume. "Šuma koja pleše" jedna je od takvih umjetnih tvorevina. Samo je krivljenje stabala neplanirana i dosad neobjašnjena pojava. Poslije toliko godina još uvijek ne postoji jedno općeprihvaćeno objašnjenje.
Dio znanstvenika ovu anomaliju povezuje s aktivnošću gusjenica moljca Rhyacionia buoliana. Gusjenice se hrane borovim izdancima, pri čemu jedu vršne pupoljke, a u manjoj mjeri bočne. Zbog toga mlado drvo počinje rasti iz bočnih izdanaka i stablo se deformira.
Ove se gusjenice hrane upravo borovim izdancima (najčešće mladim borovima starim desetak godina). Pritom se smatra da najoptimalnije uvjete za razvoj štetočina pružaju borovi koji rastu na tlu s nedostatkom podzemnih voda, siromašnom hranjivim tvarima. Upravo takvi uvjeti vladaju na Kurškoj prevlaci.
Međutim, objašnjenje djelovanjem gusjenica nailazi na kritiku prije svega zbog toga što se drveće deformiralo samo u ograničenom i prilično uskom pojasu.
Ovu verziju, između ostalih, zastupa Baltičko federalno sveučilište "Immanuel Kant", koji se nalazi u neposrednoj blizini ovog mjesta. "Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće ljudi su počeli pošumljavati dine. Prirodne šume koje su ranije rasle na prevlaci bile je do tada već posječene. Tako da su lokalni stanovnici počeli na dinama saditi drveće, prije svega nezahtjevne borove", rekao je tadašnji dekan biološkog fakulteta, doktor bioloških znanosti Viktor Dedkov. "Sadili su četinače tako što bi premjerili mala polja, obilježavajući ih pobijajući štapove i u centar svakog polja stavljali sjemenje. Ako pažljivo pogledate, vidjet ćete da borovi na prevlaci rastu na jednakoj udaljenosti."
Ali, puhali su vjetrovi, mlado je drveće zasipao pijesak. Kada je vjetar puhao u suprotnom smjeru, bor se okretao na drugu stranu. Stablo ispod pijeska odrvenilo bi. "S vremenom su dine postale niže. Vjerojatno ste primijetili da se sva iskrivljenja nalaze na 1,5-2 metra od zemlje, jer iznad toga drvo nije mogao zasuti pijesak i ono je raslo slobodno", kaže Dedkov.
Na pitanje zašto se onda nisu iskrivili svi borovi, nego samo dio njih, Dedkov odgovara: "Radi se o tome da 'šumu koja pleše' čine bijeli borovi. U blizini raste bor krivulj, donesen iz južne Europe. Očigledno su najprije počeli saditi bijele borove, ali su shvatili da je to neučinkovito. I onda su počeli uvoziti bor krivulj s Karpata, Alpa i Pirineja. Oni su prilagodljiviji."
Uvijek je bilo mnogo pristalica ove teorije. Ona se spominje, između ostalog, čak i na službenoj tabli pored ulaza u "šumu koja pleše". "Postoji još jedna točka gledišta: sama lokacija na kojoj šuma raste posjeduje izjvesnu energetsku silu koja izaziva naglu promjenu pravca rasta drveća", navodi se na tabli.
Pod "izvjesnom energetskom silom" također se podrazumijevaju različite stvari. Postoji popularna verzija o djelovanju geomagnetnih sila. Ili verzija o tome da se u šumi nalazilo molitveno mjesto poganina i da se tu otvaraju portali u druge svjetove.
Zanimanje za misticizam potiču i osobna zapažanja turista, kao ovo, na primjer: "Ljudi s paranormalnim sposobnostima, osjećajući snažno energetsko polje, odbijaju ići dalje (u dubinu šume). Do epicentra stižu samo obični ljudi. Neki od njih dobiju glavobolju i osjećaju umor, dok se drugi napune energijom", kaže Viktor.
Ali tajna zakrivljenog drveća nije jedini razlog zbog kojeg ljudi posjećuju ovo mjesto. "Ovo je vrlo zanimljivo mjesto, vodiči ga predstavljaju kao mistično. Ne znam ništa o tome, ali zrak je vrlo vlažan i miriše na borove", piše Anastasija iz Moskve. Darija iz Sankt-Peterburga slaže se: "Bili smo rano ujutro, atmosfera je neobična, a zrak zapanjujući! Neobično drveće, tišina... Šetnja i uživanje. Ako prođeš u dubinu šume, možeš izaći na obalu odakle se pruža predivan pogled na zaljev."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
