Nevjerojatne fotografije najnepristupačnijih mjesta u Rusiji
Prva putovanja uspješnog biznismena Sergeja Dolje bila su poslovna. Međutim, toliko mu se svidjelo promatrati Rusiju i svijet da se potrudio oko dobre organizacije posla i sada na daljinu rukovodi svojom kompanijom. Tako je počeo sve više putovati i ozbiljno se zainteresirao za fotografiju i videosnimke. Nije ni čudo da je postao jedan od najpopularnijih travel blogera na Runetu.
Dolja je 2014. godine izveo svoje najduže i najteže putovanje. Bila je to automobilska ekspedicija "Rusija", koja je počela u Astrahanju, a završila u Vladivostoku. Zadatak je bio ambiciozan: dva je mjeseca njegova ekipa ispisivala riječ "Rusija" na karti svoje zemlje pomoću GPS-traga putanje koju su prešli automobili. Od 2019. godine Sergej Dolja vodi i autorski putopisni show na televiziji.
Zamolili smo ovog putnika, fotografa i televizijskog voditelja da navede mjesta koja su mu najomiljenija u Rusiji. Izdvojio je ova tri: Manjpupunjor, Čarska pješčara i Otok Vrangelja.
Krenimo redom. Malo je građana Rusije koji su čuli za Manjpupunjor. Možda zbog toga što je teško pristupačan. Te kamene stijene neobičnog oblika nalaze se u ruskoj Republici Komi. Do ovog se mjesta može stići u pješačkom pohodu koji traje osam dana ili helikopterom iz Perma ili Uhte.
Sergej je dugo želio posjetiti ovo mjesto, no uspio je tek iz trećeg pokušaja. Prva dva pokušaja bila su neuspješna zbog magle i lošeg vremena. Riječ "manjpupunjor" na jeziku ovdašnje narodnosti Mansi znači "malo uzvišenje idola". Ranije je ovdje bilo veliko uzvišenje, ali je pod utjecajem vjetrova i zuba vremena ostalo samo sedam ogromnih stupova i svaki je visok kao zgrada sa 14 katova.
Sergej smatra da je ovo najefektnija znamenitost Rusije i uspoređuje njezin značaj s američkim Grand Canyonom ili australskim Velikim koraljnim grebenom.
Detaljnije o Manjpupunjoru pročitajte ovdje.
Usput, ovo nisu jedini usamljeni ostaci nekadašnjih stijena u Rusiji. Ima ih još, i ti drugi su također dospjeli u objektiv Sergeja Dolje. Na Čukotki, na primjer, postoje slične neobične stijene koje se zovu "kekure". Ta riječ najvjerojatnije potječe iz neneckog jezika i znači nekakvo uzvišenje koje služi kao obilježje.
A što kažete na ovo "arhitektonsko" rješenje prirode, tj. na svod rta Velikan na otoku Sahalinu?
Kameni stražari čuvaju obalu rijeke Kotujkan na Anabarskom platou Tajmira (Krasnojarski kraj).
A na Kamčatki postoji ovakav bazaltni ostatak kamene stijene koji se zove Štelerov svod.
"Kekure" Tri brata u Avačinskoj laguni na Kamčatki prepoznatljivi su simbol Petropavlovska-Kamčatskog.
Još dva "brata" postoje na suprotnoj strani Rusije, na Kolskom poluotoku u Murmanskoj oblasti.
Drugo nevjerojatno mjesto Rusije na listi Sergeja Dolje je Čarska pješčara. I za nju je rijetko tko čuo.
To je najsjevernija i najmanja pustinja na svijetu. Nalazi se u Zabajkalskom kraju.
Ona je od civilizacije odvojena rijekom i neprohodnom močvarom tako da se ovo mjesto može posjetiti tijekom par tjedana u jesen ili u proljeće. Na jedan kraj pustinje nadovezuje se zimzelena šuma, a s vrhova barhana mogu se vidjeti snježni vrhovi. Nevjerojatan pejzaž.
Snijeg u pustinji nije česta pojava, ali je ovdje uobičajen. Ovdašnji barhani podsjetili su Sergeja na nabore prekrivača. Dine su prilično visoke i "oštre" tako da se džipom nije lako popeti na njih.
Usput, ova se pustinja može prevaliti i pješke ili na snowboardu, a ne samo automobilom. Ne vjerujete? Pogledajte ovaj naš video.
Treće putovanje kroz Rusiju koje je Sergeju najviše ostalo u sjećanju bio je posjet Otoku Vrangelja i bijelim medvjedima: "Prošlo je već pet godina otkako sam bio u gostima kod bijelih medvjeda, ali se još uvijek toga rado sjetim."
U Zapolarju se može doživketi neobična atrakcija – iskrcavanje na ledenu santu. Obično se na takvim santama mogu sresti morževi ili bijeli medvjedi. "Možda čudno zvuči, ali takvo iskrcavanje u čovjeku često probudi više emocija nego susret s kitom ili s morževima i medvjedima", piše Sergej na svom Instagramu. "Očigledno nije isto kada to promatratrate sa strane i kada ste svjesni da stojite usred oceana na maloj santi leda i da osim vas unaokolo nema nikoga."
Sergej je bijele medvjede promatrao i na Čukotki. Svojim čitateljima on priča zanimljive činjenice o ovim životinjama. "Bijeli je medvjed zapravo crn. On ima crnu kožu da bi se lakše ugrijao kada se pojavi sunce", piše Sergej. Njima krzno nije bijelo nego prozirno. Svaka dlačica je kao mala cjevčica za koktel. Ona samo izgleda kao da je bijela, ali s uzrastom može požutjeti ili pozeleniti zbog jednostaničnih algi kojima se s vremenom napune te cjevčice."
Na Kamčatki je Sergej promatrao i mrke medvjede. Ovaj poluotok inače slovi za medvjeđi kraj. S druge strane, putnici često očekuju da će medvjeda biti na sve strane, ali ponekad ih nije tako jednostavno ugledati.
Jedan medvjed se sam jako uplašio susreta. "Očigledno je on nas vidio prije nego mi njega i počeo bježati. Nekoliko se puta pokušao popeti uz vertikalnu stenu da bi se udaljio od mora, ali bez uspjeha", priča Dolja. On se tada s grupom zadržao samo nekoliko minuta (da naprave fotografije s velike udaljenosti), a zatim su otputovali da više ne uznemiravaju medu.
Na Šantarskim otocima Dolja je slučajno sreo medvjeda u šumi... Taj je susret bio neočekivan i prilično strašan. Sergej nije imao uz sebe ni pištaljku ni oružje. Srećom, medvjed je pobjegao u šumu.
Tijekom svojih putovanja Dolja je viđao razne divlje životinje. Na primjer, čukotske kitove, i to različite: i sivog i grbavog.
A na Otoku Vrangelja uspjelo mu je snimiti kako se grbavi kit hrani.
Tamo je naišao i na rogate i usnate tupike, neobične ptice iz porodice njorki.
Na Komandorskim otocima u Tihom oceanu turistički brod prate čitava jata galebova.
Na Komandorskim otocima žive i morske vidre. To su životinje s najgušćim krznom.
Na obali Čukotke Sergej je slučajno naišao na najveću koloniju morževa koju je vidio u svom životu.
Morževi žive u velikim zajednicama. "Dok ostali leže i spavaju, uvijek ima nekoliko stražara koji motre i prate situaciju. Ako se približava grabežljivac – bijeli medvjed, kit ubijica ili čovjek, stražari počinju glasno rikati", piše Sergej. Usput, tihooceanski morževi veći su od atlantskih. Znanost još uvijek nije objasnila zašto su im potrebne kljove. "Jednom sam vidio kako je morž zario svoje kljove u santu leda da ga jak vetar ne bi otpuhao i da ga valovi ne bi odnijeli s nje", priča Dolja.
Na Kurilima je sreo drugo krdo, ovoga puta radoznalih krznatih tuljana.
A ova ljepotica je polarna lisica.
"Koja je zemlja najljepša na svijetu? Naravno, Rusija! I to vam ne govorim kao patriot, nego kao čovjek koji je obišao veći dio našeg planeta", piše Sergej. "Putovanje kroz Rusiju nije uvijek jednostavno i lako, ali ako vam pođe za rukom skrenuti sa staze koju su utabale gomile ljudi, možete doživjeti nevjerojatno zadovoljstvo od prizora koje ćete vidjeti."
A sada, bez suvišnih komentara, evo još nekoliko nevjerojatnih prizora Rusije od Sergeja Dolje.
Kamčatka
Tajga
Podnožje Elbrusa
Vulkan Ušišir
Otok Iturup na Kurilima
Plato Putorana
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu