Murmansk: Naš vodič kroz veličanstveni bijeli sjever Rusije

Neke zemlje su namijenjene turizmu u japankama na plažama, ali Rusija je stvorena za avanture i izlazak iz vaše zone udobnosti. Ako ste željeli "all inclusive" odmor u stranoj zemlji u kojoj nikada ne biste morali komunicirati s lokalnim stanovništvom ili napustiti hotel onda Rusija nije mjesto za vas!

U tom duhu, odlučio sam kako je vrijeme otići vidjeti polarnu svjetlost, što je postalo pomalo kao trend putovanje u Rusiji. Zašto je otići posjetiti?

Pa zato što nikada nisam, što je dovoljno dobar razlog za mene, ali i zato što sam očekivao napraviti i sjajne zimske avanturističke snimke regije Murmansk. Znao sam da će snimke biti egzotične i uzbudljive za bilo koga tko živi negdje gdje bi snježne padine završile u lokalnim vijestima.

Tako da, evo priče o našem pothvatu da odemo vidjeti polarnu svjetlost i dokažemo da odlazak na arktički avanturistički odmor nije toliko ludo koliko se doima na papiru.

Počinje velika ledena avantura!

Svako putovanje u ovoj regiji započinje u samom Murmansku. Uostalom, ondje se nalazi glavni željeznički kolodvor i zračna luka. Murmansk je grad koji se nalazi duboko untar Sjevernog polarnog kruga i puno je bliži norveškoj i finskoj granici nego bilo koji drugi veći ruski grad. Poznat je kao lučki grad iz kojeg se u smjeru juga, osobito u Moskvu, šalju različiti ukusni plodovi mora. Za vrijeme hladnog rata, kada nisu bile na dužnosti, ovdje je "spavalo" dosta lukavih podmornica, ali glavni čuvar grada danas je ogromni spomenik Aljoša.

Iako puno više čujemo za Kursk, Staljingrad i Berlin, popriličan broj intenzivnih borbi tokom Drugog svjetskog rata, vodio se na krajnjem sjeveru. Nijemci su zapravo pokušali iznenaditi Sovjete napadajući sa sjevera, ali se to u konačnici pretvorilo u dugu šahovsku borbu jer je Murmansk izdržao napade. Ovaj spomenik nije samo velik, već ujedno pruža i najbolji pogled na cijeli grad i osobito na luku prema kojoj je sam grad poznat i ne brinite, na svu sreću nitko nas nije optužio za špijuniranje dok smo nadlijetali dronom!

S Aljoše smo mogli vidjeti svoju sljedeću destinaciju, ledolomac Lenjin, prvi nuklearni ledolomac te vrste. Brod je danas pretvoren u muzej, usidren na mjestu bez ikakvog radioaktivnog materijala, ali je doslovno bio kao vremenski portal u Sovjetski Savez sa svom izvornom dugmadi, brojčanicima, namještajem i čudnim dizajnom. Teško je zamisliti da provodite mjesece s malom posadom na ogromnom brodu ploveći uokolo po arktičkim vodama. To je, blago rečeno, bio težak posao!

Veliki sam zagovornih određenih stavova: 1) Rusija je sjajno mjesto za avanturu, čak i zimi i 2) oružje je odličan hobi i bilo koji izgovor za uništavanje meta, je valjan. Ipak sam ja Amerikanac. Zakoni o oružju u Rusiji su pomalo nejasno napisani, što za rezultat ima to da stranci ne mogu koristiti oružje na većini streljana unutar Moskve, ali u Murmansku, različiti naglasci i putovnice su dobrodošle. Plus, vani je jako hladno i želio sam malo vrućeg željeza da me drži toplim.

Timova napomena: Unatoč onome što internet memei kažu, u Rusiji možete posjedovati oružje i širom države nalaze se mnogobrojne streljane koje bi vas dočekale raširenih ruku. Zbog zakona takvih kakvi jesu, jedno od najčešće kupljenih oružja na tržištu su jurišne puške. Zabava zagarantirana!

Naša sljedeća destinacija je bio set filma Leviathan, nominiranog za Oscara, također poznatog kao Teriberka selo. Film nije prikazao Rusiji u najboljem svjetlu, te je zbog toga postao zanimljivost koja privlači turiste koji žele vidjeti jesu li stvari zbilja toliko grozne, kako ih je film prikazao. Na sreću, u zbilji je Teriberka ljupko ribarsko mjesto s velikom dušom i plodovima mora.

Sablasna napuštena škola u Teriberki me zvala, a i brava na vratima je ionako bila slomljena, pa sam se upustio u malo sovjetskog arheološkog istraživanja. Šetajući se mračnim pljesnivim dvoranama, osjećao sam se kao da sam u nekoj vrsti alternativne stvarnosti u stilu Silent Hilla. Svakog trena pod se mogao urušiti ili čudovišta iskočiti od nigdje! Bilo je začuđujuće vidjeti koliko su stvari ljudi ostavili za sobom, unatoč tome što je ovo mjesto popularna klopka za turiste (ponekad i doslovno, u slučaju da padnete niz slomljeno stepenište). Izraz "onostrano" obično se ne koristi za opis vašeg odmora, ali u regiji Murmansk to sigurno vrijedi!

Nekako smo slučajno naletjeli na brodsko groblje dok smo išli vidjeti ledeni vodopad o kojem pišu na putopisnim blogovima. Truleći brodovi su izazivali depresiju. Ako razmislite o svim resursima i trudu koji se ulažu u izradu prilično velikog drvenog broda, bilo je tako tužno vidjeti ih odbačene, umjesto popravljene.

Uvelike nahvaljeni vodopad srećom nije razočarao. Vidjeti rijeku koja ubrzano teče ispod debelog sloja leda je bilo neponovljivo iskustvo, ali jao, koliko smo se morali napješačiti da bi smo stigli tamo! Bila je to vrlo teška bitka i bili smo srećom ondje tokom dana; u noći, stvari su mogle poći po zlu.

Timova napomena: Ako ste primijetili, snimili smo sjajne glamurozne snimke našeg automobila koji vozi duž plaža; to je naravno prekršilo pravila najma automobila. Srećom, nisu primjetili silni pijesak u zupčanicima. Ako želite vidjeti rezultate ovog rizičnog snimanja, pogledajte naš 4k videozapis Murmanska i okolice našim dronom.

Naša velika misija je i dalje bila vidjeti polarnu svjetlost, tako da se najboljim rješenjem činilo odsjesti u Aurora Village Dome hotelu koji, u teoriji, omogućuje promatranje noćnog neba iz udobnosti vaše osobne kupole. Svaki od njih je izgledao poput dvadeseterostrane kockice s odrezanim dnom, koju biste koristili za Dungeons & Dragons. Donekle je bilo privatnosti, ali krov je bio u potpunosti proziran, osim na dijelovima na kojima su se dodirivale trokutaste staklene ploče. U sobi se nalazio mini kamin i, u teoriji, soba je bila za četvero. Ali imali smo četiri velika tipa, od kojih jedan užasno hrkao, pa je bilo malo skučeno. Mogao sam zamisliti možda neke mlađe parove kako odlaze na odmor i iznajmljuju jednu od ovih kupola za zabavu, ali da budem iskren, to nije bilo za nas. A onda opet, možda mi nismo bili idealni turisti.

Timova napomena: Zapravo je ova vrsta turizma postala vrlo popularna među kineskim posjetiteljima, koji očajnički žele boraviti u ovakvim mjestima na sjeveru Rusije. Zašto? Pa, morate pogledati naš video da biste saznali. Ne mogu ovdje otkriti tajne, zar ne !?

Raditi stvari na "lak način" rijetko se podudara s raditi ih na "ruski način". Ali rješenje nije bilo previše složeno. Grad Kirovsk je daleko od mračnih voda obale i ima znatno manje oblaka. Dakle, ako je postojala ikakva šansa da ćemo vidjeti polarnu svjetlost, to bi bilo tamo.

Kirovsk nam nije pružio samo uvid u jednostavan život u sovjetskom gradu - mnoge obitelji koje su se uokolo kretale, žene koje teško guraju dječja kolica i djeca koja se igraju u snijegu okružena sivim zgradama s pet katova iz vremena komunizma. Izvan Moskve, većina trgovačkih lanaca prehrambenim proizvodima ne postoji, a Kirovsk je umjesto toga bio prepun malenih trgovina koje su i dalje koristile sovjetski stil prodaje, u kojem svaki dio trgovine ima svoju blagajnicu i u slučaju da je ista na "puš pauzi", jednostavno morate čekati. Bilo je to vrlo Norman Rockwellovsky.

Moram se zahvaliti gradu Kirovsku, jer kad smo noću izlazili vani ležati u snijegu, usmjeravajući kamere u nebo ... napokon smo vidjeli polarnu svjetlost! Misija izvršena! Teško je opisati kako izgleda uživo, ali rekao bih "čarobno i lelujavo". Ali, što je najvažnije, aurore su ovdje ogroman dio kulture. Zapravo su čak ponosno (i apstraktno) nacrtane na državnom pečatu regije Murmansk. Doći ovdje i ne vidjeti svjetlost, bilo bi goovo kao uvreda lokalcima, kao da odete u Tokio i izbjegnete planinu Fuji.

Planine Hibini još su jedno popularno odredište za aktivnosti na otvorenom. Kažu da bi ovdje olimpijski sportaši trenirali za zimske igre u izoliranom hladnom okruženju. Nisam vidio ništa posebno "olimpijsko", ali smo vidjeli prekrasne prizore koji bi bili nevjerojatna pozadina na vašem računalu.

Timova napomena: dok smo upijali krajolik planina Hibini zapeli smo - i to mislim stvarno zapeli u snijegu.

Nakon pola sata borbe s automobilom, počeli smo se voziti u suprotnom smjeru nazad u Kirovsk kako bi smo snimili arhitekturu ljepšeg predgrađa, koju smo preskočili. Hej, zašto ne?! Ovo je putovanje života, moramo napraviti te snimke!

Nedaleko od Kirovska nalazi se kulturni centar Sami Village koji vam omogućava da upoznate izvornu kulturu koja je bila ovdje prije dolaska Rusa. I činilo se da je to najveći hit među turistima koji nisu Rusi. Mjesto je bilo vrlo simpatično, a vodili su ga upravo pripadnici naroda Sami i što je najvažnije, bilo je dosta haskija i losova koje smo mogli slobodno maziti i komunicirati s njima.

Bilo je to nešto najslađe ikad i definitivno se isplatilo. Osim toga, dobio sam priliku igrati njihovi nacionalni sport s brojnim kineskim turistima. U osnovi igrate nogomet na ledu s loptom od zečje kože. Vrlo zanimljivo i vrlo ludo. Svidjelo mi se.

Ako želite vidjeti o čemu točno pričam, pogledajte ovaj video.

Veliki izazov za naš zimski "odmor" - otići do ruba Zemlje!

Ovo je možda zvučalo kao puno vožnje i avanture i bilo je, ali ostalo je jedno ključno mjesto! Naša najveća najluđa ideja za naše putovanje u regiji Murmansk bila je poći na sam rub svijeta na najsjevernijoj točki europskog Rusije i sve to snimiti. Nešto poput onih "izazova" koje danas rade "youtuberi". Vožnja od zračne luke do kontrolne točke Titovka bila je lagana... tri sata udobne vožnje, ali prolazak kontrolne točke, značio je kraj. Angažirali smo lokalne vozače iz turističke agencije specijalizirane za ovaj suludi oblik avanture na otvorenom. Srećom, vozili su se na svojim prilagođenim vozilima; nažalost, standardna Lada jednostavno nikad ne bi stigla ovako daleko. Zašto dva vozila, pitate se? Ako se jedan pokvari, nema nikoga da vas dođe spasiti! Tko ne voli dodati malo rizika u svoju blagdansku akciju?!

Stvari su ubrzo počele biti sve grbavije i hladnije. Prva jedinstvena stvar koju smo vidjeli je most koji su Nijemci izgradili tokom Drugog svjetskog rata i koji je još uvijek nekako u upotrebi. Ali nakon toga, imali smo nekoliko sati samo brutalnih cesta bijelog snijega i u konačnici potpuno crnih morskih voda. No, s vremenom su se nepoznati tereni otvorili i doista se činilo da smo stigli do drugog svijeta.

Timova napomena: Ako odete na ovakvo putovanje, budite vrlo oprezni čak i hodajući, jer su ispod snijega skriveni veliki duboki bazeni s vodom. Staza naprijed može izgledati savršeno ujednačeno i bijelo, da bi ste odjednom vi ili vaš auto zaronili u stopu duboke zahrđale smeđe vode.

Jedna stvar koju zaista nisam očekivao bila je da ćemo dobiti priliku istražiti napušteno vojno selo u kojem je, tijekom Hladnog rata, bilo smješteno tisuće vojnika. Bilo je jezivo prolaziti kroz te trule zgrade koje su nekoć bile prepune života i obitelji. Malo okusa apokalipse, čini čuda za vaš odmor!

Timova napomena: Nemojte gledati s visoka na ručak uz cestu koji pružaju turistički vodiči. Jesti heljdu i govedinu iz konzerve na odmoru je pravo vojno rusko iskustvo, bez da na vas viče neki narednik.

Ali nakon još nekoliko sati vožnje, uspjeli smo! Došli smo do samog sjevernog ruba Rusije. Na kraju kopna, okružen crnim vodama stoji jedan tužni stari svjetionik. Uzeli smo nešto vremena kako bi smo popili malo čaja koji se vrlo brzo ohladio, snimili što više smo mogli na izmaku danjeg svjetla i onda se odvezli u hotel. Da, ovdje se nalazi mali hotel koji je namijenjen luđacima poput nas, koji se žele dovesti ovdje. Topla hrana i topli krevet su pomogli odmoriti naše izmorene duše.

Samo putovanje na krajnji sjever Rusije bio je vrlo frustrirajuće, ali kad smo stigli tamo, bilo je vrijedno toga. U svom svakodnevnom životu, uvijek se čini kao da bi ste mogli otići u nekom smjeru, čak i ako je more nadomak vašeg grada, znate što se nalazi s druge strane. Ali ovdje nas je u potpunosti progutala crna voda. Gledajući na sjever, istok i zapad znali smo da se jednostavno ništa ne može naći. Ovo je doslovno bio sami kraj. U svakom slučaju jedno izuzetno duhovno iskustvo.

Ako vas zanima kako je putovati na rub svijeta, pogledajte naš video!

Konačno je došlo vrijeme jesti vruću hranu. Ako niste primijetili, Murmansk je hladan!

Kad pomislite na hladne sjeverne predjele uz ocean, kakva vam hrana pada na pamet?  Riba i meso se čine kao najlogičniji odgovor, to i krumpir. I u tom smislu regija Murmansk ne razočarava sa svojim nevjerojatnim morskim plodovima zbog kojih riba iz rijeka moskovske regije djeluje kao najobičnije smeće. Ali, njegove mesne poslastice od jelena, losa i drugih stvorenja koje mi Amerikanci povezujemo s Kanadom, također su osvježavajuća promjena u usporedbi s trojstvom u obliku govedine, piletine i svinjetine koju dobivamo u glavnom gradu države.

Misha (naš hrabri redatelj i avanturistički producent) dobro je odradio posao produciranja epizode, pa smo dobili priliku snimiti neke zaista jedinstvene restorane! Prvo, u ribarskom selu Teriberka, na tanjuru su, podrazumijeva se, bili veliki rakovi i riba. Bilo je to poput švedskog stola za kralja! I ne samo to, prijatelji! Počastili su nas i ježincima koje su otvarali pred nama, toliko su bili svježi. Ista stvar s jakobovim kapicama i kamenicama, ravno iz oceana na naš tanjur. Ovo maleno selo posljednje je mjesto na kojem biste očekivali finu hranu, ali očito, turizam raste i turisti žele lokalnu morsku hranu. Ipak se nalazi na Arktičkom oceanu! Tko god je financijski riskirao ulažući u kvalitetnu kuhinju u Teriberki, duboki naklon!

Timova napomena: Slučajno, još uvijek u Teriberki, provezli smo se kraj "najsjevernije pivovare" u Rusiji i pogodite što? Bilo je vraški dobro i vraški jeftino! Bili su i vrlo srdačni i pokazali nam kako proizvode pivo koristeći opremu proizvedenu isključivo u Rusiji. Vrlo domoljubno od njih! A i bilo koji izgovor za ispijanje piva tokom odmora je dobar, zar ne?

Stvorenja sa sjevera su puno veća i znatno ukusnija nego moskovski golubovi. U ponudi je meso losa, jelena, soba i drugih. U Murmansku smo se zaustavili na poznatom štandu koji prodaje dobro meso srne i losa. Bio sam jako uzbuđen. Volim ovakve lokalno proizvedene stvari koje se prodaju "s praga". Imaju duha koji nećete pronaći u trgovačkom centru. Ali, iskreno rečeno, neke stvari koje smo kupili mirisale su na mušku svlačionicu! Neke su bile dobre, ali im je nedostajao jedinstveni okus. Ne mogu reći da bih ih preporučio turistima osjetljivog želudca, jer većina hrane koja vas podsjeća na jako korištenu teretanu, ne sjeda dobro. Srećom, našem redatelju Miši nije smetao miris starog donjeg rublja, te je sve vrlo brzo pojeo iza kamere. Miša je pravi ruski heroj.

Odatle smo otišli do restorana "Carskaja Ohota" (Carev lov) koji je otvorila žena koja je izučila zanat u Moskvi, postala iznimno uspješna i svoju ušteđevinu iskoristila za pokretanje restoranskog lanca kod kuće u Murmansku. Cilj joj je bio raditi lokalna jela na moderan način, i moram priznati da je to bio pun pogodak. Jelovnik je bio pun egzotičnih stvari poput mekog srnećeg mesa, kremaste juhe od rakova i najelitnijeg pirea koji sam ikada u životu jeo! Ovaj lokal zbilja stavlja Murmansk na tanjur!

Kako bi ste saznali sve sočne detalje, pogledajte naš video.

Zbogom Murmansk, bilo je sjajno upoznati te!

Murmansk je izvana bio pomalo hladan, ali iznutra definitivno topao. Od sela koje se nikad ne predaje u Teriberki, pa sve do fine kuhinje današnjeg velikog Murmanska, svi smo imali prosvjetljujuće iskustvo. I sada mogu iskreno reći "Bio sam na kraju svijeta!" i to me raduje. Ali i vi se možete uključiti u zabavu. Zašto ne biste došli u Rusiju i otputovali u Murmansk? Meni je bilo fantastično i siguran sam da će i vama biti, samo nemojte kupovati čudne komade jelenjeg mesa iz stražnjeg dijela kamiona! Hvala na čitanju i nadam se da ste uživali u svim našim videozapisima. Molim vas lajkajte i dijelite naš video, to nam uvelike pomaže.