Kuće iz bajke: 5 moskovskih zdanja inspiriranih drevnom Rusijom (FOTO)

Ludvig14 (CC BY-SA 4.0)
Balkoni i prozori okićeni ornamentima, pročelja ukrašena mozaicima... Ove moskovske vile izgledaju kao kuće u kojima su živjeli junaci ruskih bajki.

Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće ruski umjetnici inspiraciju nalaze u ruskom folkloru i ruskoj prošlosti. Slikari i arhitekti shvaćaju jedinstvenost i umjetničku vrijednost staroruskih ikona i građevina. Oni ne samo da počinju koristiti staroruske likove i elemente u svom stvaralaštvu, nego ih preosmišljavaju u suvremenom ključu. Tako je upravo staroruska umjetnost intenzivno utjecala na rusku avangardu. Pojavi "ruskog" stila u arhitekturi (koji se također naziva neoruski ili pseudoruski) doprinijelo je ukidanje zabrane na izgradnju kuća po slobodnim projektima, kao i održavanje nekoliko izložbi u Moskvi, Peterburgu i Parizu, na kojima su predstavljeni modeli kuća i interijera s elementima staroruske arhitekture. Kasnije su se u mnogim gradovima Rusije i inozemstva pojavile građevine i čitavi dijelovi grada sagrađeni po ovim nacrtima.

Ovaj stil predstavlja stilizaciju suvremenih građevina u ključu staroruske arhitekture slavenskih graditelja, ponekad i na groteskan način. Najpoznatija zdanja u ruskom stilu su GUM na Crvenom trgu, Jaroslavska i Kazanjska željeznička stanica i Povijesni muzej na Manježnom trgu. Osim toga, u Moskvi je sačuvano nekoliko unikatnih vila koje izgledaju kao iz bajke!

1. Vila Lopatine, 1876.

Ova kuća, ukrašena raznobojnim mozaicima, nalazi se u centru Moskve, u Velikoj Nikitskoj ulici. Do Oktobarske revolucije pripadala je Ani Lopatinoj, koja se bavila isporukom plodova mora moskovskim restoranima. U ovoj su se kući nalazili stan njezinih vlasnika, stanovi za iznajmljivanje, a u prizemlju skladišta i administrativne prostorije.

Projektirao ju je Aleksandar Kaminski, zet Pavla Tretjakova, osnivača Tretjakovske galerije, koja je također podignuta u "ruskom" stilu. Kaminski je pročelje ukrasio ornamentima od malih raznobojnih cigala i keramike, koji podsjećaju na vez tehnikom križnog boga. Prozori su izrađeni u stilu boljarskih palača.

Drugi je kat zgrade podignut tek 20-ih godina 20. stoljeća, kada je vila prešla u ruke sovjetske vlasti i postala stambena zgrada sa zajedničkim stanovima. Danas se tu nalazi veleposlanstvo Brazila.

2. Vila Cvetkova, 1899.-1901.

Ovo malo zdanje na Prečistenskom keju podignuto je po zamisli kolekcionara Ivana Cvetkova. On je bio veliki ljubitelj ruske umjetnosti i planirao je u njega smjestiti galeriju slika. Zato je arhitektonski projekt povjerio slikaru Vasiliju Vasnjecovu (autoru slika "Tri bogatira" i "Aljonuška"). Nastala je kuća u kanonskom ruskom stilu kako izvana, tako i iznutra: krov-kupola iznad isklesanih kamenih balkona, izrezbareni ornamenti na prozorskim okvirima, sobe s masivnim lusterima u obliku kandila i drvenim klupama-sanducima. Kroz prozor se pogled pružao na konditorsku tvornicu "Krasni oktobar" (tadašnja tvornica "Ejnem").

Cvetkov je 1909. godine kuću i veliku kolekciju slika (1800 platna i skulptura) poklonio gradu, zadržavši pravo da u njoj stanuje i da je renovira. Nakon njegove smrti u kolovozu 1917. godine zgrada je u potpunosti pretvorena u muzej i čak je neko vrijeme bila podružnica Tretjakovske galerije, ali je 30-ih godina njezina kolekcija podijeljena regionalnim muzejima, a zgrada je postala stambena. Za vrijeme rata se tu nalazio stožer pukovnije "Normandija-Neman", a danas se koristi kao rezidencija za strane diplomate.

3. Zgrada Percove, 1905.-1907.

Bajkovito zdanje na Prečistenskom keju jedna je od najljepših građevina u Moskvi. Naručio ju je prometni inženjer Petar Percov i poklonio svojoj ženi Zinaidi. Na ideju da podigne vilu u "ruskom" stilu došao je nakon što je jednom prilikom bio u gostima kod svog prijatelja Ivana Cvetkova. U Cvetkovljevom susjedstvu se prodavalo zemljište i Percov je odlučio tu podići svoju kuću za iznajmljivanje. S obzirom na to da je inženjer i sam bio ljubitelj umjetnosti, planirao je u kući iznajmljivati stanove umjetnicima za skroman novac. Kuću je projektirao arhitekt Sergej Maljutin (autor lutke babuške), koji je namjerno napravio prozore različite veličine i asimetrično pročelje. Na mansardi su se nalazile radionice, a kuća je imala i dizala, pa čak i telefon. Stan vlasnika zauzimao je četiri razine u posebnom krilu te je bio stiliziran kao ruska izba: tu se se nalazile peći obložene keramičkim pločicama, namještaj je bio izrezbaren od hrastovine, a prozori izrađeni u tehnici vitraja. Kuća je zaista postala stjecište stvaralačkih ličnosti Moskve, u podrumu se nalazio kabare, a prolaznici su se često zaustavljali pored nje, dugo promatrajući detalje na pročelju.

Nakon Oktobarske revolucije, kuća je, naravno, nacionalizirana. Tu su se uselili predstavnici nove vlasti, među kojima i Lav Trocki. Veći dio unutrašnjeg dekora je uništen, no eksterijer je odlično očuvan. Od 70-ih godina vila je pod nadležnošću Ministarstva vanjskih poslova.

4. Kuća trgovca Igumnova, 1888.-1895.

Izgradnju ove vile u Ulici Velika Jakimanka naručio je Nikolaj Igumnov, vlasnik nalazišta zlata. On je želio kuću koja bi podsjećala na staroruske palače. U izgradnju je uložio milijun rubalja, što je u to vrijeme bio ogroman novac (zemljište u centru Moskve tada je koštalo oko 17 tisuća rubalja). Crvena cigla od koje je zdanje načinjeno donesena je iz Nizozemske. Svaki element pročelja (prozori, vrata, balkoni) bogato je ukrašen. Mozaik, koji krasi vilu, prikazuje bajkovite ptice, cvijeće i bilje. Krov je urađen u različitim oblicima.

Poduzetnik je 1901. godine otputovao u Abhaziju i više se nije vratio u Moskvu, a nakon Revolucije je dobrovoljno predao svoj posjed sovjetskoj vlasti. Danas se tu nalazi rezidencija veleposlanstva Francuske.

5. Vila Ščukina, 1893.-1898.

Ogromno zdanje u Maloj Gruzinskoj ulici pripadalo je trgovcu i meceni Petru Ščukinu, kolekcionaru staroruskih umjetničkih predmeta. Za svoju kolekciju je odlučio sagraditi posebno zdanje u modernom "ruskom" stilu. Osnovu zgrade čini staroruska palača sa širokim trijemom, ukrašena balkonom (umanjena kopija balkona palače Romanovih u Ulici Varvarka) i šiljastim krovovima. Iznutra su dvorane s visokim svodovima, oslikanim biljnim ornamentima. Nekoliko je godina kasnije pored ove zgrade podignuta još jedna, također u pseudoruskom stilu, ali veća. Kasnije su one povezane podzemnim prolazom.

Ščukin je 1905. godine zgradu poklonio Povijesnom muzeju, ali je do smrti ostao čuvar kolekcije, pa čak i vodič kroz muzejski psotav. U sovjetsko doba zdanje nije izgubilo svoju namjenu. Tu su se izlagali eksponati iz različitih gradskih muzeja. Danas se ovde nalazi Biološki muzej "Timirjazev".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće