Kada će ogromni krater "vrata pakla" u Sibiru prestati rasti? (FOTO)

Batagajski krater

Batagajski krater

Google Maps
Najveću na svijetu pukotinu u permafrostu zovu vrata pakla. O čemu je točno riječ, kako je nastala i predstavlja li za ikoga prijetnju?

Približavajući se Batagajskom krateru u Jakutiji, prvo što ćete čuti bit će čudno pucketanje i krckanje, a onda ćete iznenada otkriti da ispred vas više nema drveća i da stojite na izbočini, na rubu pukotine. Ispod nogu se pruža ledeni strmi zid koji seže sto metara u dubinu i u svakom se trenutku može obrušiti. Komadi leda, koji put veličine automobila, padaju na dno kratera uz ogromnu buku.

Mještani Batagajsku udubinu nazivaju vratima pakla ili vratima podzemnog svijeta. Ona zapravo nema nikakve veze s nečim misterioznim, urušeno zemljište je zapravo djelo ljudskih ruku. Kraterom se naziva samo zbog svojih ogromnih dimenzija.

Krajem tridesetih godina prošlog stoljeća u spomenutoj regiji Istočnog Sibira, u blizini rijeke Batagaj, vršila se eksploatacija olova, a šezdesetih je godina ovdje intenzivno sječena šuma, zbog čega je tlo na tom mjestu i uleglo. Prvo je to bila samo manja jaruga, no situacija se vrlo brzo počela pogoršavati. Razlog je vječno smrznuto tlo.

Sječa šume u tim uvjetima vrlo brzo dovodi do katastrofalnih posljedica. Zbog toga je hidrološka situacija promijenjena: potoci su počeli teći u drugom pravcu, skinut je zemljišni i vegetacijski pokrivač, permafrost se počeo dublje otapati, rekao je Aleksej Lupačov, znanstveni suradnik Instituta za proučavanje tla Ruske akademije znanosti i jedan od istraživača kratera.

Tlo je tonulo munjevitom brzinom i ubrzo je formiran krater. Zimi u Jakutiji temperatura dostiže 45 ili čak 50 stupnjeva ispod nule, no ljeti su vrućine velike, što pojačava otapanje permafrosta.

U ovom trenutku veličina kratera dostiže približno kilometar u dužinu, 800 metara u širinu i 100 u dubinu, pa se ubraja u jednu od najvećih na svijetu termokrških jama u permafrostu. Oblikom podsjeća na divovsku školjku s repom.

U prosjeku se ulegnuće godišnje proširi između 10 i 15 metara, kaže državni inspektor koji patrolira njegovim obodom, primjećujući da je to vrlo spor proces i da nema mjesta za brigu. Aleksej Lupačov se slaže: "Ova prirodna pojava ni na koji način ne predstavlja prijetnju za naš planet. Najveća stvarna prijetnja je to da možeš pasti i slomiti nogu."

Međutim, krater privlači pažnju. Znanstveni časopis Sveučilišta u Cambridgeu Quaternary Research posvetio je 2017. godine jakutskom fenomenu prvu veliku monografiju. Zbog otapanja i redovnih klizišta ogromna je pukotina razotkrila stare slojeve leda i tla, na osnovu kojih je moguće proučavati biološke i klimatske karakteristike našeg planeta. Najstariji sloj kojem se može pristupiti star je od 600 do 650 tisuća godina. Znanstvenici kažu da se u tom sto metara dugom zidu nalazi naša cjelokupna povijest.

Na dnu kratera nalaze se ostaci mamuta (u Jakutiji je pronađeno između 60 i 80 posto svih kostiju mamuta u svijetu), leminga, bizona i drugih drevnih životinja. Znanstvene ekspedicije paleontologa iz cijelog svijeta dolaze proučavati Batagajski krater, no radovi ljeti su postali opasni. Led se intenzivno topi, izazivajući česta urušavanja. Nažalost, ne obaziru se svi na ovu činjenicu. Među mještanima ima i onih koji su spremni riskirati život i spustiti se niz krater kada nema nikoga, kako bi pronašli neku odmrznutu kljovu i osigurali se novcem za život u narednih nekoliko godina.

Koliko dugo će se još povećavati rupa teško je reći, ali granica definitivno postoji. Recimo, dok ne dođe do stjenovitog zemljišta. Na kraju krajeva udolina će se pretvoriti u obraslu jarugu, na čijem će dnu najvjerojatnije biti jezero. No prije nego što se to dogodi moglo bi proći čitavo stoljeće.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće