Što čovjek treba jesti ako želi preživjeti na Sjevernom polu?

Prije nego što je svemir postao njihov najveći san, svjetske supersile su sanjale o Sjevernom i Južnom polu. Bilo je bitno tko će prvi stići u te nepristupačne zone. U toj utrci su sudjelovali uglavnom SSSR i SAD. Staljin je 1937. godine potpisao tajni ukaz o slanju ekspedicije na Sjeverni pol, najnepristupačnije područje na zemlji. Ustvari, tamo zapravo i nema zemlje, jer je Sjeverni pol pokriven ledom koji pluta u Arktičkom oceanu.

U mnoštvu raznih pitanja ključno je bilo pitanje kako će se i čime hraniti ekspedicija. Četiri su čovjeka trebala potpuno sama provesti gotovo godinu dana u ekstremnim uvjetima.

"Usoljena čokolada s mesom u prahu i piletinom u prahu"

Ivan Papanjin snima degustaciju prvog jela na stanici "Sjeverni pol"

Ruski državni muzej Arktika i Antarktike

Čitav jedan institut je godinu dana prije početka ekspedicije počeo pripremati jelovnik. "Osigurajte nam ručak za dvije godine", rekao je tada vođa ekspedicije Ivan Papanjin. Iz nekog razloga su se najviše plašili da ne umru od gladi.

Potrebe za hranom su bile zahtjevne. Planirano je da na Sjevernom polu svaki član ekspedicije dnevno unese 7000 (!) kalorija (u običnim je uvjetima norma za odraslog muškarca 2500 kalorija). Bilo je gotovo neizvedivo prebaciti na Sjeverni pol toliku količinu hrane u njezinom uobičajenom obliku, pa je odlučeno da se naprave koncentrati, tj. sublimirane (isušene) namirnice.

Ernst Krenkelj, dežurni u kuhinji na stanici "Sjeverni pol". Pored njega je pas Veseli.

Ruski državni muzej Arktika i Antarktike

Institut je osmislio 40 vrsta koncentrata u kockicama - od pilećih kotleta i boršča do "slankaste čokolade s dodatkom mesa u prahu ili piletine u prahu" (kažu da je ovo posljednje bilo odvratnog okusa, ali je proglašeno vrhunski hranljivim koncentratom u ekstremnim situacijama).

Svaki koncentrat je morao najprije biti potopljen u proključalu vodu i ostavljen 3-5 minuta. To vrijeme se u institutu mjerilo kronometrom. Trebalo je osigurati najbržu moguću pripremu hrane. Mnoge namirnice su testirane. Na primjer, eksperimenti su pokazali da je od svih vrsta sireva topljeni sir najbolje prilagođen polarnim uvjetima.

Arhivska fotografija

Pa ipak, čak i sa superkompaktnim koncentratima za četvoricu ljudi je na Sjeverni pol moralo biti poslano 5 tona hrane.

Jelovnik "polarnog čovjeka"

Arhivska fotografija

Dakle, polarni jelovnik za jedan dan je po riječima Mihaila Beljakova, ravnatelja već spomenutog Instituta za javnu prehranu, izgledao otprilike ovako: "Doručak, ručak, užina i večera svakog člana polarne ekspedicije sastoje se od 3-4 jela. Primjera radi, navest ćemo ovdje jelovnik prvog dana boravka na Sjevernom polu.

Za doručak - kava, prešani kavijar, prirodni omlet i dvopek od bijelog kruha s mesom.

Za ručak - boršč sa suhom slaninom i rebrima, mesni kotleti s graškom, kompot od voća i kruh.

Između ručka i večere - užina.Ovaj međuobrok se sastoji od čaja s vitaminskim bombonima, dvopeka i svinjske slanine.

Za večeru žitelji Sjevernog pola dobivaju govedinu Stroganov (govedinu u umaku od vrhnja), rižu na mlijeku, čokoladu i dvopek s mesom."

Sve sublimirane namirnice su se zatvarale u specijalne metalne kanistre teške 44 kg sa zalemljenim poklopcem. Povrh tih kanistra nosili su, primjerice, i nekoliko vreća krumpira, vreću luka i vreću češnjaka, pakete s maslacem, itd. A s obzirom na to da vođa ekspedicije nije imao povjerenja u sublimirane namirnice, ponijeli su još i 150 kg zamrznutih peljmena. Od alkoholnih pića nosili su konjak i domaće voćne likere.

A što se tiče prešanog kavijara (crne ikre), ovu delikatesu su polarni žitelji jeli žlicama, i to bez kruha. Kruha nije bilo, ili ga je bilo vrlo malo.

A što se danas jede na Sjevernom polu?

Kuhar u kuhinji nuklearnog ledolomca "50 godina Pobjede" u Arktičkom oceanu.

Lav Fedosejev/TASS

Ako danas uplatite putovanje na Sjeverni pol, neće vam biti potreban nikakav "polarni jelovnik". Plovit ćete na nuklearnom ledolomcu koji ima sve - od bilijara do saune. I naravno, restoran s uobičajenom europskom kuhinjom.

A ako idete na Sjeverni pol s ekspedicijom, onda se u suštini ništa nije promijenilo: "Na putovanje nosimo slaninu jer je jako volimo. I još halvu s čokoladnim preljevom, razno sušeno voće i orašaste plodove. A inače se hranimo sublimiranim namirnicama. Samo ih prelijemo proključalom vodom i pričekamo da odstoje. Jedemo, primjerice, kašu s mesom ili boršč. Okus i nije nešto, ali zato je brzo i hranjivo", priča Matvej Šparo, direktor "Laboratorija putovanja".

Riblje konzerve.

Igor Zarembo/Sputnik

Malo je jednostavnije onima koji odlaze na Južni pol. "Tamo postoji američka polarna stanica gdje se čovjek može dobro osvježiti. Oni imaju pravo svježe voće i povrće - sve im to redovito stiže avionom. Na našoj ruskoj stanici 'Vostok' opskrba nije tako redovita. Avion sa svježim povrćem dolazi samo dva puta u sezoni. Ali imamo sve ostalo - meso, žitarice", priča Viktor Bojarski, istraživač Sjevernog i Južnog pola i direktor Državnog muzeja Arktika i Antarktike.

Na ruskoj stanici je "običan ruski" jelovnik, kaže on: za doručak kaša, sir i kobasica, a za ručak boršč. Sladoled tamo prave sami. Pomiješaju snijeg, šećer, sirup i džem.

Priprema za ekspediciju "Barneo 2017".

Lav Fedosejev/TASS

"Vino i pivo su prava delikatesa na Antarktici. Sve što ne podnosi hladnoću je delikatesa", kaže Bojarski. "Primjerice, polarni istraživači više cijene 'Doktorsku' kobasicu nego dobro osušenu kobasicu, jer se 'Doktorska' ne može zamrznuti - odmah se pretvori u kamen, a poslije se istopi jer u njoj ima mnogo vode. A dobro osušena kobasica može se jesti i poslije smrzavanja, i mi to jedemo iz dana u dan. Prema tome, ako želite obradovati polarnog istraživača, kad mu dođete u goste ponesite pivo i 'Doktorsku', a ne dobro osušenu kobasicu ili votku - toga ovdje ima dovoljno."