Prvo što putnik namjernik pročita nakon slijetanja na međunarodnu zračnu luku "Grozni Sjeverni" je parola: "Moje oružje je istina i pred tim oružjem je nemoćna bilo koja vojska". Ovo je misao formalno prvog predsjednika Čečenske Republike Ahmata Hadžija Kadirova, oca sadašnjeg predsjednika Ramzana.
Ahmata Hadžija Kadirova, vjerskog i političkog lidera, stradalog u atentatu na Dan pobjede 9. svibnja 2004. godine, većina Čečena smatra suvremenim ocem svoje nacije. Kako mi je u razgovoru rekao legendarni zapovjednik njihovih specijalaca i rukovoditelj najopasnijih antiterorističkih operacija general-bojnik Apti Alaudinov, u ovom trenutku načelnik policije i zamjenik republičkog ministra unutarnjih poslova, "koncepcija Ahmata Hadžija Kadirova bila je ključna za pobjedu nad terorizmom i ekstremizmom". Po riječima generala Alaudina, Ahmat Hadži Kadirov je smatrao da se "terorizam ne može pobijediti isključivo policijskim metodama, već zajedničkim djelovanjem snaga zaštite poretka, svećenstva i administracije". Po doktrini Ahmata Hadžija Kadirova, uloga svećenstva je bila prosvjetiteljska, a administracije stvaranje uvjeta za normalan život stanovništva.
Na ulicama diljem Čečenije danas su sveprisutni portreti i citati tragično stradalog prvog predsjednika; grandiozna džamija - Srce Čečenije - u centru Groznog podignuta je njemu u čast. Nogometni klub Terek, koji se godinama s uspjehom natječe u Premier ligi Rusije, prije neku je godinu promijenio ime u Ahmat.
Kada je završen rat te je započeo aktivan proces obnove zemlje, bilo je prijedloga da zbog razmjera razaranja glavni grad Čečenije Grozni bude premješten na drugu lokaciju. Međutim, rukovodstvo republike je to odbilo i pune je tri godine trajalo samo raščišćavanje ruševina. Nakon završetka tog procesa, trebalo je približno deset godina da iz pepela nikne novi, suvremeni grad. Kako su nam ispričali naši domaćini, prvo obnovljeno zdanje u Groznom bila je pravoslavna crkva svetog arhanđela Mihaila, smještena u centru grada.
Između pravoslavne crkve i velebnog stambeno-poslovnog kompleksa Grozni City, koji je postao simbol prepoznavanja čečenske prijestolnice, proteže se Park ljubavi, koji na proljeće djeluje zaista impresivno.
Predsjednička palača i gore spomenuta džamija Srce Čečenije, zajedno s parkom i kompleksom Grozni City čine centralnu gradsku jezgru. Ulice Groznog su zaista prostrane i prometna je gužva tamo praktički nemoguća. Dva središnja gradska prospekta nose imena Ahmata Hadžija Kadirova i Vladimira Putina. Portreti ruskog predsjednika također su česti na ulicama Groznog i drugih čečenskih gradova.
Džamija Srce Čečenije
Global Look PressPored Groznog, obišli smo još gradove Šali i Argun. U Šaliju je nedavno posvećena najveća džamija u Europi, izgrađena u čast proroku Muhamedu. I ova dva grada su potpuno obnovljena, kao i sela i prigradski rajoni koje smo obišli. Čini se da se velika pažnja posvetila prostornom planiranju. Pored suvremenih zdanja i urbanističkog sklada, na mene je poseban dojam ostavila čistoća. Na ulicama Groznog nemoguće je na podu pronaći papirić i po ovome me segmentu podsjetio na ono što sam vidio u Melbourneu i najčišćoj prijestolnici Europe Minsku. Pored učinkovitosti komunalnih službi, na ovakvu sliku utječe i visok stupanj kulture lokalnog stanovništva, jer smeće se na ulici ne može vidjeti niti u seoskim područjima.
Nakon uspostave mira, obnove zemlje i izgradnje nove cestovne infrastrukture, čečensko se rukovodstvo planira aktivno pozabaviti razvojem turizma. Prvi koraci u tom smjeru već su poduzeti. Za razvoj turizma postoje svi preduvjeti u pogledu prirodnih ljepota i zanimljivog kulturno-povijesnog nasljeđa.
Posjetili smo jednu od najzanimljivih lokacija na strateškom planu razvoja turizma - jezero Kezenojam. Smješteno je oko 100 km od Groznog, tik uz administrativnu granicu s Dagestanom. Nadmorska visina jezera je čak 1854 metra, a dužina obale preko 10 km. U epohi socijalizma Kezenojam je predstavljao glavnu bazu za pripreme veslačke reprezentacije SSSR-a. Pored zona za odmor, u Čečeniji postoji i plan aktivnog razvoja skijaških centara. U mjestu Veduči je u siječnju prošle godine otvoren prvi takav kompleks, na oko 2000 metara nadmorske visine. Prva staza duga je 967 metara, a po planu je predviđen razvoj još 18 staza raznih razina. Cijena jednodnevnog ski-passa u rezortu Veduči izosi 500 rubalja (oko 7 eura).
Ono na što su stanovnici Čečenije i susjedne Ingušetije, koje su u sovjetsko vrijeme predstavljale jedinstven subjekt Ruske Federacije, posebno ponosni su drevne kule. Možemo slobodno reći da ove neobične građevine predstavljaju njihov nacionalni simbol.
Kule su koncentrirane najviše na onim pravcima odakle je prijetila opasnost od neprijatelja. Građene su po specifičnom sustavu i imale su funkciju upozoravanja. Neobično visoke, pružale su dobru preglednost, i kada bi stražari na njihovom vrhu primijetili neprijatelja, slali bi dimne signale, neku vrstu preteče Morseove abecede. Iz poruka dimnim signalima moglo se saznati odakle dolazi neprijatelj, kolika mu je snaga i kuda se kreće. S obzirom na to da jedan dio Čečenije, u kojem se nalazi i prijestolnica Grozni, predstavlja kotlinu u kojoj su česte magle, alternativni način upozoravanja s kula u vrijeme snižene vidljivosti bili su udarci gonga.
Izolirane kule za alarmiranje mogu se vidjeti često, a mi smo imali priliku obići i drevni grad Dere, u kojem dominiraju kule za obranu, smještene tik uz granicu s Gruzijom. Za ovaj lokalitet naši domaćini tvrde da su arheološka istraživanja pokazala da je podignut prije više od 1000 godina. Da bi do njega došli, prošli smo više od 10 km bespuća.
Čečeni također smatraju da njihov specifičan jezik, koji je gotovo istovjetan s jezikom stanovnika Ingušetije, potječe izravno od Noe. Jedna od karakteristika ovog jezika je da nema obraćanje osobi na Vi. Kako objašnjavaju naši domaćini, ovo nije zbog nedostatka poštovanja, već zbog isticanja jednakosti svih članova zajednice, koja je u njihovoj tradiciji veoma važna.
Tradicionalno kavkasko gostoprimstvo osjetit ćete i u Čečeniji. Upravo to može predstavljati jedan od aduta turističke ponude, uz ukusnu kuhinju i zdravu hranu. Na razvoj poljoprivrede i proizvodnju zdrave hrane posljednjih se godina poklanja mnogo pažnje. Prevladavaju jela od janjetine, spremljena kao šašlik - kavkaska varijanta ražnjića. Imali smo prilike probati je u restoranima, a u tradicionalnom čečenskom selu poslužena nam je janjetina kuhana u kotlu. Pored janjetine, tradicionalnu čečensku trpezu predstavljaju ukusne juhe i jela od pšeničnog i kukuruznog brašna: hinglaš, čepaglaš, žižig-ganlaš, dalnaš ("čečenska pizza") itd.
S obzirom na tradiciju, u maloprodajnim objektima na teritoriju Čečenske Republike, kao i Ingušetije, nije moguće kupiti alkohol. Slična je situacija s restoranima i kafićima u Groznom. Međutim, u hotelu u kojem smo bili smješteni u Groznom i hotelu na jezeru Kezenojam prodaja alkohola je slobodna.
Izuzev predsjedničke palače, ostale zgrade koje smo posjetili nemaju upadljivo osiguranje. Policije nema previše ni po cestama. Naš domaćin, načelnik policije general Alaudinov, nositelj Ordena hrabrosti za doprinos u borbi protiv terorizma, danas se kreće bez osiguranja i vozi u običnom civilnom automobilu. Sloboda kretanja je apsolutna, zašli smo i u udaljena planinska sela, a kroz kilometre bespuća došli do drevnog grada Dere. Kriminala i drugih oblika prijestupa u Čečeniji gotovo i da nema.
Autor i general-bojnik Apti Alaudinov
Igor DamjanovićDakle, ukoliko Čečenija bude razvijala i valorizirala svoje turističke potencijale istim tempom kako je u posljednjem desetljeću tekla obnova, nema sumnje da će biti u stanju u dogledno vrijeme na tržište izaći s kvalitetnom turističkom ponudom. Međutim, da bi odgovor na pitanje u naslovu "može li Čečenija postati Švicarska na Kakvazu" bio potvrdan, neophodno je da u svjetskoj javnosti budu pobijeđeni stereotipi, negativan imidž regije koji su proizveli ratovi i tragični događaji iz 90-ih i propaganda zapadnih centara moći.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
