Kako preživjeti južak, najpodmukliji vjetar na planetu?

Denis Koževnikov/TASS
Zamislite da izađete iz kuće, a vjetar na ulici je toliko jak da vas obara i vuče po snježnoj cesti, ostavljajući vas bez kape i torbe. A sve što možete učiniti je primiti se za uličnu svjetiljku i visiti s nje poput posteljine, sve dok vas ne napusti posljednji atom snage.

Za stanovnike gradića Peveka na sjeveru Čukotke ovakve avanture su česta pojava. Lokalni vjetar, zvani južak, najjači je vjetar na planetu. Ovdje puše tijekom cijele godine, s udarima do 60-80 metara u sekundi. A ako je ljeti ovaj vjetar samo neugoda koja diže prašinu i pijesak s cesta, on zimi u kombinaciji s ekstremno niskim temperaturama postaje stvarno opasan.

Pevek

Najsjeverniji vjetar

"Kad bi ovdje postojala stabla, odletjela bi zajedno s korijenjem", kaže Sergej Trunov iz Moskve, koji je u Peveku radio u prometnom sektoru. "Ovdje sam prvi put došao u veljači 2013. godine. Kada je zrakoplov sletio, vidio sam crne brežuljke. A noću sam čuo kako prozori zveče. Prišao sam prozoru i nisam mogao ništa vidjeti. Čuo sam samo zavijanje vjetra. Bio je to moj prvi susret s južakom."

Mještani kažu da je siguran znak da dolazi južak kada nad brežuljcima nekoliko dana stoje nepomični oblaci u obliku cvjetače. Južak traje nekoliko dana, a zatim nestaje. Ovaj vjetar je vrlo neobičan: može puhati nekoliko kilometara, iznenada nestati, a zatim se ponovno pojaviti. Što to znači? "Možete izaći u dvorište i tamo možda uopće neće biti vjetra. A na otvorenom će vas nalet vjetra jednostavno odnijeti te ćete se osjećati kao da je cijelo vaše tijelo stisnuto u škripcu", kaže Sergej.

Pevek je službeno najsjeverniji grad u Rusiji. Klima je ovdje oštra: zima s temperaturama koje padaju do 40 stupnjeva ispod ništice traje od listopada do svibnja. No premda slična studen nije neuobičajena za mnoge sjeverne dijelove Rusije zimi, južak je karakterističan samo za Pevek. Za njegovu je pojavu zaslužan lokalni krajolik. Grad se nalazi na samoj morskoj obali u podnožju dugog brežuljka, koji odvaja grad od beskrajne tundre. Vjetar u tundri dobiva na snazi, a zatim prelazi preko brežuljka. Otpuhuje snijeg s vrha brežuljka, koji se kotrlja niz padinu poput pjenušavih morskih valova.

Kada vjetar dosegne brzinu od 20 metara u sekundi, nastava u školama se otkazuje, a kada dostegne 30-35 metara u sekundi, neke organizacije također prestaju s radom. No, život u gradu ne prestaje, jer mnogi ljudi i dalje rade i viđaju se s prijateljima.

Nema se kamo pobjeći

Najopasniji su iznenadni naleti vjetra, koji mogu trajati od pet do petnaest minuta. Odnosno, izašli ste iz kuće, pogledali oko sebe, zaključili da vjetra nema, došli do ugla kuće i zatekao vas je nalet vjetra. Kada se to dogodi, vrlo je teško ostati na nogama. Ljudi koje uhvati takav nalet ponekad završe puzeći na sve četiri, prolazeći ispod kuća. Prije izlaska neki ljudi stavljaju skijaške maske kako bi se zaštitili od pijeska i šljunka koje podiže vjetar.

"Pri takvim je naletima najvažnije da u blizini postoji nešto za što se možete uhvatiti, jer vas vjetar može jednostavno nositi po cesti i ne možete ništa učiniti", kaže Jevgenija, koja se s u Pevek preselila iz Vladivostoka s mužem zbog posla. "Bilo je slučajeva kada su se ljudi držali za stup dok su im noge bile u zraku, pa su se na kraju poput zastave vijorili na vjetru."

Južak je u stanju podići ne samo ljudska bića. "Jednom sam vidio kako je vjetar prevrnuo UAZ jednovolumen", prisjeća se Sergej. "Drugi put smo kroz prozor gledali kako vjetar po ulici otpuhuje teški pomorski kontejner. Možda je bio prazan, no nije nam bilo svejedno."

Na početku školske godine djeca prolaze poseban trening s praktičnim savjetima o tome kako se ponašati u slučaju južaka. "I kod kuće s njima razgovaramo o tome što se može dogoditi, a oni i sami sami vide što se događa na ulici", kaže Jevgenija.

View this post on Instagram

A post shared by Евгения (@evgenechka35) on

"Najgore je kad vas vjetar uhvati u tundri", nastavlja Jevgenija. "Cestu za nekoliko minuta prekrije snijeg, a vi ostajete sami  jedan na jedan sa stihijom. U tundri nema orijentira, sve oko vas je bijelo. U takvoj situaciji je najpametnije ostati na mjestu - ukoliko imate automobil u kojem ima goriva, naravno. Inače je to sigurna smrt."

Sergej se prisjeća kako ga je južak jednom ulovio u tundri izvan grada: bila je mećava, a cesta nije bila vidljiva. "Biti u automobilu u tom trenutku bilo je jednostavno zastrašujuće. Vjetar udara o prozore i čini se kao da će se svakog trena rasprsnuti."

Grad tratinčica i romantičara

Grad je u sovjetskim vremenima imao više od 12 tisuća stanovnika - ovdje su se nalazila velika nalazišta zlata, žive, ugljena i urana. Istina, grad se zbog krize devedesetih godina počeo ubrzano prazniti, a danas u njemu živi samo oko 4 tisuće najupornijih. Na toj je cifri broj stanovništva prestao opadati. "Mnogo je ljudi koji su rođeni ovdje i koji Pevek smatraju svojim domom i ne žele otići na kopno", kaže Jevgenija. "U rudarskim kompanijama rade uglavnom radnici na rotaciji, dok su u gradu ostali patrioti i pustolovi. Plaće više nisu tako visoke kao nekad. Pozitivna stvar je da se ne morate bojati za svoju djecu - svi su na vidiku i svi se poznaju."

Pevek

Mještani kažu da je Pevek grad tratinčica i romantičara. U ljetnim mjesecima ovdje cvjeta milijun bijelo-žutih cvjetova i nikada ovaj grad nećete zamijeniti za neki drugi. Kao i u drugim gradovima na Krajnjem sjeveru, i ovdje postoje problemi s prometnom povezanošću s "kopnom", skupim prehrambenim proizvodima i sporim internetom. No zato je pogled na brežuljke i sjevernu svjetlost nevjerojatan te ga ništa ne može zamijeniti.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće