Godišnjica katastrofe u Černobilu: 6 pitanja o uzrocima i posljedicama

Pripjat

Pripjat

Getty Images
26. travnja 1986. godine u nuklearnoj elektrani u Černobilu u blizini Pripjata (danas Ukrajina) eksplodirao je nuklearni reaktor i u zrak izbacio oblak proizvoda fisije. Uslijed toga zrak i zemljište u nekoliko područja Ukrajine, Rusije i Bjelorusije zatrovani su na nekoliko sljedećih desetljeća. Ovo su kratki odgovori na najčešća pitanja o černobilskoj nesreći i njenim posljedicama.

1. Što je izazvalo eksploziju?

Još uvijek se raspravlja o točnom uzroku najteže nuklearne nesreće u povijesti čovječanstva. Ono što se pouzdano zna je da je prilikom redovnog isključenja 4. reaktora (prema rasporedu) temperatura u njemu dramatično skočila, što je izazvalo dvije eksplozije koje su uništile reaktor.  

Ali, zašto je temperatura iznenada porasla? Prema prvoj verziji, koja je navedena u službenom izvještaju Međunarodne savjetodavne grupe za nuklearnu sigurnost (INSAG) iz 1986. godine, za eksploziju su odgovorni operatori elektrane i njihovo "kršenje pravila".  

Međutim, izvještaj INSAG-7 iz 1992. godine, kako su potvrdili njegovi autori, "pažnju skreće na izvjesne osobitosti konstrukcije, uključuju konstrukciju kontrolnih šipki i sigurnosnog sustava". Istraživači su zaključili da je struktura černobilske nuklearne elektrane od početka imala nedostatke. Postoje i druge verzije (potres, teroristički napad itd), ali smatra se da su one manje uvjerljive.

2. Kako je Sovjetski Savez reagirao na nesreću?

Tokom nekoliko dana vlasti Sovjetskog Saveza su skrivale prave razmjere radioaktivnog zagađenja. Stručnjaci za Russia Beyond kažu da je to učinjeno s ciljem da se izbjegne panika. Do 27. travnja bio je evakuiran grad Pripjat, koji je najbliži Černobilu (132 kilometra od Kijeva).


Do početka svibnja vlasti su rajon za evakuaciju proširile na 30 km. Izuzetno radioaktivne ruševine reaktora prekrivene su specijalnim "sarkofagom" kako bi se spriječilo daljnje zagađenje. Više od 600 tisuća ljudi iz raznih dijelova Sovjetskog Saveza sudjelovalo je u gašenju požara, čišćenju terena i izgradnji sarkofaga.

3. Koliki je broj žrtava?

Tri osobe su poginule u samoj eksploziji, ali je žrtava bilo znatno više. Među operatorima koji su se 26. travnja nalazili u elektrani, njih još 42 je umrlo od akutnog radijacijskog sindroma tokom idućih 10 godina. Tako da je bilo najmanje 45 direktnih žrtava nesreće.


Eksplozija je izazvala zagađenje teritorija promjera 200 kilometara uranovim i plutonijevim izotopima, jodom-131, cezijom i stroncijem-90, koji su radioaktivni i štetni za ljudsko zdravlje. Međutim, nemoguće je utvrditi točan broj onih koji su se razboljeli i umrli od posljedica radijacije, posebno nakon što je prošlo više godina. Svjetska zdravstvena organizacija je 2005. godine objavila izvještaj prema kojem je černobilska katastrofa mogla izazvati smrt čak 4000 ljudi.

4. Koje su posljedice nesreće u sadašnjosti?

Usprkos ozbiljnom zagađenju, stručnjaci uglavnom smatraju da su posljedice katastrofe koja se dogodila prije 30 godina danas minimalne. Najozbiljnija (i najtragičnija) posljedica je visok rizik od raka tiroidne žljezde za ljude koji su imali manje od 18 godina kada se nesreća dogodila. Najvjerojatnije je to u vezi s tim što su pili mlijeko zagađeno radioaktivnim jodom, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija 2006. godine. Povezanost drugih oboljenja sa nesrećom iz 1986. godine još nije dokazana.

Agencija TASS navodi izjavu Rafaela Arutjunjana, stručnjaka za nuklearnu sigurnost, koji kaže: "Ne postoje ozbiljne posljedice za ljude (osim slučajeva raka štitne žljezde) i ne može ih biti, jer je doza radijacije s kojom su se ljudi sreli bila vrlo mala. Što se tiče utjecaja na životnu sredinu, on je još manji."


Međutim, neki ljudi se ne slažu s ovakvim stavom. Kada je 2016. godine dopisnik Russia Beyond stigao u Novozipkov (Brjanska oblast), grad najbliži Černobilu na ruskom teritoriju, rekli su mu da su slučajevi onkoloških oboljenja u ovom gradu viši od državnog prosjeka.

5. Je li ljudi danas žive u blizini Černobila?


Izdvojena zona promjera 30 kilometara oko tragičnog 4. reaktora još uvijek postoji. Međutim, ima ljudi (njih oko 2000) koji su se vratili u svoje napuštene domove u Pripjatu i okolnim selima, koji radije žele da žive u teškim uvjetima nego da napuste svoj zavičaj. Kako je 90-godišnji stanovnik izdvojene zone rekao 2016. godine, "tajna dugog života je u tome da ne napustite rodno mjesto čak i kada je zatrovano".

Ivan Šamjanok, 90-godišnji stanovnik izdvojene zone.

6. Je li je moguće (i sigurno) posjetiti Černobil?

Ljudi tamo odlaze. Postoje organizirane ture. Ako želite doživjeti turobnu atmosferu napuštenih sovjetskih gradova trebate otići u Ukrajinu i tamo rezervirati aranžman (prema službenoj internet stranici, najjeftiniji jednodnevni izlet košta 89 dolara), a onda uživati u impresivnom putovanju.

Turisti u Pripjatu.


"Razina opasnosti u Zoni nije visoka, ali su ipak preporučene neke mjere predostrožnosti, uglavnom u vezi s oblačenjem", napisao je dopisnik Russia Beyond, Anton Papić poslije posjeta Černobilu prije dvije godine. Prema njegovim riječima (a isto tvrde i drugi novinari), tamo je pravi grad duhova, na mjestu gdje vrijeme stoji 32 godine, nakon što je zloglasna eksplozija zauvijek promijenila živote lokalnih stanovnika.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće