Narodi Dagestana - potomci drevnih nomadskih plemena

Žitelj Dagestana.

Žitelj Dagestana.

Kommersant
Kolorit žitelja planinskih predjela najjužnije ruske regije.

Žitelji Dagestana imaju samo jedan problem: ljudi se boje doći im u posjet. Sudeći po vijestima koje objavljuju mediji, izgleda da se u ovoj planinskoj republici nikada ništa dobro ne događa, tako da će čovjek obavezno zapasti u nevolju ako tamo ode. S druge strane, malo je ljudi koji znaju da Dagestan ima najdublji kanjon na svijetu, da je jedno od najstarijih naselja na zemlji i da su njegovi stanovnici nevjerojatno gostoljubivi. "Mi uvijek želimo dokazati svijetu da smo najbolji" - to možete čuti u razgovoru s mještanima. U ovoj frazi kao da su sumirani rezultati višestoljetne povijesti Dagestana.

Ne postoji takav narod

Ne postoji etnos pod nazivom Dagestanci. Na sjeveroistočnom Kavkazu i u jugozapadnoj Prikaspijskoj ravnici živi preko 40 naroda, od toga 14 autohtonih, tj. ukupno 3 milijuna ljudi. Za sve te narode se koristi kolektivan naziv Dagestanci. Najviše ima Avara, na drugom mjestu su Dargini, zatim Kumici, Lezgi, Rusi, Laci, itd.

Dagestanski

U davna vremena ovuda je prolazio Veliki svileni put, a ovaj je teritorij graničio s Turskom i Iranom. Kada su Mongoli zauzeli Kinu, Staru Rusiju, Indiju i Srednju Aziju, došli su i ovdje. Autohtoni narodi su se očajnički borili za svoju neovisnost. Ponekad im je uspijevalo obraniti se čak i od najkrvožednijih agresora. Jednom im je nakratko pošlo za rukom formirati čak i neovisni emirat Derbent.

"Svi smo mi stranci (nomadi) na Kavkazu. Ali ovdje je uvijek postojalo rivalstvo kada je riječ o najstarijem narodu", kaže Muslim Alimirzajev, osnivač projekta "Nepoznati Kavkaz". U planini se vodi neprekidni rat za pašnjake, a svako selo ima svoj jezik, svoje legende, svoje nacionalne osobitosti. U Dagestanu se smatra da Dargini umiju zarađivati novac, a da se Avari vole odmarati i uživati u životu. "Ali nas je uvijek ujedinjavala religija (95% muslimana) ili zajednički neprijatelj". Jednom kada je zavojevač Tamerlan pokušao pokoriti Dagestan, suočio se s braniteljima iz ovdašnjih kneževina na čelu s djevojkom po imenu Partu Patima (često je uspoređuju s Ivanom Orleanskom) i brzo se povukao.

Ako me pitate tko sam

Djevojka za vrijeme žetve u Dagestanu, Agulska regija, Rusija.

Prvo što ćete ugledati kada izađete iz zračne luke u Mahačkali bit će Slavoluk podignut u čast 200. godišnjice ujedinjenja Dagestana i Rusije. Dagestan je ušao u sastav Ruskog Carstva 1722. godine, nakon što je ovaj teritorij osvojio Petar Veliki. Derbent je bio ključno mjesto Kaspijske regije i najveće dostignuće prve Perzijske ekspedicije ruskog cara. Međutim, ovdje je ruska baza postojala samo 13 godina, da bi zatim bila predana Iranu u znak dobre volje. Dagestan se zauvijek vratio u sastav Rusije početkom 19. stoljeća poslije Rusko-perzijskog rata.

"Kada odem u inozemstvo, ljudi me pitaju tko sam. Ja kažem da sam prije svega Rus, zatim Dagestanac, i tek na kraju Avarin. Ja nisam Rus po nacionalnosti, nego zato što sam dio cijele zemlje. Tako obično danas razmišljaju ljudi u Dagestanu", kaže Alimirzajev.

Nismo došli dobrovoljno i nećemo otići dobrovoljno

Dagestan. Stari svileni put kroz planinski krajolik s ovcama na strmoj padnini brda u prvom planu.

Dagestanci smatraju da Rusija počinje od njihovog teritorija. Oni se nalaze u najjužnijoj točki Rusije. To je 2017. godine bila regija koja je najviše dotirana (dobila je preko 52 milijarde rubalja ili 896 milijuna dolara). Ovdje 55% stanovnika živi izvan urbanih teritorija. I pored toga, u planinama ne živi mnogo ljudi zato što mladi radije odlaze u ravnicu na školovanje i ne žele se vratiti. Nije prestižan posao biti pastir, ali je to tradicionalno zanimanje na planinskim platoima. Dagestan je vodeća ruska regija po uzgoju krupne i male rogate stoke.

U ovoj regiji je prestižno postati sportaš, po mogućnosti olimpijski prvak. Obično se odavde "izvoze" majstori borilačkih vještina.

Natjecatelji u mješovitim borilačkim vještinama treniraju u sportskom centru u Mahačkali.

Izvan gradova je stanovništvo obično koncentrirano u selima na platou. Žitelji pojedinih sela odlično zarađuju zahvaljujući etničkim zanatima. Kubaci, primjerice, proizvode jedinstveni nakit, a naselje Rahata je jedino mjesto u Rusiji gdje se proizvode burke (narodna dagestanska nošnja, ogrtači od čoje).

Žene iz obitelji Abutalipov u dagestanskom selu Rahati prave burke.

Glavni grad, Mahačkala, je raznolik. Tu se internacionalne kompanije natječu s obrtnicima i islamskim buticima poput jednog koji se zove "Djevojka u hidžabu" sa sloganom: "Samo se pokrij!". "Islamski butici su svojevremeno bili u trendu i donosili su profit. Ženama je prikazano da islam može imati vlastitu modu. Imali su dobre marketinške ideje. Instagram je bio preplavljen fotografijama u stilu 'Pogledajte što mi moj muž može kupiti'", priča Alimirzajev.

Danas Alimirzajev živi u Pjatigorsku (Stavropoljski kraj, 1574 km od Moskve). I on je, kao i svi ostali, uplašen kada čuje vijesti o novoj protuterorističkoj operaciji u republici. To ne odgovara onome što vidite kada dođete u Mahačkalu. Grad je miran, uravnotežen i ima predivne pejzaže.

Najstariji žitelj Kubačija Gadžiomar Izabakarov ima 79 godina i hvali se svojom kolekcijom graviranih srebrnih predmeta u minijaturnom muzeju u svojoj kući u Kubačiju. 13. svibnja 2010.

Ako pitate Dagestanca bi li radije ostao u Rusiji ili se odvojio, najvjerojatnije ćete dobiti "diplomatski" odgovor: "Nismo ušli u Rusiju dobrovoljno i nećemo dobrovoljno izaći" - to je citat nacionalnog pjesnika Rasula Gamzata. To je tipičan dagestanski odgovor, i on je vrlo pošten.

Više