/ TASS/Natalija Garnelis
Starica s maramom tjera koze kaldrmom. "Kako vam je lijep jarac!", oduševljeno joj kaže turist s bijelim slamnatim šeširom te se uhvati za fotoaparat. "Aha, liči na tebe!", odgovori mu starica škripavim glasom, i strogo doda: "Ne slikaj! Koze mi se od toga razbolijevaju!"
Ona udari štapom o kaldrmu i povuče ogromnog jarca uz ulicu duž drvenih kuća s izrezbarenim prozorskim okvirima i oronulog zvonika prema Sabornoj Gori s bijelim hramom na vrhu. Na vrhu brda stoji pedesetak ljudi. Svi kao začarani promatraju rijeku koja se blista između tamnih brežuljaka nakostriješenih od mnoštva krovova, crkvenih kupola i vrhova starih jela.
/ TASS/Nataljia Garnelis
Prije 120 godina taj pejzaž je naslikao Isak Levitan, tada još uvijek nepoznati slikar, a kasnije jedan od najboljih ruskih pejzažista. Upravo zahvaljujući njemu je pogled sa Saborne Gore u gradu Pljos postao prepoznatljivi "zaštitni znak" Rusije.
Pljos je udaljen od Moskve 395 kilometara. To je minijaturni grad, jedan od najmanjih u Rusiji. Ima svega dvije i pol tisuće stanovnika, ali devet crkava, pet muzeja, jedno kazalište i pregršt raznobojnih drvenih kuća razbacanih po šumovitim padinama brežuljaka i jaruga. Uske ulice pod nevjerojatno oštrim kutovima spuštaju se prema Volgi, najvažnijoj rijeci ruske geografije i ruske kulture. Inače, Volga na ovom mjestu nije jako široka.
/ TASS/Natalija Garnelis
Najpoznatija stara vila u Pljosu je kuća s mezaninom na obali Volge, koja je pripadala trgovcu Solodovnjikovu. Tu je 1888. godine odsjeo 28-godišnji Isak Levitan s prijateljicom Sofjom Kuvšinjikovom. Ovaj moskovski par je putovao Volgom u potrazi za inspirativnim pejzažima, ali bez uspjeha, sve dok jedne ljetne večeri Levitan s palube parobroda nije vidio šumovito brdo okruženo malim kućama. "Silazimo!", odlučno je priopćio suputnici, ne pitavši kapetana čak ni kako se taj gradić zove.
Iznajmljena soba u kući pljosovskog trgovca Solodovnjikova napunila se slikarskim platnima koja se nisu stizala osušiti. Levitan je svakog jutra postavljao slikarski stalak na brežuljcima Pljosa. A kada je došla jesen, on je u Moskvi otvorio izložbu svojih pljosovskih krajolika i već je narednog dana dojučerašnji siromah postao čuven.
/ TASS/Dmitrij Feoktistov
"Ah, kad bih imao novca, kupio bih od Levitan njegovo 'Selo'. Ono je svo nekako sivo, jadno, zabačeno, neugledno, ali odiše takvom krasotom da se odvojiti ne mogu..." - to je Anton Čehov pisao svome bratu.
Poslije Levitanovog uspjeha u Pljos su najprije nagrnuli slikari "svih boja", a zatim i važne ličnosti iz Moskve, Peterburga, Nižnjeg Novgoroda i Kazanja. Kuće pljosovskih trgovaca su otkupljivali pisci, skladatelji i ljubitelji umjetnosti, a u lokalnim kazalištima su predstave igrali čuveni glumci. Pljos je postao "ljetno odmaralište".
/ Danil Litvincev
Najravnije mjesto brežuljkastog Pljosa je gradski kej dug tri kilometra, gdje se jedna za drugom redaju male trgovačke vile iz 19. i s početka 20. stoljeća. Dom Novožilova, imanje Mojsejevih, dom Filosofove - sva ta zdanja nose imena po ranijim vlasnicima, trgovcima s Volge, a danas su ona dio "poduzeća" od kojeg živi cijeli grad. Riječ je o mreži butika i hotela pod nazivom "Soborna Sloboda", koja je prije dvadeset godina udahnula novi život ovom gradiću.
Restoran ovdašnjeg jedriličarskog kluba u knjizi dojmova ljubomorno čuva zahvalnost Dmitrija Medvedeva koji je od 2008. do 2012. bio predsjednik Rusije: "Hvala, sve je bilo vrlo ukusno". A na jednoj se gostinjskoj kući blista pločica postavljena u znak sjećanja na boravak princa i princeze od Kenta. Mještani pričaju da se princeza raznježila gledajući u rano jutro kako pljosovske koze (kojih ovdje ima na sve strane) jedu krizanteme ispod njezinog prozora. Mnogi se žale da su cijene u Pljosu previsoke. Noćenje u restauriranoj trgovačkoj kući može koštati i 1500 eura.
/ Danil Litvincev
Povijesna vila trgovca Solodovnjikova na obali Volge nije pretvorena u hotel. Kuća gdje je Levitan proveo tri ljetne sezone 1888.-1890. i naslikao dvjesto slika koje se sada čuvaju u najboljim muzejima svijeta i sama je postala muzej. U njoj je ponovno uspostavljena atmosfera trgovačke kuće s kraja 19. stoljeća, a izloženo je i nekoliko krajolika Izaka Levitana i njegovih učenika.
U susjednom Muzeju ruskog pejzaža izložena su klasična djela pejzažista ruske škole: Savrasova, Bogoljubova, Žukovskog, Šiškina i Klota. To je vrlo velika zbirka za provincijski gradić s tako malim brojem stanovnika (ima ih koliko i stanara u dva moskovska nebodera).
Svakoga dana od svibnja do listopada se na pljosovskom pristaništu "usidri" bijeli turistički brod. Volga je najvažnija ruska riječna turistička magistrala. Turisti se na krstarenju zadrže u Pljosu nekoliko sati i za to vrijeme se trude pokupovati sve lanene stolnjake u trgovinama suvenira i dimljene deverike od ovdašnjih ribolovaca, i usput svratiti u par najvažnijih muzeja.
/ Danil Litvincev
Kontrast im prave sretnici koji su kupili kuću u Pljosu ili su na par dana iznajmili vilu po cijeni čitavog krstarenja. Oni vikendom odlaze pogledati predstavu u pljosovskom kazalištu, a zatim ležerno "proučavaju" jelovnik u nekom restoranu.
/ Danil Litvincev
I jedni i drugi se svake večeri penju na Sabornu Goru. S vrha obraslog brezama pruža se pogled na nekoliko pljosovskih crkvi, na brežuljke pokrivene drvećem i izbe koje izviruju iz tog zelenila. Volga se gubi negdje na horizontu, gdje je već sve ravno, a ta ravan se na ruskom zove "pljos". Tako je nastao krajolik koji je zahvaljujući Levitanu postao simbol unutrašnjosti Rusije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu