Jelec, najdalji predio Stare Rusije

Jelec se naziva i "gradom s trideset i tri crkve".

Jelec se naziva i "gradom s trideset i tri crkve".

Lori / Legion Media.
Jelec je kao jedan od najstarijih ruskih gradova s 226 kulturno-povijesnih spomenika uvršten u svjetsko kulturno nasljeđe UNESCO-a. To je grad u kojem kao da je vrijeme stalo još onda kada se tamo školovao i pisao svoja prva djela Ivan Aleksejevič Bunjin, prvi ruski dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Četiri stotine kilometara od Moskve nalazi se grad u kojem vrijeme kao da je stalo još onda kada se tamo školovao i pisao svoja prva djela Ivan Aleksejevič Bunjin, prvi ruski dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Jelec je umjesto na gradske rajone i dalje podijeljen na "slobode" (naziv za naselja sa slobodnim stanovništvom iz doba kmetstva). Tvornica šećera, kožara, tvornica duhana, destilerija - sve su to zdanja sa stogodišnjom poviješću. U tom je gradu teško naći suvremenu turističku infrastrukturu, do njega još nisu stigli brzi vlakovi. Međutim, svaka kvaka na vratima, svaka kuća i svaka ulica izgledaju upravo onako kako su izgledale i krajem 19. stoljeća.

 

Jelec, Lipecka oblast

Najlakši način da se tamo stigne

Od Moskve do Jeleca može se stići vlakom za 8 sati. Vlakovi kreću sa Kurske ili Pavelecke željezničke postaje u Moskvi.

Jelec je posebno bogat kulturnim spomenicima u odnosu na skromnu površinu koju zauzima: na nešto više od 65 četvornih kilometara nalazi se 226 objekata od izuzetnog kulturnog značaja, uključujući i 90 spomenika od regionalnog i federalnog značaja. Njegov povijesni dio pored mnogih spomenika krasi izuzetno očuvan stari izgled grada. Točan broj crkava otkriva podatak da se Jelec naziva gradom s trideset i tri crkve.

Među njima se posebno izdvaja jelecka Katedrala Uznesenja Gospodnjeg koja je ujedno i sjedište eparhije. Izgrađena je u rusko-bizantskom stilu, a njezina visina s križem iznosi 74 metra.

Svakoga tko je upoznao znamenitosti Moskve jelecka Katedrala Uznesenja odmah će podsjetiti na moskovski hram Krista Spasitelja, a razlog za to leži u tome da  ih je osmislio isti čovjek - Konstantin Ton, arhitekt koji je izgradio i Veliki kremaljski dvorac i Oružejnu palaču. Sredstva za izgradnju Katedrale Uznesenja prikupljana su 75 godina po najbogatijim gradovima Rusije.

 

Krajnji posjedi srednjovjekovne Rusije

Dolina rijeke Sosne, koja protječe pored Katedrale Uznesenja, u 14. stoljeću se smatrala krajem Rusije. Iza nje se prostiralo tzv. Divlje polje - stari naziv za sve stepske oblasti kojima su vladali nomadi. Svi koji su napadali Moskvu i Tver s tobolcima punim strijela - Kumani, Mongoli, Krimski Tatari - najprije su spaljivali Jelec. Zato je taj grad u svojoj dugoj povijesti mnogo puta iznova obnavljan.

Preko puta Katedrale Uznesenja nalazi se Crveni trg. Malo dalje je Spaska kula čiji sat obilježava svaki navršeni sat.

Dvije najvažnije ulice starog dijela grada su Ulica mira (Torgova prije Oktobarske revolucije), jednim dijelom pješačka zona, i Ulica komunarov (komunaca). Ulica mira postoji preko 400 godina. Danas je njezin središnji dio kao najuža gradska jezgra zatvoren za promet i posebno uređen za sve koji vole šetati. Ukoliko se, međutim, netko umori od šetnje, može se provozati kočijom. Ova ulica je puna lijepih starih drvenih kuća i trgovačkih domova s ​​radnjama koje pak dalje zamjenjuju nešto novije zgrade.

Jelec je u Staroj Rusiji predstavljao kraj Rusije: iza njega se prostiralo tzv. Divlje polje - stari naziv za sve stepske oblasti kojima su vladali nomadi. Izvor: Lori / Legion Media.Jelec je u Staroj Rusiji predstavljao kraj Rusije: iza njega se prostiralo tzv. Divlje polje - stari naziv za sve stepske oblasti kojima su vladali nomadi. Izvor: Lori / Legion Media.

Doručak i ručak

Dan se može započeti lijepim doručkom u kafićz "Jem" koji se nalazi nedaleko od centra grada. Tamo pripremaju "varenike" s nadjevom od krumpira ili od višanja po posebnom receptu, koji su jedno od omiljenih jela mještana. To je, uzgred, i jedino mjesto u gradu gdje postoji Wi-Fi.

Jelec ima samo dva restorana - "Olenj" ("Jelen") u ulici Sverdlova i "Jelec" u Ulici komunarov, i u oba možete ukusno objedovati. Neradnim danima su prepuni, ali uvijek se može naći slobodan stol. Obavezno treba probati jelecku okrošku s bijelim raženim kvasom. Jelec je inače jedan od rijetkih ruskih gradova gdje se priprema bijeli raženi kvas. Njegov recept je toliko složen da u gradu ima svega nekoliko starosjedilaca koji ga znaju. Kao aperitiv bit će vam ponuđen liker od hrena iz lokalne destilerije. Njegova dobra osobina je to da nakon njega nema mamurluka. A uz čaj odlično ide pastila (voćni žele) od antonovskih jabuka, za koju se smatra da je recept osmislila baka Ivana Bunjina.

 

Mjesta koja obavezno treba posjetiti

Smještaj

U Jelecu postoje četiri hotela. Najbolji od njih je „Lada“. Osoblje hotela je uz nadoplatu spremno organizirati doček i prijevoz gostiju. Drugi hoteli, kao što je „Parnas“ ili „Jelec“, nešto su skuplji, no međutim ne pružaju takav komfor.

Jedna od tradicija ovog grada je i proizvodnja piva: još od 1875. na Litejnoj ulici nedaleko od Konjskog mosta radi Jelecka pivovara. U blizini pivovare obično ljetom Jelečani posjedaju za stolove na obali i uživaju u pogledu na rijeku Sosnu i istočni dio grada, i piju razne vrste piva uz slanu zakusku poput dimljenog soma. Uvijek vlada dobro raspoloženje, svi su opušteni, ali i vrlo pristojni, tako da mnogi dolaze i s djecom.

Posjet zavičajnom (etnografskom) muzeju smatra se jednom od glavnih gradskih atrakcija. Pored raznih etnografskih predmeta domaćinstva i pokućstva iz 19. stoljeća, tamo se čuvaju i pojedini predmeti iz Drugog svjetskog rata kao što su molotovljevi kokteli predviđeni za uništavanje neprijateljskih tenkova.

Još jedno mjesto koje svakako treba vidjeti je nacionalni park "Vorgoljskije skali" koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanji rezervat na svijetu. Do tamo možete doći taksijem. Na njegovom teritoriju je sačuvan posjed jeleckog trgovca Ivana Afanasijeviča Taldikina. Pored gospodskog doma, oronulih fontana i jezera s labudovima još uvijek stoji stara vodenica iz daleke 1867.

 

Ivan Bunjin

Stanovnici Jeleca su svom znamenitom piscu Bunjinu u čast posvetili 3 spomenika. Prvi od njih je škola br. 1, nekadašnja gimnazija u kojoj se on školovao (Sovjetska ulica 121). U školi postoji stalni postav posvećen piscu. Druga dva spomenika nalaze se u gradskim parkovima: dostojanstvena figura pisca u zrelim godinama u parkiću u Ulici Sverdlova i Bunjin gimnazijalac u velikom gradskom parku, u kojem je sačuvana i fontana iz vremena dok je Bunjin pohađao gimnaziju. Bunjin je u jeleckim pejzažima i uopće u životu u Jeleckom okrugu vidio suštinu svega što čini nostalgiju ruskog života.

 

Suveniri

Jelec je čuven po čipkarstvu i po svojim divnim čipkama. Tamošnja tradicija tkanja bijelog pamučnog ili lanenog konca kačkanjem stara je sto pedeset godina. Prije Revolucije je u čitavom okrugu čak 40 000 žena izrađivalo čipku za prodaju. U to vrijeme su korištene samo prirodne boje: plava je dobivana od različka, a žuta od gorocvijeta. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće