Sjeverna Šambala: Među "kamenim ljudima" Jakutije

Ivan Dementijevski
"Svete planine" autohtonih naroda ruske republike Sahe privlače ljubitelje avanturističkog turizma.

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Litice u obliku stupova na planini Kisiljah u istočnom dijelu Verhojanskog rajona Jakutije nešto su poput muzeja zemlje i neba. Na jakutskom jeziku se ovo mjesto zove "Kisileh", što u prijevodu znači "s čovjekom". Te zagonetne figure, nastale eolskom erozijom, zovu se još i "kameni ljudi" i "duhovi planina".

Turisti i vodiči sami daju imena najupečatljivijim figurama ove prirodne znamenitosti. Primjerice "čovjek koji čita", "glava s Uskršnjih otoka", "svod-pudlica", "kameni grad", itd.

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Stupovi Kisiljaha oduvijek su bili obavijeni velom mistike. Stoljećima su ovdašnji žitelji vjerovali da se tu nalaze vrata koja vode u svijet viših božanstava, i zato je samo šamanima bilo dozvoljeno penjuati se na vrh Kisiljaha, da bi se tamo mogli obratiti "bogovima gornjeg svijeta", tj. duhovima predaka Aji, napuniti se njihovom energijom i izmoliti za svoj narod zdravlje, sreću i puno djece.

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Teritorij sjeveroistoka Jakutije, gdje su sada litice na Kisiljahu, u prapovijesti je bio morsko dno. Stupovi su stari oko 60 milijuna godina. Danas je to područje karakteristično po subarktičkoj klimi i najnižoj temperaturi zraka na svijetu, ne računajući Antarktidu. U veljači 1892. godine u gradu Verhojansku zabilježena je temperatura od -67,8 stupnjeva Celzija. Verhojansk i naselje Ojmjakon, gdje je zabilježen minimum od -64,3 stupnja Celzija, bore se za titulu najhladnije točke na sjevernoj polutki našeg planeta.

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Legenda kaže da klima u Jakutiji nije uvijek bila tako surova, da su dani u godini bili većinom sunčani, te da su u okolici Kisiljaha živjeli ljudi. Ali, klima se postepeno mijenjala, iz godine u godinu je postajalo sve hladnije, i kada su uvjeti postali potpuno neprikladni za život, ljudi su odlučili odseliti na jug. I dok su prelazili preko Kisiljaškog grebena, mnogi su se smrznuli i pretvorili u kamene skulpture.

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Istraživač jakutskih prostora Gergard Majdelj zapisao je u 19. stoljeću svoje dojmove s prvog susreta s "kamenim ljudima" na Kisiljahu: "Bilo je čak i takvih da se čovjek, prolazeći pored njih na konju, nehotice zapita nije li možda bolje zaobići ih, jer su stupovi stajali na tako tankom 'postolju' da su mogli, čini mi se, svakog trenutka pasti. Pojedini stupovi su stajali na tako lijepo zakrivljenim i glatko zaobljenim postoljima, da ih ni kipar ne bi bolje isklesao ".

Izvor: Ivan DementijevskiIzvor: Ivan Dementijevski

Ako netko želi posjetiti Jakutiju i svojim očima vidi Kisiljah, najbolje je da to učini u razdoblju od lipnja do rujna. Do "svetih planina" stiže se iz Jakutska u organiziranim grupama s vodičem. Čeka vas putovanje lokalnim avionskim linijama, cestovnim i riječnim prijevozom, kao i pješačenje po 10 kilometara na dan. Više informacija na stranici ru.visityakutia.com.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće