U posjetu Evenkima: Svakodnevica istočnog Sibira

Mihail Kuhtarev / RIA Novosti
Saznajte kako jedan autohtoni narod krajnjeg sjevera živi u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Zrakoplovi iz Jakutska (8300 km udaljenog od Moskve) u Nacionalni ulus (rajon) lete ne više od dva puta tjedno. Mještani dolaze na uzletište kako bi dočekali rodbinu i svi se poznaju iz viđenja. Dolazak pridošlice je ovdje velika stvar u svakom naselju i dotični će ubrzo biti pozvan na čaj - Evenki su prilično gostoljubivi.

Kraljevstvo tundre i zime

Evenkijski nacionalni ulus najveća je teritorijalna jedinica Jakutije. Ova zemlja uzgajivača sobova nalazi se sjeverno od Arktičkog kruga u sjeverozapadnom dijelu republike.

Izvor: RIA Novosti/Mihail KuhtarevIzvor: RIA Novosti/Mihail Kuhtarev

Četiri naselja Ulusa imaju populaciju od 4000 ljudi. Jedini način da dođete do udaljenih naselja ili grada Jakutska je vozeći se ledenom cestom kojom se može proći samo kad temperature padnu ispod nule. Zima ovdje vlada gotovo cijele godine, dok se ljeto kratko pojavi u lipnju i srpnju. Jedno od naselja, Olenek, s Jakutskom je povezano starim zrakoplovom An-24.

 

Zašto Evenki govore jakutski?

Izvor: RIA Novosti/Aleksandar LiskinIzvor: RIA Novosti/Aleksandar Liskin

Oko 1500 Evenka živi u drvenim kućama u Oleneku i Harijalahu. Osnovne namirnice nabavljaju lokalno, dok za one sofisticiranije moraju u Jakutsk.

Osnovne namirnice u evenkijskoj kući su meso soba i riba. Poslovi su u Ulusu rijetki tako da Evenki zarađuju lovom na sobove i vukove. 

Izvor: RIA Novosti/Igor MihalevIzvor: RIA Novosti/Igor Mihalev

Nema interneta, no škola u Oleneku je dobro opremljena te čak ima i etnografski muzej. Ravnatelj muzeja Prokopij Savvinov drži ture. 

"Prije no što su sovjetske vlasti došle 1935., Evenki su živjeli kao velika zajednica koje se bavila uzgojem sobova, lovom na divlje sobove i ribolovom", kaže Savvinov. "Izgubili smo materinji jezik još u 17. stoljeću, kada su došli Kozaci. Oni su uveli porez... i ubirali ga... za svaki razgovor [koji su čuli] na evenkijskom jeziku. Kako bi izbjegli plaćanje poreza, Evenki su se počeli kamuflirati u svoje susjede Jakute. Živjevši jedni kraj drugih, Evenki su se postupno asimilirali i danas većina njih govori jakutski."

 

U kampu uzgajivača sobova

Izvor: RIA Novosti/Igor MihalevIzvor: RIA Novosti/Igor Mihalev

Evenkima je trebalo neko vrijeme da postanu uzgajivači sobova, no sob im je dozvolio da vode nomadski život. Danas u Oleneškom ulusu ima više od 4000 sobova.

Izvor: Julija KorčaginaIzvor: Julija Korčagina

Vozimo se u ogromnom kamionu koji se ljulja s jedne strane na drugu duž ledene ceste. Žene pjevaju jakutske pjesme. Do kampa uzgajivača sobova treba nam pet sati.

Izvor: RIA Novosti/Igor MihalevIzvor: RIA Novosti/Igor Mihalev

Evenki svoje običaje i obrede doživljavaju ozbiljno. Lokalne starješine izvode obred zvan "čičipkan" kako bi nas pročistili i kako bi predali žrtvu vatri bacajući u nju komadiće palačinki. Razgovarati se gostima i pokazati im područje mogu tek nakon izvođenja ovog obreda.

Krećemo prema našim šatorima gdje stočari i njihove obitelji spavaju na krznima sobova. Kamp je opremljen solarnim panelima i gotovo sve obitelji imaju pametne telefone, no tradicija se održava: Evenki kuhaju na štednjacima od lijevanog željeza i šiju tradicionalnu odjeću jer je to jedini način da vam u tundri ne bude hladno.

 

Upoznajte učiteljicu evenkijskog jezika

Izvor: Julija KorčaginaIzvor: Julija Korčagina

"Naš materinji jezik očuvan je zahvaljujući nomadskom načinu života uzgajivača sobova", kaže nam Svetlana Stepanova, učiteljica evenkijskog jezika. "Male grupe Evenka lutale bi daleko po tajgi i očuvale svoj jezik muzikalnim i čistim."

Stepanova već dugi niz godina predaje u Oleneku, pokušavajući oživjeti evenkijski jezik. Na svojim satovima evenkijskog ona koristi nedavno objavljene udžbenike i rječnike. Djeca uživaju na njezinim satovima.

"Evenki su mirni narod", nastavlja Stepanova. "Ovi vole sobove i nikad ne ubijaju osim ako to nije nužno. Ubijeni sob konzumira se u potpunosti, bez ostatka. Kopita se koriste kao građa za igračke. Moji su roditelji osnovali odjel za evenkijski jezik na Institutu za jezike i kulturu Ammosov u Jakutsku. Nastavila sam njihovim stopama, posvetivši svoj cijeli život podučavanju Evenka njihovom materinjem jeziku."

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće