Mjesta u Rusiji koja donose sreću

Altajske planine.

Altajske planine.

LegionMedia/shutterstock
Rusi vole bajke i narodna vjerovanja, i zato ne čudi da u Rusiji postoji niz mjesta koja, prema vjerovanju lokalnih stanovnika, treba posjetiti jer vam mogu donijeti sreću, uspjeh ili veliku ljubav i odigrati ključnu ulogu u vašem životu. U različitim razdobljima ruske povijesti oko ovih «čarobnih» mjesta ispredale su se legende, a danas ona privlače brojne turiste. RBTH je sastavio listu takvih mjesta. Možda će i vama ona donijeti sreću, uspjeh ili ljubav?

Planina Svetjolka, Samarska oblast

Izvor: Lori/Legion-Media
 

U Šigonskoj regiji Samarske oblasti, nedaleko od sanatorija Volška Stena (Volžskij Utjos) nalazi se planina Svetjolka. Njeno energetsko djelovanje mnogi uspoređuju sa Stonehengeom i piramidama Maja.

Znanstvenici smatraju da maršruta „sanatorij ’Volžskij Utjos’ – planina Svetjolka – stijena Beli Kamen – Jaruga šumskog duha – Šamanska poljana” obuhvaća mjesta na kojima se dodiruju dvije tektonske ploče. Geomagnetno polje je na ovim mjestima vrlo snažno. Ono aktivno utječe na energetski status čovjeka i doprinosi njegovom poboljšanju.

Ljudi koji su boravili na planini Svetjolka pričaju da su bez ikakve fizičke pripreme lako i sa zadovoljstvom, kroz šume i jaruge, prošli stazom dugom nekoliko kilometara. Svakodnevno su se penjali na planinu, ne osjećajući bolove u kostima i zglobovima ili probleme s disanjem. Mnogi dolaze na Svetjolku u potrazi za unutarnjim mirom, duhovnom harmonijom i snagom.

Ako hoćete da vam se ispuni želja, legenda kaže da morate izvesti točno utvrđen obred. Skupite pet glatkih kamenčića, popnite se na planinu i bacite kamenčiće na pet strana: za ljubav, za zdravlje, za ispunjenje želja, za sreću i za novac. Želja će se ispuniti ako kamenčić padne pravo i ne otkotrlja se.

 

Kolivanj, Novosibirska oblast i Altajske planine

Izvor: RIA Novost / Jurij Lušin
 

Vjeruje se da staro živopisno selo Kolivanj u Novosibirskoj oblasti i njegovi stanovnici uživaju zaštitu svetitelja. Ovo selo je upisano u registar povijesnih naselja Rusije i privlači brojne hodočasnike i turiste.

U centru Kolivanja nalazi se crkva koja je simbol sela i posvećena je knezu Aleksandru Nevskom. Crkva je sagrađena na zemljištu koje pripada Pokrovskom Aleksandro-Nevskom ženskom manastiru. Hodočasnici i ovdašnji stanovnici vjeruju da će sveti apostol Petar pomoći svima koji mu se obrate čistog srca i donijeti im uspjeh u poslu i osobnom životu.

Stanovnici Kolivanja ovo mjesto s ljubavlju nazivaju „grad kraj vode” (rječica koja kroz njega protiče bogata je ribom). Selo Kolivanj se nalazi na uzvišenju i kao da je otvoreno za „sve vjetrove i sve goste”. Nekada je ovamo prolazio Moskovsko-sibirski trakt – najduži zemljani put u carskoj Rusiji.

U Kolivanju se brižljivo čuva tradicija predaka. U lokalnom muzeju su izloženi rijetki dokumenti, starinske posude od brezove kore u kojima je mlijeko dugo ostajalo sveže, uređaj koji je radio na vodu i bio preteča suvremenih aparata za gašenje požara.

Zanimljivo je da i na Altaju postoji selo Kolivanj, za koje se isto vjeruje da donosi sreću. To je rajski kutak okružen četinarskim šumama, gdje je zrak izuzetno čist. U povijesti umjetnosti altajski Kolivanj je poznat po sjajnim kamenorescima koji su svijetu podarili vrhunska remek-djela, a najpoznatija i najljepša krase muzej Ermitaž u Sankt Peterburgu, brojne dvorce i dvorske parkove.

U blizini Kolivanja nalazi se Kolivanjski Borok, prelijep park prirode površine 9 462 hektara. Ovdje na čistom zraču raste mnogo ljekovitog bilja. Tu počinju planine Kolivanjskog grebena, među kojima je i sveta planina Sinjuha („Plava planina”) u čijem podnožju je Bijelo jezero. Od sredine 18. stoljeća na planinu Sinjuha (koja izgleda plavičasto zbog guste jelove šume) penju se hodočasnici i mole se kraj granitnog pehara u kojem uvijek ima vode. Ljudi vjeruju da je izvor na sjevernoj padini Sinjuhe svetinja i da je voda u njemu ljekovita. Do danas se priča o čudesnom iscjeljenju bolesnika koji su se penjali na Sinjuhu i molili se za ozdravljenje.

 

Arzamas, Nižegorodska oblast

Izvor: Lori/Legion-Media
 

Mnogobrojni hodočasnici i turisti posjećuju ljekoviti izvor kraj groba svetog Serafima Sarovskog, nedaleko od starog trgovačkog grada Arzamasa čiji je zaštitnik, kako se vjeruje, bio Apostol Ivan, jedan od 12 apostola i autor Evanđelja po Ivanu. Ovaj izvor je danas po svojoj ljekovitosti poznat ne samo u Rusiji, već i u cijelom svijetu.

U 19. stoljeću ovdje se nalazila mala crkva u kojoj su se vjernici krštavali i dobivali blagoslov. Prema rezultatima sociološkog projekta „Indeks sreće”, Arzamas je 2013. ubrojan među „najsretnije” gradove u Rusiji. Ime grada „Arzamas” na mordovskom jeziku znači „najljepše mjesto na zemlji”.

 

„Nilski konj” u Sankt-Peterburgu, „Graničarev pas” u Moskvi i „Los” u Iževsku

Izvor: Lori/Legion-Media
 

Sreću vam može donijeti i kip na malom trgu u dvorištu Filološkog fakulteta Sanktpeterburškog sveučilištu na Sveučilišnom šetalištu br. 11. Na terasi kabineta za simultano prevođenje nalazi se kip nilskog konja koji je simbol vlasti i blagostanja. Nilski konj se zove Tonja. Brojni očevici tvrde da vam ovaj kip može pomoći da pronađete svoju „drugu polovinu”. Ako tražite muža, dodirnite Tonjino desno uho, a ako još niste pronašli nevjestu, dodirnite lijevo uho i srest ćete ljubav svog života. Pored studenata Filološkog fakulteta, u sankpeterburšku priču o obiteljskoj sreći vjeruju i brojni posjetioci iz drugih zemalja.

Moskovljani vjeruju da sreću donosi skromni brončani kip graničara s psom postavljen na stanici metroa „Trg revolucije”. Više od 70 godina postoji vjerovanje da graničarev pas donosi sreću ako mu protrljate njušku. Sudeći po blistavo uglačanoj njušci psa, Moskovljani zaista vjeruju da je to istina. Zaposleni u moskovskom metrou kažu da u vrijeme ispitnih rokova na fakultetima studenti stoje u dugom redu da bi indeksom dodirnuli „čarobnu” njušku „Graničarevog psa” i uspješno položili ispit.

Mladenci iz različitih krajeva Rusije rado putuju u Iževsk (1 200 km od Moskve) da bi jednim zabavnim ritualom osigurali vjernost i obiteljsku sreću. Mladoženja treba baciti mladim bidermajer na rogove kipa losa koja se nalazi 7 kilometara od Iževska. Ako je mladoženja dovoljno spretan da baci buket, zaljubljeni iz Iževska i cijele Rusije vjeruju da nikada neće „imati rogove”.

 

Jezero Svetlojar i selo Divejevo, Nižegorodska oblast

Izvor: TASS / Sergej Bobuljev
 

Mnogi ljudi dolaze na jezero Svetlojar i u selo Divejevo u Nižegorodskoj oblasti da bi se oslobodili svega lošeg, pročistili dušu i dobili zaštitu Presvete Bogorodice. Vjeruje se da je Divejevo bilo četvrto i posljednje Bogorodičino boravište. U selu se čuvaju i mošti svetog Serafima Sarovskog.

Lokalni stanovnici vjeruju da je jezero Svetlojar ljekovito, a onaj ko u vodi jezera ugleda odraz zlatnih crkvenih kupola sigurno će biti sretan. Voda iz jezera Svetlojar dugo se može čuvati u posudama i ostati pitka. Postoji vjerovanje da tijekom Ivanjdanske noći (drevni ljetnji narodni praznik koji se poklapa s kršćanskim blagdanom Rođenja Ivana Krstitelja i obilježava se u noći između 23. i 24. lipnja, odnosno između 6. i 7. srpnja) voda Svetlojara dobiva magična svojstva. Znanstvenici su zaista primijetili neobjašnjivu pojavu da se u vrijeme ruskih kršćanskih i narodnih blagdana iz jezera Svetlojar čuje zvuk crkvenih zvona. Ovdašnji stanovnici tu neobičnu pojavu vezuju za čuvenu legendu o gradu Kitežu koji je prije mnogo stoljeća potonuo u jezero Svetlojar da ga osvajači ne bi zauzeli. Ima i onih koji čvrsto vjeruju da se grad Kitež samo premjestio u drugu dimenziju.

Više