Tjumenj, bogata prijestolnica nafte

Iz slobodnih izvora
Tjumenj je najstariji ruski grad u Sibiru. On je prije više od četiri stoljeća označio prvi korak u epohalnom prelasku Rusije preko Urala u beskrajno sjevernoazijsko prostranstvo ka Tihom oceanu - zahvaljujući čemu je ona sada najveća zemlja na svijetu.

Osnovan davne 1586. na mjestu nekadašnjeg tatarskog naselja na ušću Tjumenjke u rijeku Turu, Tjumenj je bio prvi ruski grad u Sibiru. Svega nekoliko godina prije toga ovu oblast je pokorio kozački vođa Jermak. To je bio prvi korak u epohalnom prelasku Rusije preko Uralskih planina u nepregledno sjevernoazijsko prostranstvo. Iako su rijeke novog grada bile samo pritoke Irtiša (koji se pak ulijeva u veliki Ob), Tjumenj je zahvaljujući svom položaju mogao iskoristiti ogromnu plovnu mrežu Sibira.

Poput većine starih ruskih gradova u Sibiru, Tjumenj je u početku bio utvrđenje za kozačke i druge trupe koje su tokom 17. stoljeća štitile nove trgovačke puteve, posebno one koji su vodili do Kine. Kada je tokom 18. stoljeća južna granica ruskog dijela Azije postala gušće naseljena, porasla je i uloga Tjumenja kao prometnog čvora Sibira, što je pospješilo razvoj manjih trgovačkih i industrijskih kompanija. Ipak, povoljan položaj na glavnim prometnicama imao je i svoje naličje – grad je postao dio zloglasnog kažnjeničkog sistema. Naime, kroz Tjumenj su prošle tisuće osuđenika i političkih prognanika na putu do dalekih krajeva Sibira.

Čukotka, svijet pravih ljudi

Kao regionalni administrativni centar zapadnog Sibira, Tjumenj je postao i jedan od centara Ruske pravoslavne crkve. Gradski manastir Sv. Trojice osnovan je 1616. na uzvisini desne obale Ture i prvobitno je bio posvećen Preobraženju. To je u početku bio skromni kompleks drvenih zgrada sve dok ga početkom 18. stoljeća nije rekonstruirao energični ukrajinski vladika Fjodor Leščinski. Kao saveznik Petra Velikog, vladika Fjodor je arhitekturu smatrao odrazom šireg kulturnog napretka, a crkva Sv. Trojice pri manastiru koju je podigao 1709.-1715. danas je najstarija sačuvana zgrada u Tjumenju. Crkva je porušena u sovjetsko doba; a sada se obnavlja, kao i obližnja crkva sv. Petra i Pavla (1741.-1755). Ova dva rana primjerka lokalnog baroknog stila s ukrajinskim obilježjima služila su kao model po kome su u Tjumenju građene i ostale crkve iz 18. stoljeća. Vrhunac umjetnosti i raskoši predstavlja saborna crkva Bogorodičine ikone Znamenje (Znamenska saborna crkva), koja je nedavno uspješno renovirana. Građena u nekoliko faza između 1768. i 1891. godine, ova saborna crkva s cvjetnom dekoracijom je predstavnik tipične crkvene arhitekture Sibira.

Zgrada vlade u Tjumenji. Fotografija iz slobodnih izvora

Tokom 19. stoljeća nova prometna sredstva postepeno su krotila nepregledna prostranstva Sibira. U Tjumenju je 1838. izgrađen prvi parobrod koji je zaplovio jednom sibirskom rijekom. Najjači poticaj za ekonomski razvoj bila je izgradnja pruge od Tjumenja do Jekaterinburga, grada na istočnim obroncima Uralskih planina. Ova trasa je kasnije postala važna dionica Transsibirske željeznice. Njome se prevozila drvena građa iz sibirskih šuma, rude, žito s novih poljoprivrednih imanja, ali i koža i ostali proizvodi lokalnih tvornica. Štoviše, početkom 20. stoljeća preko pola milijuna naseljenika prošlo je kroz grad na putu do netaknutog poljoprivrednog zemljišta Sibira.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Tjumenj su evakuirana industrijska postrojenja i škole, kao i izbjeglice i ranjenici s linije fronta u zapadnom dijelu Sovjetskog Saveza. Čak je i Lenjinovo mumificirano tijelo preneseno iz Mauzoleja na Crvenom trgu u Tjumenj, daleko od dosega neprijatelja.

Tjumenj je čuven po ljepoti prozorskih ukrasa. Fotografija: Vilijem Bramfild.

Tjumenj je danas glavni grad prostrane oblasti koja se pruža od Kazahstana u Centalnoj Aziji do Arktičkog oceana na sjeveru. Od svjetskih regija u kojima su smješteni izvori energije, ovaj je jedan od najbogatijih. Prije pola stoljeća ovdje su otkrivena bogata nalazišta nafte i plina, što je značajno uticalo na svjetsko tržište ovih energenata. Tjumenj je danas jedan od malobrojnih gradova u Sibiru koji bilježi snažan rast populacije: prema popisu iz 2002. imao je nešto preko pola milijuna stanovnika, a sada ima već oko 600.000.

Škola u Tjumenji. Fotografija iz slobodnih izvora

Tjumenj je kao grad izuzetno procvjetao od ovog izobilja. Šetnja kroz stari centar otkriva jasne kontraste između skromnih građevina od cigle i drveta iz predrevolucionarnog doba (od kojih gotovo nijedna nema više od dva kata), masivnih sovjetskih zgrada i uglađenih novih trgovačkih centara. Pažnju privlače nova zdanja – elegantne privatne stambene zgrade, banke, korpus naprednog Tjumenjskog državnog univerziteta (sveučilišta). Kao i u ostalim sibirskim gradovima, tako i ovdje većina stanovnika živi izvan starog centra u tipičnim stambenim zgradama karakterističnim za sovjetski period.

Glavna ulica u gradu. Fotografija iz slobodnih izvora

Na svu sreću, očuvana su mnoga znamenja Tjumenjske prošlosti. O tome posebno svjedoče gradske drvene kuće – pravi svjedoci povijesti. Njihova bogato izrezbarena prozorska okna su izrađena u stilu specifičnom samo za Tjumenj. Mnogi sibirski gradovi, kao što su Tomsk i Novosibirsk, imaju vlastiti stil drvenih kuća s dekoriranim prozorima. Ipak, Tjumenj je jedinstven po visokoj kvaliteti prozorske gradnje, što često podrazumijeva postavljanje rezbarenog panela ispod prozorskog okna – dodatnog sredstva dekoracije i zaštite. Njihova čvrstoća omogućila je da se i u ovoj surovoj klimi grade drvene kuće s nizovima velikih prozorskih okana, koji u unutrašnjost kuća propuštaju maksimalnu količinu svjetlosti tokom dugih sibirskih zima.

S ovolikom količinom današnjeg bogatstva, i Tjumenj je lako mogao zanemariti svoje povijesno nasljeđe kao mnogi drugi gradovi. Međutim, činjenica da se Tjumenj ponosi svojim izuzetnim drvenim zgradama, pozitivan je znak zdravog duha zajednice.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više