Suvremeni Soči – Sve manje tragova sovjetske prošlosti

RIA Novosti
Još prije pet godina prilikom šetnje po Sočiju ne bi vas napuštalo osjećanje da ćete svakog trenutka iza ugla, kao u stara dobra sovjetska vremena, naići na automat s gaziranim pićima i staklenim čašama. Arhitektura, konobarice, čitava atmosfera glavnog sovjetskog ljetovališta kao da je bila konzervirana u Sočiju. Zahvaljujući Olimpijadi sve se drastično promijenilo. Pa ipak, je li baš sve?

Kao mjesto rođenja u mojoj putovnici je navedena zemlja koja već četvrt stoljeća ne postoji na karti svijeta. Ranije, kada bi me uhvatila nostalgija za djetinjstvom, uvijek sam mogla iz rodne Moskve otputovati na jug Rusije. Je li i danas tako? Krenula sam u postolimpijski Soči sa namjerom da provjerim je li u njemu ostalo išta za ljubitelje sovjetske romantike.

Izvor: RIA Novosti

Ruska Nica

Čim voz napusti stanicu, odmah svi putnici po sovjetskom običaju povadiše hranu, pečeno pile koje su ponijeli od kuće, i odmah ljušte tvrdo kujana jaja i traže od poslužitelja čaj, i to obavezno u čaši u filigranski izrađenom metalnom držaču. Spontano se stvara atmosfera žala za vremenima Sovjetskog Saveza. Međutim, dolazak u Soči rastjeruje veo nostalgije. Grad više nimalo ne podsjeća na sovjetsku prošlost.

Izvor: RIA Novosti.

Obnovljena zgrada željezničke stanice je i dalje spomenik sovjetske arhitekture, ali atmosfera je već sasvim drugačija, suvremena. Na međunarodnom aerodromu, koji je u potpunosti preuređen u skladu sa svjetskim standardima, sve informacije se objavljuju na nekoliko jezika.

Prošetah se Primorskim kejom, glavnim gradskim šetalištem, i zatim stigoh do zgrade pristaništa, gdje su privezani brodići za turističke ture. Blistavi šiljak visok 70 metara na vrhu zgrade pristaništa i skulpture četiri godišnja doba – to je sve što je ostalo od sovjetskog razdoblja.

Izvor: RIA Novosti.

Grad više liči na Nicu, s kojom se nalazi na istoj geografskoj širini, nego na sovjetsko ljetovalište. U pristaništu je mnogo skupih jahti, šetališta su prepuna ekskluzivnih restorana. Kao i u francuskom ljetovalištu, svuda se može čuti ruski jezik (što je, naravno, očekivano).

Najpopularnije mjesto za odmor u Rusiji danas je potpuno prilagođeno osobama s posebnim potrebama i slabovidima. Gradonačelnik Sočija je čak organizirao specijalnu akciju: sjeo je u invalidska kolica i u njima obišao grad, kako bi se osobno uvjerio je li to sve dobro urađeno. Na pješačkim prijelazima mogu se na dva jezika čuti obavještenja o promjeni svjetla na semaforu. Putevi su savršeni (što, kako je poznato, nije karakteristično za Rusiju, a još manje za Sovjetski Savez).

Izvor: TASS.

Grad više liči na Nicu, s kojom se nalazi na istoj geografskoj širini, nego na sovjetsko ljetovalište.

Soči je 2015. godine jedan od najsigurnijih ruskih gradova. Najviše me je iznenadilo što ovdašnji stanovnici bez straha od lopova ostavljaju svoje iPadove u kolima. Na svakom uglu nalazi se kamera ili policajac koji vode računa o sigurnosti.

Čak je i stari hotel „Rodina” u Sočiju, u kojem su nekad odsjedale sve viđenije ličnosti Sovjetskog Saveza, uključujući Jurija Gagarina, pretvoren u moderni ekskluzivni hotel.

 

Sovjetska Rivijera

Izvor: RIA Novosti.

Međutim, na putu do sjenovitog parka Rivijera nailazim na ogroman mozaik sa Lenjinovim likom i kroz glavu mi prolazi misao: izgleda da sovjetska egzotika ipak nije sasvim napustila Soči. 

U parku se nalazi luna-park sa suvremenim zabavnim sadržajima, ali i s ringišpilom koji liči na onaj iz sovjetskog vremena. Posjetiocima parka se kao u stara dobra vremena nudi mogućnost da se fotografiraju s pripitomljenim majmunima, papagajima i gušterima. U parku Rivijera, isto kao nekad, djeca ne žele samo jednu stvar: da idu kući. Posebno im se sviđaju oceanarijum i delfinarijum, kao i predstave za djecu. Iako izvana sve izgleda uglađenije i modernije, sovjetska atmosfera je i te kako prisutna.

Izvor: Lori-Legion-Media.

Isti je slučaj i s cirkusom u Sočiju, u kojem možete ne samo pogledati predstavu, nego i jahati konja, fotografirati se sa slonovima i vidjeti kako žive životinje iza kulisa.

Tijekom dalje šetnje gradom otkrila sam da i na drugim mjestima u gradu možete uživati u renoviranoj sovjetskoj arhitekturi. Tu su Zimski i Ljetnji teatar i Festivalska koncertna dvorana. Ali u ova zgrada možete ući samo za vrijeme koncerta ili predstave. Inače ih možete promatrati samo izvana.

Izvor: Lori-Legion-Media.

Drugi lijep park koji je bio vrlo popularan u sovjetsko vrijeme je dendrarijum u Sočiju. Egzotično drveće s Krima i Kavkaza, iz Njemačke, Japana, Kine, Australije, Sredozemlja, Sjeverne i Južne Amerike ovdje je zeleno preko cijele godine, a u proljeće se možete diviti cvjetovima japanske trešnje. U doba SSSR-a među turistima je posebno bila popularna viseća gondola otvorena 70-ih godina. Iako u Krasnoj poljani danas postoje mnogo suvremenije uspinjače, sovjetska gondola u dendrarijumu i dalje je popularna kao raritet.


Sovjetski zrak u planinama

Izvor: Lori-Legion-Media.

Među ekskluzivnim hotelima i restoranima elitnog skijališta Krasna poljana nekako se sakrila javna menza SSSR. Atmosfera u njoj je u skladu s nazivom, ali ovo mjesto vam ne mogu preporučiti, jer sam pronašla dlaku u svojoj juhi.

Ako poželite doživiti istinsku sovjetsku egzotiku, idite linijskim taksijem do stanice Zeleni gaj  i posjetite Staljinovu rezidenciju. Žene koje rade u ovom muzeju izgledaju kao iz sredine 20. stoljeća. One nastoje oživiti tajanstvenu atmosferu karakterističnu za to razdoblje.  

Izvor: TASS.

Vodič će vam pokazati prostorije u kojima je sovjetski vođa gledao filmove, igrao bilijar, primao goste i „čitao bukvicu” članovima vladajuće nomenklature. Ali iz nekog razloga posjetioce ne puštaju u njegovu radnu ni spavaću sobu, što samo još više potiče njihovu radoznalost.

Jednu od najkontroverznijih ličnosti prošlog stoljeća muzej pokušava predstaviti kao običnog čovjeka, navodeći sljedeće podatke: lijeva ruka i noga su polako počele otkazivati i „sušiti se”, bio je visok 161 centimetar, imao je strah od vode. Suradnici muzeja pritom ne uspjevaju sakriti duboko poštovanje koje osjećaju prema generalnom tajniku komunističke partije.

Na ovom nekada zabranjenom mjestu iz torbe sam izvukla staru termosicu, „zahvatila” u njega ovdašnji zrak i ponijela ga sa sobom u Moskvu. Ako nekad poželim osjetiti dah djetinjstva, mogu otvoriti termosicu i udahnuti. Staljinova rezidencija je ipak najvjernije sačuvala duh sovjetskog vremena. 

Preporuka: ako vam je potreban vodič po Sočiju ili drugim lijepim mejstima Rusije, koji govori na vašem jeziku (engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski, kineski, japanski ili drugi), kao i dobar vozač ili organizator tematskog obilaska po vašoj želji, obratite se, na primjer, kompaniji Southern Comfort - Tours to South of Russiawww.russiansc.com 

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće