Što se radi u podzemlju Moskve

Bunker-42

Nalazi se u blizini stanice metroa Taganska, a izgrađen je 1950-ih, u jeku Hladnog rata. Ulaz u bunker je zaštićen betonskom pločom debljine 6 metara skrivenom iza lažne kuće iz 19. stoljeća. Ovo podzemno sklonište nalazi se na dubini od 65 metara, na istoj razini kao kružna linija moskovskog metroa, i visoko je kao zgrada od 17 katova.

Tajna sjećanja na Staljinov bunker U Moskvi postoji velik broj nekadašnjih skloništa, a priče o njima su na granici stvarnosti i fikcije. Evo kako je prošao naš izlet prilikom kojeg smo upoznali ovaj novi i sve popularniji oblik zabave.

Podzemni kompleks se prostire na više od 7 000 kvadratnih metara i sastoji se od 4 sistema tunela. Objekt je građen kao sklonište za zapovjedništvo dalekometnog zrakoplovstva i posjedovao je infrastrukturu i opremu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, tako da je mogao služiti kao zapovjedni centar u slučaju nuklearnog napada na Moskvu. Temperatura zraka u bunkeru je 16 stupnjeva.

U Bunkeru-42 je 2006. otvoren Muzej Hladnog rata. Muzej je interaktivan: posjetioci mogu probati sovjetsku uniformu i dodirnuti oružje iz tog vremena, u kacigama i zaštitnim odijelima prošetati nekada tajnim tunelima, oprobati se u ulozi vezista, ili „lansirati“ nuklearne bojeve glave pritiskom na čuveno „crveno dugme“. 

Staljinov bunker 

Takozvani „bunker Josifa Staljina“ nalazi se nedaleko od stanice metroa Izmajlovska. Ovaj objekt je sagrađen 1930-ih. Planirano je da bude rezervni zapovjedni centar Vrhovnog zapovjednika Sovjetskog Saveza. Tunel dug 17 kilometara povezuje bunker s Kremljom.

Staljin je u ovom bunkeru boravio krajem studenog i početkom prosinca 1941. Tu je donio odluku da se Moskva ne smije napustiti i da se po svaku cijenu mora braniti. Od 1996. Staljinov bunker je pretvoren u muzej i mogu ga obići svi koji to žele. Ovaj podzemni objekt je relativno mali. U njemu se nalaze samo najpotrebnije prostorije: dvorana za sjednice, radni kabinet, sobe za odmor, kabinet glavnog stožera, prostorije za osiguranje i blagavaonica. 

Negljinka, moskovska rijeka ponornica 

Negljinka je lijevi pritok rijeke Moskve. Dug je 7 i pol kilometara, a u ljetopisima se prvi put spominje kada i Moskva, 1147. godine. Negljinka izvire na površini, u četvrti Marjina rošča, zatim kao ponornica protiče ispod centra grada, pa ponovno izvire kod Aleksandrovskog parka i ulijeva se u rijeku Moskvu kroz širok kameni otvor na obali koji se vidi s Velikog kamenog mosta. Gotovo cijelim svojim tokom Negljinka protiče kroz uzak kameni tunel nalik na cijev. Početkom 19. stoljeća njezin tok je kanaliziran kolektorom. Jedna privatna kompanija organizira obilaske dijela podzemnog toka Negljinke.

Fotogalerija: Postapokaliptična zabava: Ljudi-krtice silaze u tajne sovjetske bunkere pod Moskvom

Međutim, događa se da se dogovoreni obilasci u posljednjem trenutku odlažu zbog kiše, jer tada poraste razina vode u rijeci. Rijeka Negljinka vrijedi za jedno od najtajanstvenijih i najmističnijih mjesta u Moskvi: avanturisti i istraživači moskovskog podzemlja tvrde da u ovom tunelu često doživljavaju priviđenja. U kameni tunel se ulazi kroz kolektor koji se nalazi u četvrti stanice metroa Sretenski bulevar. 

Sjanovski kamenolomi

Sjanovski kamenolomi se nalaze u Podmoskovlju, nedaleko od sela Starosjanovo. Iz ovih kamenoloma dolazi krečnjak koji je u prošlosti korišten za izgradnju tvrđava i hramova „bijelokamene“ Moskve. Sjanovski kamenolomi su otvoreni u 17. stoljeću. 

U sovjetskom razdoblju kamen iz ovih kamenoloma koristio se za ojačavanje pista za polijetanje, tijekom Drugog svjetskog rata tu je bila smještena vojna bolnica, a nakon rata seizmološka stanica.

Ulazi u Sjanovske kamenolome su zatvoreni 1974. U to vrijeme sistem podzemnih prolaza bio je dug preko 90 kilometara. Grupa entuzijasta je 3. srpnja 1988. ponovo otkopala i otvorila jedan od ulaza u Sjanovske kamenolome, koji je, zahvaljujući mještanima iz okoline i stalnim posjetiocima, renoviran 2007.

Ovo nije otkrivanje državne tajne: kako izgleda sustav moskovskog Metroa-2

Stalni posjetioci Sjanovskih kamenoloma sebe nazivaju „sistemščiki“, po uzoru na nekada jak sovjetski hipi pokret. U ovim podzemnim tunelima i prolazima razvila se svojevrsna subkultura sa svojim pravilima, mitovima i ritualima. Tuneli Sjanovskih kamenoloma nalaze se na dubini od 25 do trideset metara, a njihova visina varira između 0,4 i 3 i pol metra. Temperatura u kamenolomima se kreće od 7 do 10°C. Do ulaza u Sjanovske kamenolome možete stići autobusom br. 439. Vožnja od stanice metroa „Domodedovska“ do autobusne stanice „Pošta“ traje oko 35 minuta.