Sibirska pustinja: vreli pijesak, tajga i komarci

Izvor: GeoPhoto

Izvor: GeoPhoto

Znate li da u Sibiru nema pustinja? Regija na sjeveru Zabajkalskog Kraja u kojoj se nalazi Čarska pustinja predstavlja čitav jedan svijet pun proturječnosti. Tamo se može vidjeti fini pustinjski pijesak pokraj divlje tajge i visokih planinskih lanaca. Na najvišim vrhovima žive komarci, a vrelim pješčanim prostranstvima lutaju medvjedi.

Čarska pustinja (ili Čarska pješčara) nalazi se na sjeveru Zabajkalskog Kraja, u Kalarskom rajonu koji je od Moskve udaljen 4.912 kilometara. To je najnepristupačnije, ali s turističkog stajališta najzanimljivije područje u ovom dijelu Istočnog Sibira. Najveća prednost u tom smislu je što regija nije poznata kao Bajkalsko jezero i Altaj, Tuva i Hakasija (republike u sastavu RF), gdje stranim turistima ponekad nude jeftinu ribu lipljen umjesto cijenjenog "omulja" ili im za nevjerojatnu svotu novca prikazuju pseudo-šamanističke rituale. Ovdje je divljina ostala netaknuta što predstavlja pravi izazov za putnike avanturističkog duha.


Područje zemljopisnih paradoksa

Čarska pustinja smještena je 9 kilometara od sela Čara, u srcu Čarske nizine gdje se snijeg dugo zadržava. Duljina pustinje je 10 kilometara, dok je širina upola manja. U Aziji ima većih i lakše dostupnih pustinja, ali upotreba riječi "jedinstvena" uz njeno ime nije samo marketinški trik. Ruski istraživač iz 20. stoljeća Vladimir Preobraženski rekao je da ovo mjesto predstavlja "područje zemljopisnih paradoksa" i bio je potpuno u pravu.

Čarsku pustinju okružuju ledene močvare i divlja tajga obrasla arišem i prošarana brezovim šumarcima. Pored ovih "oaza", od biljnih vrsta prisutna je i anđelika čiji miris podsjeća na mošus. Osim ariša mogu se pronaći i druge vrste četinara. Posjetitelji odmah zapažaju prisutnost komaraca od kojih vrvi cijela pješčara. Dublje u pustinji nalaze se dine visoke i do 100 metara i duge 200 metara, kao i velike površine mekanog pijeska po kojem je vrlo ugodno hodati bosih nogu.

Fotografija: Anton Petrov

S ovih dina pruža se izvanredan pogled na veliki i olujni Kodarski planinski lanac, čiji su vrhovi tijekom većeg dijela godine prekriveni snijegom. Toplina Azije pod nogama, ali i obližnje sibirske planine i tajga donose pravo uživanje i neku vrstu nagrade za putnike koji su se osmjelili krenuti na naporno putovanje do ovih krajeva. Najbolje vrijeme za boravak u Čarskoj pustinji je kasno proljeće (svibanj) i ljeto.


Pustinja na dnu mora

Kodarski masiv. Fotografija: Anton Petrov

Postoji nekoliko pretpostavki o porijeklu velike pješčane površine u srcu Sibira. Najviše zagovaratelja ima ona po kojoj je pustinja nastala prije oko 100.000 godina na mjestu drevnog mora ili jezera.

Belokuriha, elitno sibirsko zimovalište
Belokuriha su poznate toplice u Altajskom Kraju a posljednjih godina prerasle su u dinamičan grad s brojnim odmaralištima, ljekovitim toplicama, restoranima i noćnim klubovima. Od svih ruskih gradova ovaj najviše podsjeća na luksuzne švicarske skijaške centre, pa je zato i dobio nadimak "sibirski Davos".

U to vrijeme je Kodarski masiv, koji se danas može vidjeti s pustinjskih dina, bio prekriven glečerom. S promjenom klime na svjetskoj razini dotok vode bio je smanjen, nastala je močvara, a erozija i vjetar svojim djelovanjem konačno su stvorili pustinju. Neki znanstvenici tvrde da ovdje nema tragova južne stepe, već one sjeverne i hladne - tundre, postojbine mamuta.

Kao ni u bilo kojoj drugoj pustinji, ni u Čarskoj ne živi mnogo vrsta životinja. Početkom 20. stoljeća ovdje se mogao vidjeti za sibirske prilike neuobičajen prizor: Evenki, starosjedioci Sibira, gonili su svoja stada sobova kroz pustinju! U današnje vrijeme ovakvih scena više nema, ali se Čarskoj pustinji ne mogu osporiti drugi vidovi egzotičnosti. Često se u njoj nalaze tragovi lisica, srna, malih glodavaca, čak i medvjeda. Medvjedi ne žive u pustinji, ali je ponekad prelaze u potrazi za hranom.


Mrki medvjedi u pustinji

Tragove medvjeda u pustinjskom pijesku možete naći vjerojatno samo u Rusiji. Fotografija: Anton Petrov

Prošlog ljeta ekspedicija projekta "Sibir i točka" (tim novinara, znanstvenika i putnika, koji putuju po Sibiru i zapise o svojim doživljajima objavljuju na sajtu Siburbia.ru) dospjela je do Čarske pustinje u vrijeme kada su zbog požara životinje bile prisiljene napustiti gustu tajgu i doči bliže ljudima. Tijekom jednog od putovanja istraživači su otkrili tragove medvjeda na svega 300-400 metara od logora - jedan od zoologa potvrdio je da se doista radi o tragovima ove životinje.

Kako doći

Putovanje u Čarsku pustinju odvija se u nekoliko etapa. Prvo se putuje Transsibirskom željeznicom do Nove Čare, najbližeg sela u ovoj regiji. Dok putujete vlakom možete uživati u prekrasnom pogledu na Bajkalsko jezero, a kada se vlak zaustavi na oko sat vremena na stanici "Severobajkalsk", tu pauzu obavezno iskoristite za kupanje.

Zbog ovih razloga posjetitelji moraju poduzeti osnovne mjere sigurnosti na mjestima gdje žive medvjedi: sav otpad treba ukloniti, hrana se ne smije ostavljati u logoru (najbolje je ovjesiti je o drvo, da se medvjed ne bi ušuljao u šator u potrazi za njom), i bukom treba obznaniti životinjama da su ljudi u blizini - bilo glasnom pričom, bilo vikom.

Medvjedi obično ne napadaju ljude. Ako čuju buku vjerojatno će pokušati izbjeći mogući susret. Tragovi medvjeda u Čarskoj pustinji ne mogu se vidjeti često i nije zabilježeno da su ikada napali ljude u ovim krajevima. Ipak, ruksake s hranom treba objesiti o stabla podalje od logora, jer se čak ni vjeverice ne boje ušunjati u šator.

Fotografija: Anton Petrov

U Čarskoj pustinji nema problema s vodom jer se ovdje nalaze dva jezera, Alenka i Tajožno, smještena usred šumaraka. Putnici obično zastanu kraj jezera Aljonka, gdje ima sjenovitih i ravnih površina pogodnih za kampiranje, kao i suhog granja za potpalu vatre. Klima je ovdje varijabla i nije rijetkost - i za to treba biti spreman - da se vremenske prilike naglo pokvare i dođe do ekstremnih klimatskih pojava.

 

Gdje odsjesti

U selu Nova Čara nalazi se hotel "Kodar" i regionalni muzej u kojem se mogu kupiti turističke karte (kontakt podaci: +7 (30261) 75765; hotelkodar@yandex.ru). Odatle se autobusom može stići do obližnjeg sela Čara. Ima i letova iz Čite, ali nisu redoviti.

Postoje i druge varijante za putovanje do Čarske pustinje. Najsigurniji i najudobniji način (a to je i naša preporuka) jest priključititi se turističkoj grupi koju vode iskusni turistički vodiči iz Kalarskog turističkog centra, specijaliziranog za organizaciju ekskurzija do pustinje, a u ljetnom razdoblju i do planine Kodar (http: // www. sdauria.ru).

Ako slična putovanja ranije niste poduzimali samostalno, možete zamoliti vozače u Čari da vas svojim ZIL kamionima dovezu do početka Čarske pustinje, jer put vodi preko velike rijeke Srednji Sakukan koja može znatno nabujati tijekom kišnih razdoblja. Tada je za prelazak potrebna odgovarajuća oprema, ali i iskusan vodič. Vozače također možete pronaći i preko Kalarskog turističkog centra.