Povijest Gatčine počinje početkom 18. stoljeća, kada je car Petar Veliki ukazom naredio da se na ovom mjestu podigne imanje i poklonio ga svojoj voljenoj sestri - Nataliji Alekseevnoj. Poslije smrti princeze imanje je nekoliko puta mijenjalo vlasnika, dok ga carica Katarina Velika nije poklonila svom miljeniku grofu Grigoriju Orlovu. Tada na ovom mjestu počinje intenzivna gradnja. Poslije smrti grofa Orlova Gatčina je postala rezidencija Pavela I., koji je tu živio 18 godina, Gatčini dodijelio status grada i poseban grb. Kasnije je grad pripadao Mariji Fjodorovnoj, zatim Nikolaju I., Aleksandru I., Aleksandru II. i Nikolaju II.
Jednodnevna šetnja gradom
Gatčina je poznata po Dvorskom parku. Carski dvorac u njemu izgleda kao usamljeni zamak koji se uzdiže nad glatkom površinom jezera. Paviljon Orla jedna je od najstarijih građevina u parku, podignuta za vrijeme prvog vlasnika Gatčine, Grigorija Orlova. Smatra se da ga je projektirao arhitekt Vincenzo Brenna. Paviljon čini kružni hram - rotonda visine 9,5 m. Formiran je kao otvorena kolonada koju čini deset toskanskih stupova, postavljenih u polukrugu. Nad stupovima je polukupola ukrašena kvadratnim dekorativnim elementima s rozetama i stiliziranim oblikom školjke. Na stilobat, podnožje kolonade, vode tri stepeništa od tesanog prirodnog kamena. Nad kolonadom se nekada nalazila statua jednoglavog orla od bijelog mramora koji je držao štit s inicijalima Pavela I. Paviljon je oštećen u Drugom svjetskom ratu, kada je kip orla porušen.
SLIKA
Lenjingradska je oblast federalni subjekt RF koji okružuje, ali ne sadrži Sankt-Peterburg. Dobila je ime po jednom od povijesnih imena ovog grada.
Jedan od najromantičnijih objekata u Dvorskom parku je Grbavi most podignut preko kanala koji povezuje Srebrno i Bijelo jezero. Grbavi most ima tri osnovna dijela - dva masivna oslonca u obliku terasa na obalama i među njima izvijen luk.
 |
| Andrej Černij: Portret grofa Grigorieva Orlova (1770) |
Centralna građevina ovog arhitektonskog ansambla je Pavelov dvorac (ili Gatčinski dvorac). Njega je prvobitno projektirao arhitekt Antonio Rinaldi za Katarininog miljenika grofa Orlova. To je veličanstveni dvorac na uzvišenju pored Srebrnog jezera. Trokatnu glavnu zgradu s obje strane krase dvije visoke peterokutne kule. Dvije bočne galerije vode ka dvjema pomoćnim kvadratnim građevinama sa zatvorenim unutarnjim dvorištima (u kojima su se nalazile oružarnica i kuhinjske prostorije). Na višim katovima dvorca nalazila se zbirka talijanskog slikarstva grofa Orlova. Kasnije je Gatčina prešla u vlasništvo Pavela I., koji je angažirao arhitekta Vincenza Brennu za rekonstrukciju dvorca.
Na sjeveru Dvorskog parka velik teritorij zauzima park Zvjerinjak, predviđen za lov. Dio Zvjerinjaka zove se Čudo-poljana. To je posebno zaštićen teritorij parka na kojem rastu rijetke biljke.
Glavna ulica u Gatčini je Prospekt 25. listopada, koji vodi od kružnog trga na ulasku u Gatčinu do četvrti novogradnje.
Između Prospekta 25. listopada i Orlove šume pruža se četvrt planske izgradnje - Hohlovo polje. Prije Oktobarske revolucije ovdje su živjele dvorske dame i drugi dvorjani. Poslije Drugog svjetskog rata tu se nalazio vrtić za djecu sa zdravstvenim problemima. Bilo je tu i groblje njemačkih vojnika, a vrlo blizu vrtića nalazili su se ostaci koncentracijskog logora, u kojem je za vrijeme rata stradao velik broj sovjetskih vojnih zarobljenika. Već 1950-ih tu je počela izgradnja stambenog naselja za zaposlene u Lenjingradskom institutu za nuklearnu fiziku. Također je obnovljena Ulica Hohlova, tako što su stare drvene kuće s oronulim šupama uklonjene i na njihovom mjestu podignute zidane građevine.
Zatim dolazimo do Ulice Soborna, i pošto se krećemo prema centru, pred nama se pojavljuju nebeskoplave kupole veličanstvene crkve sv. Pavla. Nekoliko godina prije Drugog svjetskog rata crkva je rekonstruirana i pretvorena u Dom kulture s kinom. Za vrijeme rata u crkvi su obnovljene službe. U njoj su se od Nijemaca skrivali ranjeni časnici sovjetske vojske.
Iza crkve počinje tzv. gatčinski "Arbat". Nekada je tu bila tržnica, a danas su trgovine, kavane i restorani. U blizini je i trgovački centar. Na nekadašnjem trgu tržnice nalazi se "Tekstilna tvornica". Ova zgrada nosi takav naziv otkako je Pavel I. tu smjestio radnice koje su od zelenog i crvenog sukna šile uniforme pruskog kroja za njegove vojnike.
U Crvenoj (Krasnoj) ulici nalazi se stara kamena dvokatna zgrada u eklektičnom stilu. Njezinu unutrašnjost čine dugi hodnici i velik broj identičnih vrata. Tu se nalazio zatvor. U Gatčini se, također nalazio veliki broj zatvora sa samicama u kojima se moglo samo čučati i koje su se zvale "čaše". Starosjedioci kažu da su ih izgradili Nijemci.
Desno od tržnice nalazi se grandiozna crkva Pokrova Presvete Bogorodice od tamnocrvene cigle. Crkva je posvećena 1914., a ubrzo nakon toga počeo je Prvi svjetski rat. Crkva je tako ostala neožbukane. Za vrijeme sovjetske vlasti u njoj se nalazio skladište, a službe su obnovljene tek 1980-ih.
U Gatčini se nalazi i vrijedna pažnje Varšavska željeznička stanica. Željeznica je u ovo mjesto stigla davne 1853. Današnja stanična zgrada blijedožute boje podignuta je poslije rata u strogom i jednostavnom stilu. Prije rata je na njenom mjestu bio izduženi paviljon od crvene cigle s lučnim prozorima, a uz zgradu se nad peronom pružala nadstrešnica sa tezgama.
Kako doći
Vlakom od Sankt-Peterburga (s Baltičke stanice) do stanice Gatčina-Baltička ili Gatčina-Varšavska (nešto više od sat vremena vožnje) ili linijskim taksijem br. 18 ili br. 100 sa stanice Moskovska (40 minuta).
Još jedna znamenitost u Gatčini je Prioratski dvorac skromnih dimenzija sa širokim parkom, izgrađen krajem 18. stoljeća po ukazu Pavela I. Podignut je na močvarnom terenu, na samoj obali Crnog jezera. Dvorac je izuzetan zbog toga što je, osim visoke kule i postolja, napravljen od čiste prosijane zemlje, natopljene u otopini vapna i čvrsto nabijene u kalupe. Ovu specijalnu tehniku koristio je arhitekt Nikolaj Lviv.
 |
| Izgradnja Transsibirske željeznice kroz objektiv američkog fotografa |
Bilo je planirano da ovaj dvorac traje 20-ak godina, a on stoji već tri stoljeća, pa bi se moglo dogoditi i da pronađe svoje mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. Ime duguje Malteškom viteškom redu, koji se nalazio pod pokroviteljstvom Pavela I. Dvorac je podignut kao rezidencija Priora - jednog od najviših dostojanstvenika Reda, francuskog emigranta princa Kondea. Konde ipak nije došao u Gatčinu, no članovi Malteškog reda koristili su zamak za svoja okupljanja.
Mnoge ulice u Gatčini nose imena ruskih i sovjetskih pilota, što nije neobično, jer je Gatčina poznata po prvoj ruskoj zrakoplovnoj školi. Naime, u blizini Gatčine je 1909. izdvojen prostor za ispitivanje aeroplana, a tu je osnovan i prvi vojni aerodrom. Na jesen naredne godine počelo je školovanje pilota u Oficirskoj zrakoplovnoj školi, koja je kasnije, s početkom Prvog svjetskog rata, transformirana u Gatčinsku visoku avijacijsku školu. U njoj se školovao i poznati pilot Petar Nesterov, koji je prvi u zraku izveo "mrtvu petlju", kao i prvo obaranje neprijateljske letjelice vlastitim avionom ("taran"), prilikom kojeg je i izgubio život. U Gatčini je 2002. otvoren jedini Muzej povijesti avio-motora u Rusiji.