Tragom drevnih Karela

"Kamena knjiga Sjevera": Petroglifi na stijenama u Pudoškom rajonu u Kareliji stari su 6 do 7 tisuća godina. Izvor: Lori / Legion Media

"Kamena knjiga Sjevera": Petroglifi na stijenama u Pudoškom rajonu u Kareliji stari su 6 do 7 tisuća godina. Izvor: Lori / Legion Media

Ruska sjeverna republika Karelija kao da je srodna duša Skandinavije. Zajednička im je surova ljepota krajolika, zajedničko im je i drevno runsko nasljeđe.

Teritorij Karela se od 12 odnosno 13. stoljeća nalazila u sastavu Novgorodske Rusije. Kareli su 1227. primili pravoslavlje, a zatim ušli u sastav Rusije. Karelska narodnost formirala se u Lahdenpohjanskom rajonu, gdje slikoviti fjordovi Ladoškog jezera, prošarani velikim i malim otocima, zalaze duboko u kopno. Idealno mjesto za život, za lov i ribolov. Taj kraj nalazi se na sjeverozapadnoj obali Ladoškog jezera i graniči s Finskom. Česti osvajački pohodi susjednih država primorali su karele da grade svoje kuće na uzvišenjima, ponekad nepristupačnim, sa strmim padinama, kako bi se dolazak neprijateljske vojske mogao primijetiti izdaleka. Takva naselja su se zvala "linavuori" i "linamjaki", tj. tvrđave na uzvišenju. U njih su se, kada je trebalo, skrivali svi stanovnici okolnih sela.

 


Lahdenpohja

U Lahdenpohji se nalazi prastari kompleks naseobina drevnih Karela iz ranog srednjeg vijeka. Ovdje ljudi doslovno hodaju po predmetima koji imaju veliku arheološku vrijednost. Mještani neprestano pronalaze nove predmete: čas brončanu narukvicu iz 10. stoljeća, čas koplje s metalnim šiljkom.

Upravo u Lahdenpohji se od 9. do 12. stoljeća pojavila narodnost pod nazivom "Korela". To su prethodnici suvremenih Karela. U tom razdoblju nastale su mnogobrojna naselja. Osobito gusto je bila naseljena okolina današnjih sela Kurkijoki i Tiurula, kao i grada Sortavala (gradište Paaso).

 

Izvor: Lori / Legion-Media

Naselje Kurkijoki (u prijevodu s karelskog "ždralova rijeka") udaljeno je 42 km od grada Lahdenpohje. Oko te jedinstvene naseobine podizana su gradišta i drevne tvrđave. Najpoznatija takva mjesta su Linavuori, Linamjaki i Jamjaki. U samom Kurijokiju se svakog ljeta u srpnju održava etnografski festival "Kolijevka karelskog naroda" ("Karjalan Kansan pesa").

6 mjesta u Rusiji kamo turisti ne trebaju ići
Rusija ima ogroman broj predivnih mjesta sa čudesnom prirodom i lijepim spomenicima arhitekture. No, kao i u bilo kojoj drugoj državi, ovdje ima kuteva koji bi, ako ih se posjeti, mogli biti opasni po zdravlje i život. Ruski vjesnik sastavio je listu najopasnijih mjesta za turiste.

Neki drevni spomenici mogu se vidjeti samo kada razina vode u Ladoškom jezeru opadne. To su, na primjer, ostaci kamenog mosta na otočiću Kanansaari, udaljenom 3 km od Kurijokija. Do 16. stoljeća je na otoku djelovao manastir koji su uništili Šveđani. Redovnici su potopili crkvene dragocjenosti na drugoj obali tjesnaca, a zvona su odvezli u Ladogu. Na Kanansaariju je 2000. postavljen i posvećen križ.

Na drevnom Gradištu Kupala, poznatom po vještim lovcima sokolova, nalazi se "Ledeno brdo" Jamjaki. U tjesnacu na njegovoj sjevernoj padini led se zadržava do kraja ljeta. Ovo uzvišenje je prilično visoko. S njegovog vrha se odlično vidi cijela okolica. Tu je dobro očuvano drevno gradište s dugačkim obrambenim zemljanim nasipima.

Tvrđava Paaso je znamenito utvrđenje drevnih Karela. Sa strmog vrha uzvišenja Paaso blizu Sortavala otvara se predivan pogled na rijeku Heljuljanjoki i duboke udoline koje prelaze u brda, gusto nanizane jedne iza druge. Nekada je zemljište blizu podnožja bilo pogodno za zemljoradnju. Rijeke su povezivale naselja s Ladoškim jezerom i s udaljenim područjima u unutrašnjosti. Pretpostavlja se da su Šveđani razorili Paaso u 13. stoljeću i da su ga stanovnici tada napustili.

Do Sortavala se može doći redovnom autobusnom linijom iz Petrozavodska (udaljenost: 284 km) ili osobnim prijevozom iz Valaama, koji je udaljen svega 40 km.


Pudoški rajon


Izvor: Lori / Legion-Media

Pudoški rajon je još jedno područje na kojem su živjeli drevni Kareli, koje obiluje artefaktima. Upravo ovdje, na Oneškom jezeru, pri izlasku i zalasku sunca malobrojni turisti imaju priliku vidjeti "Kamenu knjigu Sjevera", tj. mnoštvo crteža urezanih u stijenu. Crteži su stari 6 do 7 tisuća godina, što znači da su nastali prije egipatskih piramida.

Karelski petroglifi su pedantno urezani na neopisivo lijepim mjestima: plosnatim stijenama, na otočićima, usred šume. Preko 1200 crteža nalazi se u pojasu dugom 21 km, od ušća rijeke Vodle do otoka Mali i Veliki Turij. Na petroglifima su prikazani ribolov i lov na sobove, kao i scene iz svakodnevnog života.

 

Izvor: Shutterstock / Legion-Media

Najviše petroglifa ima na rtovima Peri Nos i Besov Nos. Usput, ovaj drugi rt nije slučajno dobio takvo ime. Na litici pored Oneškog jezera usječen je prikaz čovjeka ili demona kroz čije tijelo prolazi pukotina u kamenu. Legenda kaže da onaj tko dugo promatra crtež visok 2,5 metra može sići s uma ili navući na sebe velike nevolje.

Do petroglifa se može stići najprije brodom iz Petrozavodska do naselja Šaljski, gdje se mještani aktivno bave ribolovom, te imaju dosta motornih čamaca, pa će vas odvesti do rtova Bijeli Nos, Gazijama, Kladovec ili Peri Nos. Može se doći i autom do grada Pudoža i dalje do sela Karsa, gdje treba ostaviti auto, jer do samih petroglifa vodi teško prohodan put dugačak 15 km. Tim putem se najčešće može proći samo pješice.


Onješko jezero

 

Izvor: ITAR-TASS

Čak i ako se ispostavi da su karelski Petroglifi nedostupni za vas, ima smisla produžiti na sjever, do belomorskih petroglifa. Tu su Kareli ostavili crtež skijaša s tragom od skija preko cijelog kamena. Smatra se da je to najstariji prikaz skijaškog sporta na svijetu.

Audio-fotogalerija:
Život u tundri: Čukči, lovci na sobove

Od svih jezera za drevne karele je najvažnije bilo Oneško jezero (Onega). Uostalom, ono je isto toliko važno i za suvremene Europljane. To je po veličini drugo slatkovodno jezero u Europi. Njegova voda je po mnogim pokazateljima čistija čak i od Bajkalskog. Ono uopće nije duboko (svega 120 m, dok najveća dubina Bajkala iznosi 1642 m), ali u njega se ulijeva više od 110 rijeka, a izvire samo jedna, i to je rijeka Svir. Uske izdužene konture jezera okovane su visokim kamenim obalama koje formiraju mnogobrojne otoke.

Na istočnoj obali Oneškog jezera, na rtu Murom, nalazi se muški Muromski manastir posvećen Uzašašću Presvete Bogorodice. Manastir je 1350. osnovao Lazar Muromski. Manastir je zatvoren 1918., a ponovno je oživio 1991.


Olonjec

 

Izvor: Lori / Legion-Media

Olonecki rajon je jedino mjesto na području Karelije gdje su Kareli većinsko stanovništvo. Najpopularnija turistička ruta prolazi kroz mala južnokarelska sela s vrlo dobro očuvanim staroolonjeckim ambijentom. Tu je i draguljarsko naselje Jurgelicu, zatim Kujteža, gdje žive lovci i ribolovci, i Velika Selga sa starim karelskim izbama.

Olonec je grad u kojem se organiziraju brojni festivali. U jesen se ovdje priređuje festival karelske poezije i nacionalnih nošnji, a zimi se bira Pakajne, tj. karelski Djed Mraz, iako to, doduše, i nije djed, nego nestašni dječak. U proljeće se organizira festival "Olonija - guščja prijestolnica", a ljeti mliječna "Kravlja parada".

Od Petrozavodska do Oloneca se može stići vlakom ili autobusom. Put je dug 153 km. Direktne autobusne i željezničke linije postoje i iz Sankt-Peterburga (148 km).