Deset jedinstvenih životinja u Rusiji

To su, na primjer, sibirska vodenkrtica, sibirski bijeli ždral, prozirna bajkalska ribica ili sibirski mošusni jelen. Većinom su to endemične vrste, životinje koje žive samo na određenom području i nigdje drugdje na svijetu. Gotovo sve vrste životinja koje ćemo u ovom tekstu nabrojati, nažalost, na rubu su izumiranja. Sibirska vodenkrtica

Desmana moschata

Izvor: Minden Pictures / FOTODOM

Areal rasprostranjenosti: Europski dio Rusije, bazeni Dona, Urala i Volge.

Vodenkrtica se u prirodi pojavila nešto malo prije mamuta, a danas je na rubu istrebljenja. U njenom repu se nalaze žlijezde koje luče jak miris mošusa, pa su se u Staroj Rusiji repovi vodenkrtice stavljali u složena odijela i posteljinu, a izlučeni sekret je korišten za spravljanje mirisa i parfema. Krzno sibirske vodenkrtice bilo je cjenjenije od dabrovine.

Sibirski tuljan

Pusa sibirica

Izvor: Photoshot / Vostock Photo

Areal rasprostranjenosti: jezero Bajkal

Među autohtonim narodima Bajkalske regije i Sibira postoji legenda po kojoj je Bajkal kao najdublje jezero u Rusiji spojen kanalom sa Sjevernim ledenim oceanom. Tim kanalom su, navodno, tuljani jednom davno doplovili u Bajkal. Najvjerojatnije je slatkovodni tuljan još u ledeno doba dospio u jezero mrežom riječnih slivova. On je manji od svog morskog rođaka i hrani se mlađu bajkalskih riba. Drevni narodi koji su nastanjivali područje Bajkala poštovali su sibirskog tuljana kao božanstvo, ali o tome je, nažalost, sačuvano malo podataka.

Golomjanka

Comephorus

Fotografija iz slobodnih izvora

Areal rasprostranjenosti: jezero Bajkal

Golomjanka je potpuno prozirna ribica, koja nema ni krljušt ni riblji mjehur. Kroz kožu joj se vide i kralježnica i krvne žile. To je u pravom smislu mast koja pliva, jer joj tijelo sadrži najmanje 35% masti. Ranije je mast golomjanke korištena umjesto ulja za lampe, a i u mongolskoj i kineskoj narodnoj medicini.

Ružičasti galeb

Rhodostethia rosea

Izvor: Photoshot / Vostock Photo

Areal rasprostranjenosti: Istočni Sibir od delte rijeke Lene do Čaunske doline

Ružičasti galeb je englesko ime dobio po Britancu Jamesu Clarku Roseu, koji je otkrio tu ptičju vrstu, a Rusi je ovako zovu zbog nježne boje njenog perja. Rijetko koji putnik može slučajno sresti ružičastog galeba, jer je populacija ovih ptica vrlo malobrojna.

Guska crvenovoljka

Branta ruficollis

Izvor: Alamy / LegionMedia

Areal rasprostranjenosti: poluotoka Jamal i Tajmir, šumovita sibirska tundra

Crvenovoljke se gnijezde samo u sibirskoj tundri, goloj ili šumovitoj, između donjeg toka rijeke Ob i pritoka rijeke Hatange. Nastanjuju uglavnom visoke suhe dijelove strmih padina oko riječnih dolina i strmih obala rijeka i vododerina. Ova vrsta gusaka ne sreće se u drugim zemljama, ako se ne računa zimovalište jednog broja crvenovoljki na sjeveru Irana i Iraka. Većina stanovništva zimuje na južnim obalama Kaspijskog mora. Guske crvenovoljke formiraju manje kolonije od nekoliko parova i uvijek se drže podalje od drugih vrsta gusaka.

Orao bjeloplećan

Haliaeetus pelagicus

Izvor: Photoshot / Vostock Photo

Areal rasprostranjenja: poluotok Kamčatka, obalni pojas Ohotskog mora

Orao bjeloplećan jedna je od najkrupnijih ptica na svijetu i svakako je jedan od najkrupnijih predstavnika reda sokolovki. Mnogi su čuli za njegovog "brata", bjeloglavog orla koji je simbol Amerike. Ove dvije vrste se upadljivo razlikuju. Ruski "brat" ima crnu glavu, a perje mu je bijelo na repu i nogama, i na pregibu krila.

Sibirska snježna ovca

Ovis nivicola

Izvor: Alamy / LegionMedia

Areal rasprostranosti: Kamčatka, Čukotka

Sibirska snježna ovca pravi je stanovnik Sibira. Nastanjuje uglavnom nepristupačne litice, uzvišenja i izrazito izbrazdane planinske padine s raslinjem. I mužjak i ženka imaju rogove. Ženka ima manje rogove, i oni rijetko dostižu 30 cm, a rogovi mužjaka su masivni i teški, i, nažalost, vrlo cijenjeni kao lovački trofej.

Amurska divlja mačka

Prionailurus bengalensis euptilurus

Izvor: Alamy / LegionMedia

Areal rasprostranjenosti: ruski Daleki Istok u bazenu rijeke Amur i u obalnom pojasu Japanskog mora

Zbog malobrojne populacije Amurska divlja mačka nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Ruske Federacije.

To je naizgled umiljata i ljupka maca, samo malo veća od domaće mačke, ali je rijetko koji lovac spreman suočiti se s njom. Ova životinja ima rođake u toplijim krajevima, na primjer bengalsku mačku koja je poznata stanovnicima Indije i Pakistana. Amurska divlja mačka nastanjuje ruski Daleki Istok, gdje je klima prilično surova, ali uopće nije prilagođena za život u zimskim uvjetima i gotovo se ne može kretati po snijegu.

Sibirski bijeli ždral

Grus leucogeranus

Vladimir Putin i sibirski ždral. Izvor: Photoshot / Vostock Photo

Areal rasprostranjenosti: jug Zapadnog Sibira, Jakutija, Arhangelska oblast, Republika Komi i Jamalo-Nenecki autonomni okrug

Sibirski bijeli ždralovi su vrsta koja nestaje. Rasprostranjeni su samo na teritoriju Rusije, na jugu Zapadnog Sibira i u Jakutiji. Ove ptice prevaljuju gotovo 6000 km do zimovališta u Indiji, Iranu i jugoistočnoj Kini. Sibirski bijeli ždralovi su na rubu istrebljenja, a u posebno kritičnoj situaciji je Zapadnosibirska populacija, u kojoj je ostalo svega dvadesetak ptica. Radi njihovog spašavanja napravljeni su specijalni inkubatori gdje se legu ptići koji se zatim puštaju u divljinu.

Sibirski mošusni jelen

Moschus moschiferus

Izvor: Alamy / LegionMedia

Areal rasprostranjenosti: od istočnih Himalaja i Tibeta do Istočnog Sibira, Koreje i Sahalina, Amurska oblast, Primorski Kraj

Na teritoriju Istočnog Sibira i u planinama Altaja mogu se sresti neobični "zubati" jeleni. Umjesto rogova mužjacima iz gornje čeljusti vire savijeni očnjaci. Ove životinje djeluju pomalo nespretno, jer su im zadnje noge daleko duže nego kod običnog jelena, ali su zato odlični skakači. Sibirski mošusni jelen u trku može promijeniti smjer kretanja za 90°, a može i zametati tragove poput zeca, kako ga lovac ili grabljivica ne bi mogli pronaći.