U zemlji šamana

Za postojbinu šamanizma obično se smatraju oblasti središnje i sjeverne Azije, dok se kao najvažnije svetište sjeverne hemisfere izdvaja mjesto u Rusiji - otok Oljhon na Bajkalskom jezeru, koje je zbog svoje izoliranosti postalo posljednje utočište šamana iz sjeverne Azije. Oljhon i obale Bajkala i danas kriju brojna sveta mjesta, na kojima se još uvijek vrše obredi i prinose žrtve.

Bajkalski otok Oljhon je posljednje utočiše sjevernoazijskog šamanizma. Na njega su se u doba Džingis-kana od progona sklonili mongolski šamani, a kasnije, u doba širenja budizma u Burjatiji i progona lama u 18. stoljeću, i burjatski šamani.

Stijena Šamanski kamen. Izvor: Alamy / Legion Media.

Kod izvora Angare, velike rijeke koja istječe iz Bajkalskog jezera, nalazi se stijena Šamanski kamen. Dno jezera oko nje je potpuno pokriveno novčićima. U staro doba lokalni stanovnici su Šamanskom kamenu pripisivali čudotvornu moć. Ovdje su vršeni obredi i prinošene žrtve, ljudi su polagali zakletve kako bi se oslobodili lažnih optužbi ili zaštitili svoju čast. Čovjek koji je okrivljen za zločin ostajao bi na stijeni tijekom noći. Ako do jutra ne bi stradao od hladnoće ili se udavio, bio bi oslobođen.


Rt Riti

Izvor: Geo Photo.

 

Listvjanka, mala točka na veličanstvenom Bajkalu

Rt Riti se nalazi na zapadnoj obali Bajkalskog jezera. Za lokalne stanovnike ovo je sveto mjesto koje se ne smije posjećivati. Na njemu ne rastu biljke i nema naselja. Tu se završava drumski put, a obalom ne vodi nikakva staza. Stanovnici strogo izbjegavaju naći se na rtu Riti i često ga nazivaju prokletim mjestom. Treba dodati da ovaj rt pripada teritoriju Bajkalo-Lenskog rezervata, i da vam je, da biste se na njega iskrcali, potrebna posebna dozvola od uprave parka prirode.  


Rt Hoboj


Izvor: Lori / Legion Media.

Rt Hoboj (na burjatskom jeziku „hoboj“ znači „očnjak“ ili „kutnjak“) je najsjeverniji rt na otoku Oljhon, jedinom naseljenom otoku Bajkalskog jezera. Ova stijena podsjeća na oštar zub, a kad se promatra s mora liči na ženski profil, nalik na one koji su izrezbareni na pramcima starogrčkih galija. Lokalno stanovništvo ovu stijenu naziva Deva. Prema burjatskoj legendi, stijena je nastala tako što su bajkalski šamani u kamen pretvorili zavidnu ženu, koja ih je molila da joj poklone isti dvorac kakav ima njen muž.

U posljednje vrijeme rt Hoboj je postao popularno mjesto za meditaciju. Ono je zanimljivo zbog višeglasnog eha, koji nastaje tako što zvuk višestruko odzvanja odbijajući se o monolitne stijene. Tu možete naći i rijetke trave, a zimi obići špilje, bajkovito okićene prozračnim ledenicama i ledenim tvorevinama koje u tankim slojevima nanose valovi. U ovim stijenama se na razini vode nalaze dvorane duge i do 22 metra, koje je moguće posjetiti jedino zimi. 


Stijena Šamanka


Izvor: Lori / Legion Media.

Jedno od najzagonetnijih mjesta na Bajkalskom jezeru je stijena Šamanka na rtu Burhan, koja se nekada zvala „Kamen-hram“. Ona se sastoji od bijelog mramora, granita i kvarca. Prvi istraživači Bajkala, među kojima je i čuveni ruski geolog Vladimir Obručev, navodili su podatak da ovo mjesto kod bajkalskih Burjata izaziva sujevjerni strah. Nitko osim šamana nije se imao pravo približiti ovoj tajanstvenoj stijeni. A u slučaju da to nije bilo moguće izbjeći, konjska kopita bi umotali u vunu i kožu, kako ne bi uznemirili božanstvo Bajkala.

Kroz stijenu Šamanku svom duljinom se pruža špilja duga 12 i široka 4,5 metara. Upravo u njoj se nalazio centar kulta. Burjati su vjerovali da u ovoj špilji stanuje „ežin“ (na burjatskom jeziku „božanstvo“), gospodar Bajkala. Prema svjedočanstvu stanovnika naselja Hužir, koje se nalazi nedaleko od rta Burhan, špilju su tijekom stoljeća posjećivali šamani mnogih naroda koji su naselili drevni Sibir. Svećenici paganskih religija i danas tu izvode rituale, vezane za čišćenje karme i skidanje prokletstva. 

Rt Bogatir


Izvor: Lori / Legion Media.

Za svećenike šamanskih kultova veoma je privlačan Bogatir, rt najvećeg bajkalskog otoka Oljhon. Legendarno ime rta je Ognjeni i vezano je za priču o tome kako su prvi ruski putnici, koji su na otok doplovili krajem 16. stoljeća, iznenada ugledali ogroman stup vatre, koji se pred njima uzdizao iz bajkalske vode u nebo. Ognjena stijena, navodno, nije dopuštala strancima stupiti na svetu zemlju ovog otoka.

Burjatski šamani ovdje vrše rituale vezane za upravljanje stihijama: vatrom, vjetrom i vodom. Sve do prve četvrtine 20. stoljeća među vođama i starješinama ovdašnjih plemena i naseobina bio je rasprostranjen običaj da se na rt Bogatir donose novorođena muška djeca. Smatralo se da će boravkom na ovom mjestu budući vođa ili vojnik steći posebnu fizičku i duhovnu snagu te dugovječnost. 


Planina Alhanaj

Planina Alhanaj (1665 m) je jedna od budističkih svetinja Burjata. U njenom podnožju se nalazi hram Velikog dobra, a nedaleko je prirodna špilja po čijem svodu se u dubinu pruža pukotina. Iz ove pukotine kaplje voda za koju se smatra da je ljekovita.

Astrološki proračuni budističkih monaha su pokazali da upravo na ovom uzvišenju „svevišnji svijet“, u kojem žive bogovi, posjećuje „srednji svet“, u kojem žive ljudi. A glavni zaštitnik najviše tačke Alhanaja je božanstvo Demčog, jedan od pet glavnih Buda, čije ime u prijevodu s tibetanskog znači Vječito dobro.

Uuden Sume (Hram kapije). Izvor: Lori / Legion Media.

Od drevnih vremena plemena Burjata i Mongola su ovim mjestima pripisivala duhovnu moć. Na Alhanaju se nalazi 12 svetinja. Najviše poštovanja uživa Uuden Sume (Hram kapije). Ovaj prirodni lučni otvor u stijeni, kako smatraju lame, predstavlja prolaz koji naš svijet povezuje sa Šambalom. Pod lučnim svodom se nalazi „suburgan“, mala budistička stupa podignuta 1864. 


Brdo Bik

Brdo Bik se nalazi sjeverno od rijeke Irkut, na zapadnoj obali Bajkalskog jezera. Povezano je s kultom svetog pretka Burjata – Buha Nojona, zemaljskog božanstva, zaštitnika pašnjaka i stočarstva. Danas na ovom mjestu šamanske i budističke obrede izvode Burjati koji žive zapadno od jezera. 


Brdo Jehe-Jord


Izvor: rubur.ru.

Na desnoj obali rijeke Anga, samo dva kilometra od Bajkala, nad dolinom se uzdiže kurgan Jehe-Jord (visok 42 metra). On izgleda kao da je napravljen ljudskom rukom, iako do danas geolozi nisu pronašli znake koji bi ukazivali na to da su ploče koje čine kurgan donijeli i složili ljudi.

Ovdje se, počevši od 2000., nakon stogodišnje pauze, jednom u četiri godine održava proljetni Festival starosjedilačkih naroda Bajkala Jordinske igre.

Središnji događaj festivala je višednevni ples oko kurgana Jehe-Jord. Da bi se kurgan potpuno okružio potrebno je oko 700 ljudi, a na festivalu se u prosjeku okupi 2-3 tisuće posjetioca. Jordinske igre traju nekoliko dana, a sveto kolo se igra danju i noću. Za vrijeme festivala sudionici ponekad iznose i nekoliko pari obuće.

Za vrijeme proslave na vrh kurgana mogu se popeti samo šamani. 

 

Kako doći

Većina svetih mesta Bajkala nalazi se na legendarnom otoku Oljhon, koje posjećuju turisti iz cijelog svijeta. Tu možete vidjeti rt Hoboj, stijenu Šamanku, rt Bogatir i brdo Žima. Na putu ka otoku Oljhon možete svratiti i do svete planine Jehe-Jord. 

Automobilom: Kačuškim drumom iz Irkutska kroz naselja Ojok, Ust-Ordinski, Bajandaj, Kosa Stepa, Jelanci, Sahjurta (takozvana Malomorska ribarska stanica - MRS). Do trajekta u luci Sahjurta treba prijeći 250 km po asfaltnom putu. Trajekt vozi svakog dana od 7:30 do 22:00 svakih pola sata u razdoblju od svibnja do listopada. Od trajekta do naselja Hužir vodi dobar šljunčani put dug 45 km. 

Autobusom: od svibnja do listopada do naselja Hužir (otok Oljhon) vozi autobuska linija koja koristi trajekt. Polazak iz Irkutska je svakog dana u 10:00 s autobuske stanice (Ulica Oktobarske revolucije br.11, Autobuska stanica, tramvaj br.4). Putovanje traje 8 sati. Autobus za povratak iz Hužira polazi svakog dana u 8:45 ujutro. 

Po vodi: do naselja Hužir iz Irkutska možete doći i brodom Barguzin. Polasci su u ljetnjem periodu (od sredine lipnja) svakog dana u 9:00 s pristaništa „Raketa“ u naselju Solnečno (stanica Raketa, autobus br.16). Putovanje traje 6 sati.

Sveto brdo Bik nalazi se u živopisnoj Tunkinskoj dolini pored sela Tori. Od Irkutska je udaljeno oko 180 km. Do podnožja se može stići kolima, a za daljnji uspon će vam biti potrebno najviše sat i pol vremena.

Najpopularnije i najpoznatije „energetsko mjesto“ među turistima je Šamanski kamen, koji se nalazi na izvoru rijeke Angara u blizini naselja Listvjanka.