Živa mitologija planine Jergaki

Devet bajkovitih prizora Južnog Sibira: planinski masiv Jergaki je srce Zapadnog sajanskog vijenca i jedan od najpopularnijih parkova prirode u Rusiji, koji svake godine posjećuju desetine tisuća turista iz cijelog svijeta. Fotografije: Ana Gruzdeva, Ivan Zujkov.

Kao na filmu

Drveni putokaz Ekološka staza, koji se nalazi pored federalnog puta M-54, obećava jednostavan put i laganu šetnju do našeg prvog odmorišta – Svijetlog jezera. Pred nama je uređen put od debala i piljevine. Međutim, već nekoliko stotina metara dalje meku stazu smijenjuje bespuće tajge: zemlja izbrazdana kišom, bare, oborena stabla i kamenje. Uređene staze, udobni drveni bungalovi i kafići pored puta su za one koji se vikendom vole malo prošetati po prirodi. A Jergaki su neprohodne planine, koje ne opraštaju turistima neiskustvo, zaboravnost ili nepažnju. Tko je ponio jednokratnu kabanicu ili zaboravio vunene čarape, može kriviti samo sebe.

Planinski sustav Sajanskih planina nalazi se na jugu Sibira, sjeveroistočno od Altaja i zapadno od Bajkalskog jezera, a njegovi južni dijelovi prelaze na teritorij Mongolije.

 Izvor: Ana Gruzdeva

Tamo gdje počinju uske staze parka prirode Jergaki i otkriva se pogled na neobične planinske krajolike - tamo prestaje vladati urbana sredina i na desetine kilometara se pruža prostor tišine i divlje prirode tajge. Redatelj Peter Jackson je bez problema ovdje mogao snimiti Hobbita. Ali Jergaki je dragocjen i jedinstven prirodni rezervat ne samo zbog krajolika od kojih zastaje dah, nego i zbog svoje kompaktnosti (dovoljno je tjedan dana obići polovinu planinskih znamenitosti na ovom mjestu), raznovrsnosti reljefa i krajolika, koji iznenađuju čak i iskusne putnike.

Rekreacijsko-turistička zona parka prostire se na 160 tisuća hektara, na kojima se nalazi preko šezdeset vrhova, planinskih grebena i prijevoja. Ovdje možete čuti šum velikog broja vodopada, a neki od njih se obrušavaju u kaskadama s visine od 200 metara.

Prizore stijena koje probijaju oblake smijenjuju šume cedra ili planinski proplanci i močvare, bjelina glečera je u kontrastu sa cvijećem vatrene boje pod imenom „žarki“ (Trollius asiaticus L.), a pored tirkiznih jezera protječu prozračni potoci. Vodu kakva je u Jergaki ne možete kupiti ni u jednom gradu na svijetu. Ona je ledeno svježa, potpuno čista i slatka.

Enisejsk, sibirski barok u kamenu i drvu Enisejsk, jedan od najstarijih gradova u Sibiru, 2019. godine obilježit će 400-godišnjicu osnutka. Ovaj grad odavno se smatra turističkim središtem Sibira.

Raznovrsnost i ljepota prirode u Jergaki su razlog zašto je ovdje počeo razvoj penjanja i alpinizma, ekološkog, sportskog, jahačkog turizma i splavarenja. Zbog stalnog porasta broja turista na teritoriju planinskog masiva, 2005. u Jergaki je osnovana posebna zaštićena zona – park prirode.  

Posjetioci iz brloga

„Čujete li?“

Iz susjednog crvenog šatora, koji se nalazi samo sto metara od mjesta gde smo se ulogorili, prolama se energično lupanje u metalne posude i dug vrisak. Strah koji paralizira tijelo ne ostavlja nikakvu sumnju: došao je medvjed. Pokušati opisati ovaj strah stanovnicima grada, koji su medvjeda vidjeli možda samo u zoološkom vrtu, isto je što i slijepom čovjeku pričati o dugi - nijedan epitet tu ne može pomoći. Tek kad počnete drhtati u šatoru, a da to nije od hladnoće, odjednom shvaćate da mrki medvjed nije sibirski mit, ni uvriježeni stereotip ili nevini simbol na logotipu, nego istinska zvijer, koja nečujno korača, ali teško i glasno diše. I bolje uslijed vlastite nemarnosti nikad ne naići na njega.

Problem medvjeda u Jergaki nije izmišljen, već sasvim ozbiljan. 

Divlja zvijer se ovdje odavno navikla posjećivati kampove, prije svega zahvaljujući nepažljivim turistima. Medvjed je naučio kandžom vješto otvoriti konzervu slatkog kondenziranog mlijeka, naučio je ukus konzerviranog mesa, zavolio tvorničke slatkiše. Ali, što je najvažnije, prestao se plašiti ljudi, što svake godine znači sve više posla za spasioce u parku prirode.

Našim susjedima u kamp je nabasao medvjedić (kako se kasnije ispostavilo po tragovima), zato što turisti, koji su do Svijetlog jezera došli tek po noći, nisu stigli (ili ih je mrzilo) da ruksak s namirnicama okače na cedar. Medvjedić je rasporio ruksak koji se vukao po zemlji, popio ulje iz boce, a sljedeće noći ponovno njuškao u našem pravcu. Istina, veliki pas, koji se pojavio na obali jezera zajedno s novom grupom turista, navečer ga je lavežom otjerao u gustu četinarsku šumu. Ali ni to nam nije pružilo osjećaj sigurnosti, kad je počeo padati mrak, jer gde je medvjedić, tu je i medvjedica.

Izvor: Ana Gruzdeva

Park Jergaki je sve popularniji. Kako navode suradnici parka prirode, svake godine se broj turista poveća za 10-15%. Što znači da je sve veći i postotak nepripremljenih, neiskusnih putnika. I zato pitanje medvjeda i dalje leži na savjesti turista. 

Živa mitologija

Jergaki je istovremeno i mitski prostor, prostor tajanstvenih priča iz tajge, koje se pronose među planinskim vrhovima i stazama. Etnograf Monguš Kenjin-Lopsan, istraživač tuvanskog šamanizma, ističe da je sajanski planinski masiv Jergaki za Tuvance dugo bio sveti teritorij, mjesto na kojem se odigravala inicijacija šamana. Danas svoje varijante „inicijacije“ nudi veliki broj „joga putovanja“ u ove legendarne planine, tako da u rezervatu Jergaki ponekad možete naići na grupne meditacije ili iz šume začuti pesmu.

Izgradnja Transsibirske željeznice kroz objektiv američkog fotografa

Ali i oni turisti koji se ne bave duhovnom praksom u Jergaki, već jednostavno odmaraju dušu, sve do danas nastavljaju oko sebe graditi, oblikovati i urezivati znakove koji za njih imaju tajanstvenu moć. Na granje drveća i grmlja često vežu raznobojne trake. Na odmorištu Strelka (gdje se nalazi ušće rijeke Tajgišonok i rijeke Levi Tajgiš) dočekuje nas posebni planinski idol turista – staro stablo s izrezbarenim zastrašujućim licem i velikim otvorom umjesto usta.

Noću, sa žeravicom upaljenom u ovom otvoru, drveni kip podsjeća na pouzdanog čuvara kampa sa šatorima. Istina, u stvarnosti njegova zaštitna magija ne djeluje. Na ovom odmorištu posvuda nailazimo na medvjeđi izmet. 

Karta zvjezdanog neba

Naš dvotjedni boravak je, na sreću, prošao bez avantura. Usprkos mokrim cipelama, bolovima u leđima od nošenja ruksaka i bolnim nogama od napornih prelazaka preko prevoja, ne želimo napustiti ovo mjesto. Kuhamo gusti kiselj (tradicionalna ruska vrsta pudinga od bobièastog voæa) s pravom borovnicom, i ponovno mi je žao što nisam ponijela kartu sazviježđa. Kad je nebo nad planinom Jergaki vedro, ono liči na svjetlucavi udžbenik astronomije.

Izvor: Ana Gruzdeva

Razumljivo je da za nas, koji dolazimo iz monotone gradske sredine, veličanstvene planine i tihe šume postaju vrsta manastira, uspješni bijeg od civilizacije, sibirska egzotika koju smo samo stigli okusiti. 

U Jergaki nemojte propustiti:

• popeti se na neki planinski vrh ili prijevoj, kako biste vidjeli veličanstvene planinske panorame;
• u srpnju i kolovozu najesti se borovnice i drugog bobičastog voća
• okupati se u planinskom jezeru.

Ljeti većina putnika odmah po dolasku odlazi u planine i boravi u šatorima, u uvjetima divljine. Ali u Jergaki postoji i šest odmarališta, koje ljeti nude organizirane jahačke i pješačke ture, a zimi smještaj u udobnim bungalovima s kafićima i saunama. Zimi u rezervat Jergaki dolaze prije svega ljubitelji alpskog i nordijskog skijanja, snowborda i motornih sanki ili jednostavno aktivnog zimskog odmora. To je zaista divno mjesto za zimovanje i novogodišnji odmor.