Krim, mozaik civilizacija

Sudak: Đenovska srednjovjekovna tvrđava. Izvor: Dmitrij Mordvincev / Getty Images.

Sudak: Đenovska srednjovjekovna tvrđava. Izvor: Dmitrij Mordvincev / Getty Images.

Krim je tijekom više tisuća godina svoje povijesti bio prava raskrsnica civilizacija: Kimerani, Skiti, stari Grci, Rimljani, Huni, Krimljani, Karaimi, Tatari, Genovljani, Rusi... Tragovi graditeljstva, pismenosti, religija i načina života svih ovih naroda preplitali su se tijekom stoljeća i ostavili svoje tragove u najpoznatijim mjestima ovog neobičnog poluotoka.


Na razmeđu civilizacija

I tako, poluotok su među prvima (još u 12. stoljeću prije naše ere) naselila nomadska plemena Kimerana, koje su pet stoljeća kasnije potisnuli Skiti. Prema starogrčkom povjesničaru Herodotu, Skiti su došli s Istoka. Suvremeni znanstvenici skitski jezik najčešće ubrajaju u istočnoiransku podgrupu iranskih jezika, zajedno s kurdskim, perzijskim i paštunskim. S administrativnim središtem u regiji današnjeg grada Zaporožja i na sjeveru Krimskog poluotoka, Skitsko Carstvo se održalo sve do 3. stoljeća naše ere. Osim Skita, na južnom kraju poluotoka živjeli su i Tauri, narod po kojem je Krim sve do 15. stoljeća nosio ime Taurika ili Tauride.

Sudak: Đenovska srednjovjekovna tvrđava. Izvor: Getty Images.

Stanovnici obala Tauride održavali su živu trgovinu sa Starom Grčkom. Grci su na Krim donijeli brodogradnju, uzgoj maslina, nove principe arhitekture i vinogradarstvo. Postupno su došljaci iz Helade ovdje osnovali svoje trgovačke kolonije: Bospor (današnji Kerč), Teodosiju (rus. Feodosija) i Hersones (na čijem mjestu je kasnije podignut Sevastopolj). Zapadni dio Krima je zauzimala demokratska republika Hersones Taurijski, a na istoku se nalazilo autokratsko Bosporsko kraljevstvo. Ako se popnete na brdo Mitridat, i danas možete vidjeti akropolu glavnog Bosporskog kraljevstva, grada Pantikapeja, kao i kraljevske grobnice.

Biseri Krima – zamci, ljetnikovci i ostala „viteška“ arhitektura
Ruski vjesnik predstavlja kratak vodič s najvažnijim arhitektonskim spomenicima Krima, pravim biserima arhitekture razasutim po čitavoj obali ovog poluotoka. Krim je bio sudbinska ljubav mnogih velikih Rusa: Lav Tolstoj je želio da ga tu sahrane, legendarni Fjodor Šaljapin i Maksim Gorki radili su tamo na autobiografiji operskog pjevača, dok je Ajvazovski tamo slikao svoje poznate morske pejzaže.


Dragulji Krima

Ruski vjesnik predstavlja kratki vodič s najvažnijim arhitektonskim spomenicima Krima, pravim biserima arhitekture razasutim po cijeloj obali ovog poluotoka. Krim je bio sudbinska ljubav mnogih velikih Rusa: Lav Tolstoj je želio ga tu sahrane, legendarni Fjodor Šaljapin i Maksim Gorki radili su tamo na autobiografiji opernog pjevača, dok je Ajvazovski tamo slikao svoje znamenite morske pejzaže.


Antičke i bizantske znamenitosti

U potrazi za antičkim nasljeđem Krima, danas je najbolje posjetiti grad Sevastopolj. Drevni grad – muzej Hersones Taurijski na popisu UNESCO-a ubraja se među sto najvrednijih spomenika svjetske kulture. Tu možete prošetati drevnim ulicama, vidjeti staro signalno zvono korišteno u slučaju pojave magle, stupove od bijelog kamena srednjovjekovnih hramova i posjetiti ruševine antičkog kazališta.

Na mjestu na kojem se danas nalazi grad Eupatorija nekada je bio starogrčki grad Kerkinitida (od 5. do 2. stoljeća prije naše ere). Danas ostatke ovog drevnog polisa možete pronaći na Karantinskom rtu. Na Kerčanskom poluotoku sačuvane su ruševine još jedne starogrčke kolonije - grada Pantikapej (na mjestu današnjeg Kercema). Kolonija Teodozija (na obali današnjeg Feodosijskog zaljeva) također čuva arhitektonske ostatke. To je, inače, jedini grad na Krimu koji je do danas zadržao svoj antički naziv (rus. Feodosija).

Među spomenicima prirode koji su povezani s duhom antike, najpoznatija je Ifigenijina stijena na južnoj obali Krima (nedaleko od sela Beregovo). Ona je ostatak drevnog vulkana, a spominje se u starogrčkim mitovima i u Homerovoj Ilijadi.


Stari Rim

Kako bi se utvrdili na Krimu, Rimljani su u 1. stoljeću osnovali tvrđavu Haraks. U to vrijeme na poluotoku se širi i kršćanstvo. Jedan od najzanimljivijih spomenika koji svjedoči o prisutstvu Rimljana na Krim je „put legionara“. Via militaris ili Kalendski put Rimljani su sagradili prije 2 000 godina, kako bi povezali tvrđavu Harks i grčku koloniju Hersones. I u samom Hersonesu Rimljani su ostavili traga, sagradivši vodovod i javna kupališta (terme).

U gradu Balaklava mogu se vidjeti iskopine rimskog hrama, na čijim oltarima se nalaze natpisi - posvete, koje su načinili legionari, upućujući ih bogovima Jupiteru, Herkulu i Vulkanu.

Sevastopolj. Izvor: Getty Images.

U 3. stoljeću u krimske stepe prodrlo je nomadsko centralnoazijsko pleme Huni, dok se planinski dio poluotoka našao pod vlašću staronjemačkih Gota. Jedini preostali antički grad Hersones postao je oslonac bizantskog utjecaja na poluotoku; bizantski car Justinijan obnovio je grad Bospor i na Krimu osnovao tvrđave Sudak, Simbolon i Gurzuf. Poznato je da je Gurzuf ostavio dubok dojam na Aleksandra Puškina: „raznobojne planine su sijale... A svud unaokolo modro čisto nebo i svijetlo more, i sjaj, i podnevni zrak“. Početkom 8. stoljeća Bizant je poluotok već dijelio s hazarskim kaganatom. I ranije raznovrstan nacionalni sastav Krima obogatili su židovski etnosi Krimljani i Karaimi.


Gradovi u stijenama

Za hunske osvajače krimske planine bile su neosvojiva prepreka, koja ih je spriječila u zauzimanju cjelokupnog teritorija poluotoka. Kako bi se zaštitilo od najezde nomada, ovdašnje stanovništvo je izgradilo utvrđene „pećinske gradove“. Mnogi od njih su opstali sve do 18. stoljeća. Danas na Krimu postoje mnoge organizirane ture koje vam nude mogućnost obilaska pećina, hramova, bunara, kuća, stepenica i čitavih ulica uklesanih u same vapnenačke stijene.

Hersones, ostatci stare kršćanske crkve. Izvor: Getty Images.

Najbolje očuvani grad u stijenama je Čufut-Kale (što na krimskotatarskom znači „židovska tvrđava“), osnovan u 6. stoljeću. Tijekom stotina godina njegovog postojanja zauzimali su ga Tatari, vojske Osmanskog carstva, kršćanski narodi i, naposljetku, židovski narod Karali. Sačuvane su obrambene zidine tvrđave, mauzolej kćeri kana Tohtamiša, podzemna galerija duga 80 metara, bunar dubok 30 metara, ostaci drevne džamije, nekoliko stambenih objekata, najstarije karaimsko groblje i sveta hrastova šuma. Nedaleko od Čufut-Kale nalazi se manastir Uzašašća, među najstarijima na Krimu (osnovan u 7. stoljeću). U planinu je uklesan čitav kompleks od pet crkava, kapela i brojnih manastira.

Fotografija iz slobodnih izvora.

Još jedan poznat manastir u stijenama je Čelter-Koba. Njega su osnovali monasi - ikonopoklonici izbjegli iz Bizanta pred progonima crkvenih vlasti. U samoj stijeni uklesane su blagavaonice, stanice, ostave, a u kraškoj špilji nalazi se i glavna svetinja manastira - najveća crkva u pećini na Krimu površine 150 četvornih metara.

Bahčisaraj. Izvor: Getty Images.

Najstariji grad u špilji je Tepe-Kermen, 5 kilometara od Bahčisaraja, na istoimenom monolitnom uzvišenju. Tu je uklesano preko 250 pećina različite namjene: od štala za stoku do obrambenih kula. Nedaleko se nalazi i manastir Kači-Kaljon, star više od 1000 godina. Još jedan manastir u pećini, Šuldan, nalazi se na okomitoj stijeni pored sela Ternovka. Osim crkava obuhvaća i ogromne prostorije u kojima se nalazila vinarija.

Drevni grad Eski-Kermen zanimljiv je prije svega po špilji Tri konjanika, u kojoj se nalazi freska s prikazom kršćanskih svetaca Teodora Stratilata, Georgija Pobedonosca i Dimitrija Solunskog. Pažnju privlači i dubok bunar, u kojem su se skrivali stanovnici za vrijeme opsade grada. To je umjetno izdubljena jama s 77 stepenica koje vode u dubinu.

Sevastopolj, Balaklavski zaljev. Izvor: Getty Images.

Najzanimljiviji spomenik u ovom dijelu Krima je Mangul-Kale, koji se nalazi na listi jedinstvenih povijesnih znamenitosti UNESCO-a. Radi se o utvrđenju koje su u 6. stoljeću podigli Bizantijci. Tvrđavom Mangul-Kale su kroz povijest vladali Bizantinci, Skiti i Hazari. Od čitavog utvrđenja u dobrom stanju se sačuvao zid, obrambena kula, tamnice sa samicama uklesanim u stijene i dvorac njegovih posljednjih vladara.


Na izvoru kristijanizacije

Krim je u 9. stoljeću posjetio misionar i tvorac ćirilićnog pisma Ćiril. U to vrijeme na poluotoku se pojavljuju i slavenska plemena, preci današnjih Rusa. Upravo na Krimu ruski knez Vladimir je primio kršćanstvo. Ruska dominacija na Krimu okončana je dolaskom Polovaca u 12. stoljeću, čiji jezik čini velik dio osnove krimskotatarskog jezika. Zatim poluotok zauzimaju Tatari. U tom periodu dolazi do islamizacije Krima, a stoljeće kasnije dio teritorija poluotoka otkupljuje Genova, čime jača svoju kontrolu nad Velikim putem svile. Prisustvo Genovljana do danas je vidljivo u gradu Sudak. Simbol ovog grada je Genovska tvrđava koja postoji već 600 godina. Neke od njenih kula do danas nose memorijalne ploče s imenima graditelja.

Zvonik Uspenskog samostana. Izvor: Getty Images.

Pripadnici Osmanskog Carstva 1475. Krimski kanat pretvaraju u protektorat Osmanskog Carstva, što traje tri stoljeća, dok pobjedom Rusije u Rusko-turskom ratu (1768.-1774.) nije završena turska vladavina a turske pretenzije na Krim osujećene. Poluotok je tada postao dio Ruskog Carstva.


Bahčisaraj

Jedna od najznačajnijih znamenitosti Krima osmanske epohe je grad Bahčisaraj (što na krimskotatarskom znači „grad - vrt“), drevni glavni grad kanata. U središnjem Bahčisarajskom dvorcu nalaze se „Fontana suza“, kojoj je Puškin posvetio poznatu pjesmu, Zlatna fontana i Fontana mirisa, kao i haremske odaje.

Bahčisaraj, Uspenski samostan u stijeni. Izvor: Getty Images.

Osim toga, u Bahčisaraju možete posjetiti veliku kanatsku džamiju iz 11. stoljeća, groblje na kojem su sahranjeni kanovi, mauzolej voljene žene kana Šahin Gireja, podignut u 18. stoljeću, Sokolsku kulu i umjetnički muzej.