Biseri Krima – zamci, ljetnikovci i ostala „viteška“ arhitektura

Voroncovljev dvorac

Izgrađen je sredinom 19. stoljeća Mihaila Voroncova, generala-gubernatora tadašnjeg Novorosijskog Kraja. Projektirao ga je Edward Bloor, dvorski arhitekt engleske kraljice Victorije. Sudjelovao je u izgradnji poznate Buckingham palače u Londonu i zamka Waltera Scotta u Škotskoj. Južna fasada dvorca, okrenuta prema moru, projektirana je u mavarskom stilu i u nekom smislu podsjeća na poznati dvorac Alhambra u Grenadi koji je podignut krajem 14. stoljeća i pripadao arapskim vladarima Španjolske.

Na frizu duboke niše pročelja šest puta se ponavlja stilizirani arapski natpis, geslo grenadskih kalifa: „Nema pobjednika osim Alaha!“. Ispred fasade je napravljena Lavovska terasa od koje se spušta monumentalno stubište s tri para lavova od bijelog mramora. Lavovi na gornjem stubištu su kopije lavova Antonia Kanove s grobnice pape Klementa XII. u Rimu.

Zadnja fasada dvorca i njegov zapadni dio je romantičarska arhitektonska varijacija na temu stila Tudor s kraja 16. i početka 17. stoljeća. Zgrada u kompleksu dvorca imaju oko 150 soba, uključujući i pomoćne prostorije.

Danas je dvorac preuređen u muzej. Voroncovljev dvorac se nalazi u gradu Alupka.

Livadijski dvorac

Izvor: Lori / Legion Media

Livadijski dvorac spada među najraskošnije rezidencije Krima. To je posljednja zgrada koja je u Ruskom Carstvu podignuta za carsku obitelj.

Izdužena bijela građevina s obiljem lučnih otvora u talijanskom stilu podignuta je 1911. Autor projekta bio je krimski arhitekta Nikolaj Krasnov. Prema nekim podacima, car Nikolaj II. je potrošio na izgradnju oko 4 milijuna tadašnjih zlatnika (radi usporedbe, 1911. je plaća prosječnog državnog činovnika iznosila 4 000 rubalja godišnje, tj. 1000 puta manje). Livadijski dvorac je 1993. dobio status muzeja.

Dvorac se nalazi u naselju Livadija, udaljenom 3 km od grada Jalte.

Masandrijski dvorac

Izvor: Lori / Legion Media

Dvorac u stilu epohe Luja XIII. rano je ostao bez vlasnika. Projektirao ga je francuski arhitekt Etienne Bouchard. Radio je za kneza Semjona Voroncova, predstavnika imućnog plemićkog roda. Vlasniku nije bilo suđeno vidjeti ostvarenje tog projekta. Nakon Voroncovljeve smrti 1882. izgradnja je obustavljena, a 7 godina kasnije imanje je kupljeno za cara Aleksandra III. Dvorac je završen nakon tri godine, ali ni car se nije uspio skrasiti u dvorcu – umro je već 1894. Tad je imanje naslijedio Nikolaj II.

Dvorac je 1930-ih pretvoren u sanatorijum Proletersko zdravlje za liječenje tuberkuloze, a nakon Drugog svjetskog rata je preuređen u državni ljetnikovac Staljinski, gdje su se odmarali Staljin, Hruščov i Brežnjev.

Muzej je otvoren od 9:00 do 18:00. Dvorac se nalazi u naselju Gornja Masandra.

Lastino gnijezdo

Izvor: Lori / Legion Media

Rezidencija je sagrađena po završetku rusko-turskog rata krajem 19. stoljeća za umirovljenog ruskog generala čije ime nije sačuvano, ali se zna da mu je prvi vlasnik dao ime Zamak ljubavi. Zgrada je ovjekovječena na platnima Ivana Ajvazovskog i na fotografijama toga doba.

Otad je zgrada  na Aurorinoj litici nekoliko puta mijenjala vlasnika. Najprije ga je posjedovala obitelj dvorskog liječnika, a potom moskovska trgovkinja Rahmanjinova. Srušila je prvobitnu drvenu zgradu i na njenom mjestu sagradila zamak, isto od drveta. Upravo je Rahmanjinova dala zamku njegov današnji naziv Lastino gnijezdo.

Lastino gnijezdo je sačuvalo svoju „vitešku“ arhitekturu, koju inače duguje posljednjem vlasniku, naftnom magnatu Štejngelu. Budući simbol Krima, minijaturni gotski zamak na vrhu litice visoke 40 m, iz temelja je obnovljen 1912. Od prostorija zamak ima samo predsoblje, gostinsku sobu i stepenice koje vode u dvije spavaće sobe na katu.

Početkom Prvog svjetskog rata baron Štejngel je otišao u Njemačku, a zamak Lastino gnijezdo je prodao moskovskom trgovcu koji je u njemu otvorio restoran. Nakon smrti vlasnika restoran je prestao s radom. Zamak je ozbiljno oštećen 1927. u zemljotresu jačine 9 stupnjeva Richterove skale, nakon čega je 40 godina bio zatvoren. U obnovljenom Lastinom gnijezdu ponovo je otvoren restoran.

Zamak se nalazi blizu naselja Gaspra u okolini Jalte.

Dvorac Panjine

Izvor: Lori / Legion Media

Srednjovjekovni dvorac s lijepim kulama i nazubljenim bedemima, obavijenim bršljanom i fasadom u gotskom stilu, sagrađen je u prvoj polovini 19. stoljeća. Pripadao je ruskom rodu knezova Golicinih.

Projektirao ga je poznati arhitekt epohe moderna Fjodor Šehtelj. Nakon Golicinih dvorac u Gaspri je postao vlasništvo roda Kočubej, a zatim je dospio u ruke nasljednici vrlo bogatog roda Sofji Panjinoj. Za njeno ime i za ovaj dvorac vezane su dvije godine života ruskog pisca Lava Tolstoja. Za vrijeme boravka u Gaspri pisca su posjetili Čehov i Gorki, Kuprin i Šaljapin.

Tijekom svog posljednjeg putovanja u Gaspru Tolstoj se prehladio, a kad je bolest dostigla najakutniju fazu bilo mu je toliko loše, da su liječnici izgubili svaku nadu u ozdravljenje. Tolstoj nije želio da se njegovi bližnji muče s tijelom i poželio je da ga sahrane na Krimu, nakon čega je kupljeno manje mjesto na susjednom imanju. Ipak je na kraju ozdravio i proživeo još 8 godina.

Dvorac se nalazi u naselju Gaspra. Danas je u njemu smješten dečji sanatorij Jasna Poljana, a u prizemlju je postavljena izložba posvećena ovom piscu.

Jusupovljev dvorac

Izvor: Lori / Legion Media

Dvorac u neoromanskom stilu s elementima renesanse izgradio je krimski arhitekt Nikolaj Krasnov za kneza Feliksa Jusupova, bivšeg general-gubernatora Moskve. Krasnov je rukovodio i posljednjom rekonstrukcijom. Međutim, Jusupov Mlađi, Feliksov nasljednik (poznat kao sudionik u ubojstvu Grigorija Rasputina), bio je nezadovoljan izgledom imanja i govorio da je to nakazna građevina sa sivim zidovima koja je neumjesna na morskoj obali.

Lučne svodove i podeste ukrašavaju skulpture lavova, kao i mramorni mitološki likovi stare Grčke, dovezeni iz Venecije. U enterijeru preovladava stil moderne.

Park Jusupovljevog dvorca uredio je Karl Kebah, poznati vrtlar toga doba. Park zauzima 16,5 hektara i sadrži 7,5 tisuća sadnica: dekorativnog drveća i žbunja.

Dvorac se nalazi u naselju Koreiz.

Dvorac grofa Kuznjecova (kuća Fjodora Šaljapina)

Grof Aleksandar Kuznjecov, čajni i porcelanski magnat, kupio je sredinom 19. stoljeća ljetnikovac u Forosu. I on i žena su bolovali od tuberkuloze i bili su prisiljeni živjeti na Krimu. Kuznjecovljev dvorac je sagrađen u stilu ruskog klasicizma s karakterističnom jednostavnošću i strogošću oblika. Raskošni park još više ističe strogu ljepotu Kuznjecovljevog ljetnikovca. U parku je sabrano preko 200 vrsta i oblika drveća i žbunja, i onih koje rastu na Krimu, i egzotičnih, među kojima su palme, magnolije, sekvoje, cedrovi, borovi, pinije, čempresi i jele. Posebno je zanimljiv „rajski kutak“ s živopisnom kaskadom od šest jezeraca.

Nakon Kuznjecovljeve smrti ljetnikovac je postao vlasništvo industrijalca Ušakova. U njegovoj kući su 1916. pisac Aleksej Gorki i pjevač Fjodor Šaljapin šest tjedan radili na autobiografskoj knjizi o Šaljapinu pod nazivom Stranice moga života.

Danas je u dvorcu smješten jedan dio sanatorija u naselju Foros.

Kuća i galerija slika Ivana Ajvazovskog

Izvor: Lori / Legion Media

Nacionalna galerija slika Ivan Ajvazovski nalazi se u gradu Feodosiji. To je prvi muzej jednog umjetnika koji je bio otvoren na teritoriju Ruskog Carstva.

Nakon smrti Ajvazovskog 1900. galerija je po njegovom testamentu predana umjetnikovom rodnom gradu. U galeriji se nalazi zbirka od gotovo 12 tisuća djela s tematikom mora, uključujući i najveću kolekciju slika samog Ajvazovskog (417 radova).

Galerija Ajvazovskog nalazi se u gradu Feodosiji (Galerejnaja ulica 2-4).