Enisejsk, sibirski barok u kamenu i drvu

Enisejsk, jedan od najstarijih gradova u Sibiru, 2019. godine obilježit će 400-godišnjicu osnutka. Ovaj grad odavno se smatra turističkim središtem Sibira, jer je gotovo u potpunosti sačuvao autentičan izgled sibirskog grada iz 18. i 19. stoljeća: nekadašnja vojna utvrda danas je gradić u kojem gotovo nema suvremene arhitekture.

Enisejsk je 1619. osnovao odred kozaka iz Toboljska kao malu drvenu vojnu utvrdu na granici carstva. Rusi su u to vrijeme iza Urala trasirali nove riječne puteve u neosvojene zemlje, tražili su mjesta bogata samurovinom i od mjesnog stanovništva ubirali porez („Jasak“). Jednom riječju, osvajali su Sibir. Enisejsk, koji je u početku bio mala drvena tvrđava s kulama-puškarnicama na uglovima, već u 17. stoljeću postao je polazna točka za osvajanje teritorija istočnog Sibira i Zabajkalja do obala Tihog oceana.

Video:
Toboljski kremlj, kameno srce Sibira

Danas je Enisejsk jedinstven po tome što je gotovo u potpunosti sačuvao autentičan izgled sibirskog grada iz 18. i 19. stoljeća. Nekadašnja drvena, a zatim kamena vojna utvrda danas je grad u kojem gotovo da nema suvremene arhitekture. Na sovjetsko vrijeme u Enisejsku podsjećaju samo nazivi ulica: Diktatura proletarijata, Kirovljeva, Radničko-seljačka, Partizanska, a tu je i spomenik u centru grada koji prikazuje Lenjina s kačketom. Mora se priznati da ovaj stari drveni grad sa čvrsto sagrađenim izbama (tradicionalne ruske drvene kuće), rezbarenim prozorskim okvirima i crkvama od bijelog kamena u sebi još ima dosta provincijalnog: pored gradske općine, kao i prije dvjesto godina, pasu krave, a u centru grada prolaznici često moraju obilaziti bare ili prelaziti preko postavljenih dasaka. Tome se još 1913. podsmijavao norveški polarni istraživač Fridtjof Nansen koji je u to vrijeme boravio u Enisejskoj guberniji. 


Drevno i staro

Enisejsk je mali grad. Ako u gradskom muzeju ili u takozvanoj „Fotoizbi“ kupite kartu grada, možete ga nekoliko puta obići za samo jedan dan. U Lenjinovoj ulici, u Ulici Petrovskog i u Ulici Diktature proletarijata do danas su sačuvane javne i privatne kamene građevine s kraja 18. i početka 19. stoljeća u stilu ruskog provincijalnog klasicizma. U Enisejsku se mogu vidjeti i kamena zdanja s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja su, po riječima povjesničara i proučavatelja života u sibirskim gradovima Jurija Gončarova, sagrađena u stilu sibirskog baroka. Zato je Enisejsk početkom 19. stoljeća s pravom smatran jednim od najljepših gradova u Sibiru.

Najposjećenija i najpopularnija u gradu je Lenjinova ulica u kojoj je gotovo svaka kuća arhitektonski i kulturni spomenik (Enisejsk se nalazi na popisu gradova-spomenika Rusije). Privlačni šarm drevnog Enisejska pomalo narušavaju oštećene fasade lijepe kuće Dementjeva iz prve polovice 19. stoljeća i stare zgrade tiskare sagrađene od cigle u stilu kasnog eklekticizma ili građevinske skele koje zaklanjaju Bogojavljensku katedralu.

Kako doći

Do nekadašnje vojne utvrde najjednostavnije je stići iz Krasnojarska, udaljenog 347 kilometara od Enisejska. S Krasnojarske autobusne stanice autobusi do Enisejska voze četiri puta dnevno. Na putu ćete provesti 6 do 7 sati, a karta stoji 620 rubalja. Do starog sibirskog grada automobilom možete stići autocestom R409 („Enisejski trakt“), koji se završava u Enisejsku.

Od lipnja do rujna u Enisejsk možete doputovati i putničkim brodovima. To je najromantičniji način da dođete do ovog grada-spomenika pod vedrim nebom. Putovanje brodom sigurno nećete zaboraviti. U plovnom razdoblju sve informacije o plovidbi Enisejem mogu se pronaći na web stranici tvrtke PassažirRečTrans.

Iako su povijesni i arhitektonski vrijedne građevine pomalo zapuštene, Enisejsk još uvijek plijeni pažnju posjetitelja svojim drevnim spomenicima. U Kirovljevoj ulici može se vidjeti vrlo lijep drveni hambar trgovca Grjaznova sagrađen krajem 19. stoljeća, koji predstavlja rijedak primjer originalnog objekta s trgovačkog imanja. Na zanimljive građevine možete naići i ako jednostavno prošetate nepopločanim gradskim ulicama s kućama za stanovanje. U njima se nalaze i originalne jednokatne drvene kuće s kraja 19. i početka 20. stoljeća, i prizemne enisejske izbe izrezbarene čipkastim motivima koje kao da su urasle u zemlju pod težinom vremena.

U prvoj polovici 19. stoljeća Enisejsk prestaje biti važan trgovačko-ekonomski centar i postupno zamire. Administrativni centar gubernije postaje grad Krasnojarsk koji se nalazio na najvećem karavanskom putu od Moskve do Sibira i granice s Mongolijom i Kinom. Enisejsk za ljude tog vremena ipak postaje svojevrsni duhovni centar Sibira što je i danas: u Enisejsk svake godine dolaze desetine hodočasnika. Kada je vrijeme vedro i sunčano ovaj gradić s niskim građevinama doista bi se mogao usporediti sa zlatoglavom Moskvom.

Kompleks Spaso-Preobraženskog muškog manastira ograđen je baroknom valovitom ogradom koja ga čini vidljivim iz gotovo svih dijelova grada. Glavna građevina manastirskog kompleksa je Spaska katedrala sagrađena od cigle i ukrašena bogatim kamenim šarama. Uspenska crkva je građena u stilu sibirskog baroka. Izvana je manje raskošna od starijih hramova u Enisejsku, ali je unutrašnjost crkve ukrašena raznobojnim podnim mozaikom. U njoj su do danas sačuvane peći „Holanđanke“ koje već više od sto godina zagrijavaju unutrašnjost crkve. Sa zvonika Uspenske i Spaske katedrale pruža se prekrasan pogled na panoramu Enisejska i rijeku Enisej. Možete okušati sreću i zamoliti svećenike za dozvolu da razgledate grad s visine.

Jedna od najljepših građevina je crkva Trojice s originalnim fasadnim ukrasima. Crkva je građena od 1772. do 1776. Nalazi se u Perensonovoj ulici, zaklonjena suvremenijim gradskim zdanjima.


Čuvar vremena

U Enisejsku obavezno treba posjetiti i muzeje jer su vrlo specifični. U Lenjinovoj ulici, pored male gradske tržnice na kojoj se prodaju kineske tenisice i trikoi, nalazi se lijepa i dobro očuvana kuća trgovca Zaharova iz 1898. u kojoj je danas smješten Enisejski gradski muzej. Tu za 100 rubalja možete dogovoriti jednosatno turističko razgledavanje grada, a za samo 50 rubalja, koliko stoji ulaznica, možete vidjeti blagdansku nošnju tungus, predmete iz svakodnevnog života i zanatske proizvode Keta i Enisejskih Ostjaka (starosjedilački narodi Sibira), dobro očišćene samovara i rijetke kovačke predmete, sovjetske suvenire i ikone.

Gdje odsjesti

Hotel „Enisejsk“ nalazi se u Ulici Hudzinskog 6 i raspolaže sobama s različitim brojem ležajeva. Najpovoljnije je iznajmiti Četvorokrevetne sobu (u kojoj mogu odsjesti i dvije osobe). U tom slučaju pansion stoji 900 rubalja po osobi. Doručak u hotelu stoji 100, a večera 200 rubalja. „Komfor“ u Lenjinovoj ulici 88 pronaći ćete ako iznajmite sobu u privatnom smještaju. Sobe su udobne i komforne. Apartman za dvoje s kuhinjom, kupaonicom i televizorom stoji 1200 rubalja dnevno.

U zdravstveno-rehabilitacijskom centru sa smiješnim imenom „Praskovja“ [arhaično žensko ime] u ulici Babuškina 1 može se iznajmiti soba po cijeni od 400 do 1300 rubalja na dan. Ako se umorite od šetnje po Enisejsku, možete svratiti na masažu, u fitosaunu, ili se rekreirati u nekoj od sportskih dvorana.

Na raskrsnici Lenjinove i Litkinove ulice nalazi se na prvi pogled neugledna kuća na kojoj samo ručno sklepana tabla s natpisom „Fotoizba: radi 7 (sedam) dana u tjednu“ ukazuje da se u njoj nalazi muzej. Kada uđete kroz drvena vrata učinit će vam se da niste u muzeju punom starina, nego u kakvoj gostoljubivoj seoskoj kući.

Svi u Enisejsku poznaju fotografa amatera i i kolekcionara starinskih predmeta Petra Drozdova. On je još 1997. kupio drvenu izbu iz 1887. i u njoj otvorio kuću-muzej.

Na sredini izbe je bijela ruska peć koja se i danas loži (ako je dodirnete - topla je), a tu je i drvena izrezbarena fotelja, na zidovima su stare fotografije, slike i mape Enisejska, na stoliću stoji veliko ogledalo, stari gramofon, metalna kutijica od bombona Montpensier..., a iznad njega visi starinski sat.

U „Fotoizbi“ se čuvaju predmeti koji svjedoče o svakodnevnom životu i kulturi u Enisejsku. Unatoč svojoj starosti oni još uvijek žive. Izloženi u domaćoj atmosferi, bez stakla i polica, svi ti predmeti neprimjetno povezuju povijest i današnjicu. U dvorištu ovog jedinstvenog muzeja sačuvano je kompletno staro rusko kućanstvo: tu je parna kupelj („banja“) koja se može zagrijati, konjušnica, stare taljige, šupa i kovačnica. Ova kuća-muzej zaista živi, i zato je turisti i mnogi stanovnici Enisejska smatraju najznačajnijom suvremenom znamenitošću grada.“